Pohvala ludosti

Derbi susret nije sudio IHF-ov sudijski par Konjičanin - Konjičanin koji je poslan u Gornji Vakuf Uskoplje, gdje je domaća Sloga, u meču koji je direktno odlučivao putnika u Premijer ligu, na krilima dvije hiljade ljudi, savladala bugojansku Iskru deset razlike. U Živinicama je podsjetimo bilo 24:24, pa je Izviđač ponovo osvojio titulu.

Bez ikakve namjere da se omalovaži uspjeh Ljubušaka (na kraju krajeva Vogošća je imala priliku u direktnom obračunu obezbijediti sebi titulu), nije logično da derbi Premijer lige, gdje se odlučuje prvenstvo, ne sude najbolje sudije, već da isti sude utakmicu drugog ranga takmičenja.

Ali, to je bh. rukomet koji godinama tone sve dublje i dublje. Ne zbog ljudi koji se njime bave, već zbog neriješene situacije u društvu, samim tim i u instituciji koja bi trebala da brine za razvoj rukometa.

Stoga, kada sve uzmemo u obzir, treba iskreno čestitati svim igračima, većini trenera, ljudima koji ulažu u rukometni sport i koji pored svih nedaća i dalje guraju na frontu gdje je teško postati pobjednik. Pa i kada pobjedite. Istinska pohvala ludosti, rekao bi Erazmo Roterdamski.

"U odnosu na period prije desetak godina i ranije, rukomet u BiH doživljava kontuinarani pad kvaliteta, no ove sezone on je možda zaustavljen ili barem prekriven ujednačenim prvenstvom. Ovo je možda prva godina gdje je napravljen neki pomak jer je liga bila zanimljiva, nije bilo timova koji su se mnogo odlijepili na vrhu, ni velike razlike generalno. Bilo je ljepše za praćenje i gledanje", priča Vojislav Rađa, borac protiv vjetranjača u bh. rukometu i bivši selektor rukometne reprezentacije BiH.

Ono što treba da zabrinjava je da nema baš u Premijer ligi mnogo igrača koji bi mogli biti konkurentni u reprezentaciji.

"Osim u nekoliko klubova, nema takvih rukometaša. Zapravo ne forsiraju se uopće mladi i domaći igrači. Od klubova treba istaći Zrinjski koji radi dobro sa svojim igračima, Izviđač koji je prethodnih godina isprofilirao mnogo kvalitetnih igrača, Borac koji je završio sezonu sa odreda sve svojim mladim igračima. Posljednjih sedam-osam kola dali su šansu mlađima i stoga zaslužuju svaku pohvalu. U ostalim klubovima većinom se oslanjaju ili na starije igrače ili igrače iz regiona. To možda može dovesti do trenutnog rezultata, ali je dugoročno neisplativo. Generalno, problem našega rukometa je što ko išta valja teži da ode u inostranstvo gdje vjeruje da će pronaći svoju sreću."

Vojislav Rađa smatra da najveći problem rukometa u BiH nije u nedostatku finansijskih sredstava i slabom ulaganju, mada bi ono moralo biti mnogostruko veće.

"Problem su nesređeni odnosi unutar Saveza. Mi smo jedina zemlja čiji Savez nije potpisnik Konvencije o obrazovanju, pa su treneri kod nas oni koji su najjeftiniji. Ne postoje kriteriji ko može postati trener, ko ne može. Te licence, to izdaje kako je kome ćeif. Imamo također situaciju da ljudi koji u Srbiji i Hrvatskoj ne mogu dobiti tamo licencu dođu ovdje i dobiju je, rade ovdje, a ljudi iz BiH iz nekoga razloga ne mogu ovdje ostvariti to pravo. Nemam ništa protiv tih ljudi, da se pogrešno ne shvati, ali nije korektno da ljudi iz BiH ne mogu raditi u svojoj zemlji. Kako će onda raditi u nekoj drugoj?", pita se Rađa i izdvaja nekoliko novih trenera kao osvježenja na premijerlighaškoj sceni:

"Treba pomenuti Unčanina u Borcu. Zatim Sirću koji je s visočkom Bosnom odigrao odličnu polusezonu, plasirao se u polufinale Kupa BiH. Također Vasilić i Panić iz Sloge su sa tridesetak godina uradili ono što se od njih u Slozi očekivalo, vjerujem da će biti sve bolji..."

Vojislav Rađa jedan je od gorljivijih kritičara Rukometnog saveza iz razloga što krovna kuća uopće ne radi u interesu najvećih ulagača u bh. rukomet, a to su klubovi. Formirano je stoga i Udruženje premijerligaša, ali badava.

"Upravni odbor Saveza ne dopušta nama ni mišljenje da imamo, ako već nemamo priliku da utječemo na odlučivanje. Savez dođe kao neko pjevačko udruženje, takmičenja su prepustili u ruke sudijskoj organizaciji, a to je anomalija naslijeđena iz bivše države, pa je tako i ostalimk državama nastalim raspadom Jugoslavije. Upravni odbor onda ne zna šta treba da radi..."

Uglavnom, da rezimiramo: Prvak BiH za sezonu 2017/2018 je Izviđač iz Ljubuškog koji je u fotofinišu prestigao Vogošću. Iz Lige ispadaju najtrofejniji rukometni klub u državi sarajevska Bosna, zatim kakanj i najvjerovatnije Goražde (zavisi to od modela takmičenja naredne sezone i hoće li Izviđač igrati SEHA ligu). U društvo najbolje upali su Sloga Gornji Vakuf - Uskoplje, Gračanica i Lokomotiva Brčko. Eventualno još drugoplasirani tim iz Lige RS-a.

"Po mom mišljenju Vogošća je zaslužila da bude prvak, prema onome šta su pokazali na terenu, ali to više nije bilo pitanje ljudske nego Božje volje. Drago mi je što je Sloga Gornji Vakuf ušla u premijer ligu zbog publike, ljepše je igrati u punoj dvorani nego pred 100 ljudi gdje čuješ kako jedu sjemenke. Sloga je primjer da je rukomet sport manjih sredina i da se sa malim ulaganjima može mnogo postići. Ilozorno je očekivati od mjesta sa 10-15 hiljda stanovnika da imaju jak fudbalski klub, ali može imati premijerligaški rukometni klub", priča Rađa.

Na kraju je poentirao sa onim što svak iole inteligentan zna, ali eto ne znaju oni koji bi najviše trebali da znaju.

"Geografski, konstituacionalno i mentalno mi smo rukometno podneblje, a u manjim sredinama je rukomet tokom godina postao sastavni dio života, gdje se iz godine u godinu regrutuju novi mladi rukometaši. Ima djece, nije da fali, pratio sam razna omladinska takmičenja, bio prisutan na mnogim turnirima za omladince i drago mi je što se sa djecom dobro radi. Među trenerima sam primjetio da je mnogo njih obrazovanije i obučenije od trenera u Premijer ligi. Samo znači je bitno da ih mi svojim glupostima i neodgovornim ponašanjem na svim nivoima ne odvratimo od rukometa."

Među sredinama koje u zadnje vrijeme jako dobro rade sa djecom, a nisu prije imale taj renome, Rađa je istakao Kozarsku Dubicu koja pravi znatne pomake kada je u pitanju i ženski i muški rukomet.