Fanaticosi o Rukometnom savezu BiH: Za promjenu stanja uvijek postoji način

Rukomet u BiH odavno je na izdisaju i čini se da je sada dotakao dno, ako dno u ovom slučaju uopće i postoji?

BH Fanaticosi, nabrojnija navijačka grupa reprezentacija BiH, odlučili su da u tekstu s naslovom "Zar može dublje?" također daju svoj ovrst na cjelokupnu situaciju. U nastavku pročitajte njihovo 'otvoreno pismo'.

Nekada i najpopularniji sport u Bosni i Hercegovini, polahko ide u zaborav. Gubi se, nestaje a javnost k'o javnost – uvijek ima onaj klasični odgovor: ”ima bitnijih stvari od rukometa”!

Ne trebaš biti mnogo pametan da bi skontao kako uvijek postoji bitnije od bitnijeg, ali to je samo izgovor da čovjek ništa ne poduzima radi poboljšanja tenutnog stanja.

Pasivno posmatrati i kritikovati je možda i odlika Balkana, čak šta više naslađivati se tuđim problemom je karakteristika ljudi sa našeg područja.

Čisto iz poštovanja prema sportu, kao ljubitelji tribine i rukometa osjećamo se dužnim i obaveznim da približimo bh javnosti katastrofalno stanje u našem rukometnom savezu.

Rukometni savez BiH, na prvi pogled izgleda kao i svaki drugi sportski savez u Bosni i Hercegovini, ukratko rečeno: nacionalni ključ, spletke, malverzacije, sitne prevare, ali i poneki pošten insan koji naivno vjeruje u dobrotu ljudi i radi ono što je u njegovoj/njenoj moći da spasi taj predivni sport i sve to u nekoj želji za bolje sutra!

Eh, radi takvih insana bilo bi fer i korektno, da se i šire narodne mase malo više angažuju, te da zahtjevaju od svih koji su u stanju pomoći, da pomognu, da li se to radilo o državi, političarima, sponzorima, običnim ljudima ili navijačima.

Po nekoj logici, država bi trebala biti prva željna da se problemi riješe je ipak taj rukometni savez predstavlja tu istu državu!

Ne smijemo zaboraviti da su se naši momci, i pored svih gore navedenih problema sa kojima se naš rukomet suočava još od samog osnivanja, uspjeli kvalifikovati na Svjetsko prvenstvo.

Ti isti momci samo par godina poslije tog velikog uspjeha su prepušteni sami sebi! Pa zar nije sramota te naše ”patriote” da ljudi sami sebi plaćaju pripreme, da im trener snosi troškove puta, zar su oni krivi?!

Kao što znamo, nije to ništa novo – rukovodstvo rukometnog saveza ima problema sa poreskom upravom, blokiran im je račun. Po nekom skromnom mišljenju u državi postoje ustanove koje bi trebale ”ganjati” te pojedince koji su prouzrokovali probleme, napravili glupost i doveli nas sve u ovu situaciju, dakle nema potrebe kažnjavati reprezentacije.

Kada će i da li će osobe odgovorne za ovakvo stanje i milionske dugove prema državi i dobavljačima odgovarati pred nadležnim sudovima? Koliko Muniba Ušanovića imamo u rukometnom savezu?

Ovo stanje košmara, totalnog kolapsa odgovara samo neprijateljima rukometa, države Bosne i Hercegovine i pojedincima koji rade sve protiv svoje zemlje.

Kako saznajemo i pored ogromnog truda koji ulažu prije svega igrači, trener pa i dobar dio sadašnje uprave, ipak postoji jedna nova faca, željna dokazivanja svog ”patriotizma”, a koja liječi svoje komplekse i to preko omladinskih selekcija. Zove se Zvjezdana. Nedić Zvjezdana.

Da javnosti bude jasnije: na poziv jednog grka da omladinska reprezentacija BiH dođe na turnir u Grčku (sve bi im bilo plaćeno) ta ista Zvjezdana, grobar bh. rukometa odvodi omladinsku reprezentaciju u Grčku, ali ne Bosne i Hercegovine nego reprezentaciju manjeg entiteta!

I da nacionalni ključ bude zadovoljen – sve to aminuje Hajrulahović Lejla.

Kao što vidimo i ovom savezu kao i onim do sada ima prevara, malverzacija, krađa, nacionalnih gluposti ali to opet nije razlog da ih država šikanira, da poreska Uprava ne želi izaći u susret kako bi se riješili nagomilani problemi.

Pozivamo državne institucije da zajedno sa ovim ljudima u rukomentom savezu koji zaista žele raditi na jačanju sporta pronađu rješenje da ljudi izađu iz ambisa.

Također znamo da mora postojati nacionalni ključ, svjesni smo toga, ali da li stvano to mora biti i nacionalstički?!

Kako je moguće da u rukometnom savezu sjede osobe, koje negiraju postojanje istog, koje rade sve da ga unište, koji rade sve što je moguće da bosanska djeca zaigraju za druge države!?

Sram da Vas bude !!!

Ukoliko naše ustanove ne žele ništa poduzeti da se stanje riješi, ukoliko ovi naši ministri Sporta i kulture stvarno ne žele ništa poduzeti da bi pomogli rukometni savez, mi navijači ćemo u buduće raditi sve što je u našoj moći da se stanje promijeni, a načina uvijek ima!

KO ČEKA TAJ DOČEKA!