U gradu rukometa derbi, rođendan i scene za pamćenje: Legendi posebna koreografija!

Sloga je ugostila pred oko 1.500 navijača u svojoj dvorani RK Bosna Sarajevo. Radilo se o derbiju Prve lige FBiH grupa Jug i sve je proteklo u atmosferi za pamćenje.

Domaći navijači ispunili su dvoranu, mnogi su ostali ispred dvorane jer nisu mogli do ulaznica, a na kraju smo vidjeli i uzbudljivu završnicu. U posljednjoj minuti gosti dolaze do pogotka za 24:24 i tako je i završio derbi meč.

Najrealnije po svemu viđenom, ali svakako da će se više pričati o atmosferi u dvorani. Od prve minute pjesma, 'žestoko' navijanje, ali sve i više nego fer i korektno publika koja 'živi' za rukomet.

Podignuta je i posebna koreografija u znak sjećanja na Semira Demirovića, nekadašnjeg sekretara MRK Sloga, čovjeka koji je živio za ovaj klub i dao veliki doprinos u povratku rukometa na velika vrata u Gornji Vakuf Uskoplje.

Demirović nije zaboravljen

Emotivan trenutak: Horde Zla podigle parolu i dobile ovacije cijelog stadiona u Gornjem Vakufu

27.09.23. 18:05

Demirović je bio dio prelijepe rukometne priče koja je bila tema i u regionu, te mnogo šire, ali 14. oktobra prošle godine stigle su tužne vijesti. Nakon kratke, ali teške bolesti, Demirović je preminuo.

Ostavio je iza sebe uređen klub, pravu raju, one koji klub vole i za njega su spremni sve učiniti, ali istovremeno uvijek ističu sve što je za ovaj klub uradio njihov Sema, prijatelj i drug, za mnoge brat u svakom smislu te riječi.

I ovaj put su to učinili, te mu poslali poruku koja je kod mnogih probudila emocije.

"I znamo da si sada tu negdje među nama. Gledaš nas odozgo, sa mjesta gdje ništa ne boli, i ponosan si na Vakuf i svoju Slogu. Ponosni smo i mi ! Čuvamo je 67. godina i nikada nećemo dozvoliti da ova ljubav prestane", stoji u objavi na MRK Sloga Gornji Vakuf Uskoplje.

O tome koliko je volio svoju Slogu i svoju raju, najbolje govori poruka koju je Demirović poslao kada je napuštao klub. Napustio jeste, ali nikada 'zvanično' nije otišao. Previše je volio da bi tek tako otišao od onoga što ga je činilo sretnim, što ga je ispunjavalo, bez ikakve bilo kakve materijalne koristi...

"Hvala i onima koji su bili kontra mene i mog rada,možda su nekad i bili upravu, ali sve što sam radio, radio sam srcem i za dobrobit kluba, da je bilo grešaka jeste ali takav je tempo bio da je nemoguće ne pogriješiti. Ipak, mnogo je više dobrih stvari nego onih loših i sa takvim stvarima i oprostit ću se od rukometnog kluba Sloga.

Nikad i niko neće promjeniti moje razmišljanje i stav o klubu, bez obzira koji i kakvi ljudi bili na čelu istog.Od mene će uvijek imati podršku pa i ako to bili ljudi s kojima privatno nisam u dobrim odnosima,ali kada je klub u pitanju podršku će imati maksimalnu.

Uvijek ću ostati vjeran rukometnom klubu Sloga bez obzira na mjesto i vrijeme gdje bio. Želim svima nama još mnogo sreće,dobrih rezultata, i da uživamo u ovome što imamo,život je prekratak da ga trošimo na stvari koje ne čine nas, naš identitet, našu tradiciju, a tradicija, identitet i stil života je naša Sloga", napisao je Demirović, koji je svoj životni put planirao nastaviti u Njemačkoj.

Sudbina je htjela drugačije, ali Demirović nikada neće 'nestati' iz svog Gornjeg Vakufa Uskoplje, iz svoje Sloge, te brojnih prijatelja širom naše zemlje i šire. Svi oni poštovali su Sloginog 'bolesnika' koji je klubu davao sve, a nije tražio gotovo ništa. Jeste, samo jedno. Da Sloga igra srcem i dobija rivale, a navijači uvijek budu dodatni igrač. Ništa više.