"Ni marku nisam naplatio za svoj rad, ali vidim svjetlo na kraju tunela i odustati neću"

Čekaju nas preostale dvije utakmice kvalifikacija za SP 2019, protiv Švicarske. Prvu igramo 10. januara u gostima, drugi tri dana kasnije u Tuzli. Nakon polovičnog uspjeha sa Estoncima, potrebne su nam dvije pobjede da izborimo junski baraž.

U Rukometnom savezu BiH malo se šta nabolje promijenilo od prethodnih utakmica. Račun je i dalje blokiran, a kao mač nad glavom svima onima koji ulažu zadnje napore da se rukomet ne ugasi stoje dugovanja prema uposlenicima, Poreskoj upravi FBiH i dobavljačima, a sve zbog neriješenog administrativnog statusa i nepostojećeg validnog ID broja. Gordijev čvor će najvjerovatnije morati raspetljati Sud, no šta to vrijedi reprezentativcima, selektoru Bilalu Šumanu i direktoru Gordanu Muzuroviću.

U pogonu pet reprezentacija

Ovaj potonji sam je ostao da se bori sa vjetrenjačama, a u svojevrsnoj ispovijesti za SportSport.ba pokušao je javnosti približiti sa kakvim se problemima suočava i koliko je zapravo bh. reprezentativni rukomet, generalno, na najvećoj razini, uprkos nevjerovatnim uslovima i statusu quo koji vlada od juna, a čiji uzroci sežu unedogled.

"Slika u javnosti i atmosfera koje vladaju bh. rukometom su kriminalne, užasavajuće. Međutim, u kolopletu apsurda, jeste i taj da bh. rukomet nikada do danas nije bio na čvršćim temeljima. Nedavno smo oformili reprezetnaciju U14, koju još u regionu imaju samo Slovenci. Otišli smo u Maglaj po najvećoj mećavi i tamo zatekli više od 40 rukometaša. Svima njima trebalo je obezbijediti da liče na tim, na reprezentaciju. Odatle je karavan nastavio u Kozarsku Dubicu...

Meni je srce ogromno i preponosan sam na ono što smo uspjeli ostvariti za kratko vrijeme i pored nepostojanja minimalnih uslova za djelovanje", priča Muzurović i naglašava da njemu, kao direktoru reprezentacije koji ne želi da ulazi u višestrukost nagomilanih problema, posao otežava to što se njega i predsjednika Amira Zahirovića poistovjećuje sa svim lošim stvarima koje su godinama nagomilavane.

"Neću da budem ničiji advokat, imam i ja svoje kritike na rad Upravnog odbora, ali sam uvjeren u Zahirovićevu iskrenost, vidim kako se čovjek nosi sa svim problemima. Novi saziv Saveza održao je šest sjednica za tri mjeseca, koliko prethodni nisu održali godinama. Svi bi imali čistu situaciju da nema tog ogromnog duga koji je ranije napravljen i zbog kojeg imamo slučaj da u Savezu trenutno radi jedan čovjek.

Ljudi ne mogu shvatiti s kakvim se ja stvarima moram baviti pored svog posla, a moj isključivi posao je rad reprezentacije. Međutim i pored svega prethodnu akciju sa Estonijom finansijski smo zaokružili, a da nismo ostali marku nikome dužni."

Buktinja loše atmosfere

Reprezentacija će se dakle okupiti 27. decembra, 16 igrača boravit će zajedno do 14. januara i to će neko morati platiti, kao što će neko morati isplatiti dugove uposlenicima koji više ni ne dolaze na posao. Njihovo nezadovoljstvo dodatno rasplamsava buktinju loše atmosfere, zbog koje se ni igrači ne mogu potpuno koncentrirati na rukometni teren.

"U mojim ingerencijama nije da se bavim tim pitanjem, koliko god to predatavljao kamen spoticanja u radu. Ja te ljude razumijem, ali i ja sam u sličnoj situaciji. Ni marku jedinu nisam naplatio za svoj krvav rad, svakodnevno od 0 do 24, ali radim ovo iz uvjerenja da se mogu napraviti velike stvari, samo je potrebno strpljenje. Vjerujem u selektora Bilala Šumana, očaran sam posvećenosti koju demonstrira, njegovoj stručnosti, ideji koja bi po svemu za nekoliko godina trebala iznjedriti nešto zbog čega bi svi trebali biti posnosni.

Zašto sam pristao na sve ovo? Ne jer sam naivan i glup, već što znam šta možemo imati uz sposoban kadar kojim se želim okružiti. Mi danas imamo pet rukometnih reprezentacija, što je nezabilježeno dosad. To je naše zlato. Da imamo uslove kakve su imali prethodnici, o tome bi se pričalo na sva zvona. Vjerujem u ljude koji vode te selekcije, u Jasmina Mrkonju, u Nešu Golića...

Prvi put imamo nešto, a ja ću da Vas pitam gdje je to bilo u prethodnih 20 godina? Situacija je bremenita, teško se nositi sa svim nedaćama, ali ja vidim svjetlo na kraju tunela i dok postoji zrno mogućnosti da radimo ovako dok ne dođemo do tog svjetla, ja odustati neću."

Muzurović je također naglasio da će u ponedjeljak rukometna reprezentacija biti nagrađena od Pokreta za Evropu poveljom za promicanje evropskih vrijednosti, zbog stanovišta kako naše reprezentacije, i seniorska i omladinske, trebaju da igraju na teritoriju cijele BiH u čijem se naumu istrajava.

"To nam govori da postoje ljudi koji cijene ono što, sada više neću reći ni mi, već ja radim, jer saradnike praktično i nemam. Postoje ljudi, vrsni i sposobni entuzijasti u Gračanici, u Maglaju, Brčkom, s kojima želim da radim. Iskreno i ne dajući obraza za živu glavu."