"Nama fali da budemo normalni"

Da li su Španci zasluženo osvojili titulu, je li Šveđanima koji su prethodno ubilježili tri poraza bilo mjesto u finalu i šta nam je to uopće novoga sportu, kojeg neopravdano simpatišemo samo januarima, donijela smotra najboljih selekcija Starog kontinenta?

Odgovore smo potražili konsultirajući nekada najbolje desno krilo Evrope, evropskog šampiona i člana ubojite Metaloplastike iz Šapca.

Jasmin Mrkonja je jedan od rijetkih bivših vrhunskih rukometaša koji se danas aktivno bave rukometom, a da uopće zna nešto reći. A kada megapopularni Stefan Kretzschmar potvrdi da se rukometom počeo baviti gledajući na desnom krilu Mrkonju, onda relevantnost bivšeg bh. selektora, a sada šefa selekcije U16 ne može biti upitna.

Možemo li, sa stručnog stanovišta, biti zadovoljni minulim šampionatom.

"Nekoliko je odrednica. Prva, da se u rukometu jako smanjila razlika među reprezentacijama. Nikada nismo gledali ujednačenije Prvenstvo, gdje je među 12 ekipa svako svakoga bio u stanju pobijediti. Češka je najbolji pokazatelj kolika vlada ujednačenost među selekcijama. Mnogo utakmica završeno je u gol, dva. Španci kao evropski prvaci izgubili su tokom turnira dvije utakmice, Švedi tri...", priča Mrkonja i dodaje:

"Drugo obilježje je da danas, možda više nego ikad ogromnu ulogu u rezultatu imaju golmani. Pokazalo se da u momentima kada se lome utakmice, golmani igraju glavnu rolu. Oni su ti koji određuju tok i veoma su bitan faktor. Činjenica da se Hrvatska nije borila za medalje sadržana je u lošoj predstavi njihovih golmana. Da su imali kvalitetnija rješenja među stativama bili bi siugrno među tri selekcije na svome terenu."

Više nego ikada reprezentacije su koristile mogućnost igre bez golmana. Najčešće kada bi igrali s igračem manje, no nisu se neki ustručavali ni igre sedam na šest.

"Mislim da to pravilo nije donijelo ništa revolucinarnog. Pokazalo se da se da se takvom igrom mnogo više primilo laganih golova, nego što je doprinijelo nekoj prednosti. Mnogi su očekivali da bi ta igra mogla biti bitan adut, no nije. Mislim da će ubudućnosti reprezentacije ili klubovi bez golmana igrati tek u slučaju nužde. Ako je posljednji napad, ako se nema šta izgubiti."

BiH je u prethodne tri godine igrala i sa Švedskom i sa Španijom. U pojedinim momentima dobro smo se nosili s evropskim prvacima i viceprvacima. Koliko smo mi ustvari daleko od onoga što je najbolje u Evropi?

"Igrali smo i sa jednim i sa drugim, ali potrebno je prvo razdvojiti turnirski način igranja i kada se s nekim sastajete tokom godine, da li u kvalifikacijama ili baražu. Kada igraš na dvije utakmice, možeš se odmoriti između njih, imaš više vremena za specifičnu pripremu i u svakom slučaju s kim god od ovih reprezentacija iz vrha da igramo bolje bi prolazili u dva meča nego na turniru. Više bi pokazali.

Što se tiče BiH, za koju svi govore da se može nositi sa svima, fali nam širine. Da bi bili bolja reprezentacija potreban je veći broj igrača koji igraju u oba smjera, jer sve je manje danas onih koji igraju samo odbranu, ili samo napad. Mnogo to utiče na brzinu, ritam...", govori Mrkonja i ističe da se kod nas trebaju stvari mijenjati iz temelja:

"Možemo mi sada pričati da nam ne leže Norvežani s kojima bi se mogli sastati u baražu, ako EHF ne odluči suprotno. Da oni trče-gore dole, a da se mi volimo taktički nadrmudrivati i umirati u ljepoti. Skandinavci nam ne leže još otkad sam ja bio igrač, ali da bi uopće došli u poziciju da se poredimo, treba nam prvo da budemo normalni. Da savez funkcioniše, da se zna šta ko radi. Mi elementarne stvari ne možemo da zadovoljimo i onda je apsurdno razgovarati o tome gdje su to Norvežani bolji, gdje lošiji. Kod nas selektor obavlja sto poslova, direktoru su vezane ruke, ne mari niko za rukomet..."