Da li je svemu kriv Georgios Tzavellas?

Kao da su svi učesnici u projektu "reprezentacija BiH" digli ruke od iste i prihvatili imaginarnu ideju da nema tu više prostora za bilo šta. Potpuna klonulost i malodušnost.

Javna je tajna da je predsjednik NSBiH Elvedin Begić bio potpuno rezigniran nakon tog meča, posebno zamjerajući selektoru Mehmedu Baždareviću na (ne)izvršenim izmjenama.

Činjenica da smo tada držali Grke u obruču kao rijetko koga igdje i da uprkos tome nismo dobili utakmicu unijela je generalno nepovjerenje, htjeli ne htjeli. 

Među igračima možda ne toliko, ali je atmosfera postala vidno narušena i zavladala je zbunjenost. Ništa od one čvrstoće i discipline u igri, sistema na kojem je Meša istrajavao i uspio ga donekle uspostaviti. Sve kao da se raspršilo preko noći.

A onda u Zenici, još jedna potvrda da nešto tu ne štima. Jer ako pola godine poput papagaja ponavljaš šta se ne smije raditi, a igrači uporno samo to rade, onda ili te ne bendaju ni pet posto ili su potpune budale. Ne dobismo mi ni tad Grke, oprostismo se od Mešinog pomoćnika Gillija, njegove desne ruke.

Sinoć nije trebao niko mnogo očekivati od utakmice s Gibraltarom, ali ono što smo gledali bilo je degutantno. 

Igra bez ikakvog smisla, sistema i organizacije. Kao 11 proizvoljno izabranih fudbalera prepuštenih da sami skontaju kako nadmudriti 500 puta motiviranije fudbalske analfabete, koje će za deset godina s ovakvim pristupom za nas i sve ostale biti svojevrsni Kipar.

I onda konstantni pogled na tabelu. Pa onda zaključak opet sami sebi krojimo sudbinu.

Ništa mi sami sebi ne krojimo, kao što nikad nismo ni krojili (osim možda luđačku košulju).

"Sad opet imamo sve u svojim rukama". samozavaravajući se kao da ne bismo imali i da smo dobili Kipar. 

Imali bismo, ali se ne bismo sekirali ni s remijem protiv Belgije. A na kraju svih krajeva i da ih dobijemo postoji prokleta mogućnost da budemo najgora drugoplasirana ekipa kvalifikacija.

Kako god, protiv Belgije bi morali biti jedno 760 puta bolji nego protiv Gibraltara. 

I budimo uvjereni da nas neće pustiti niti povući ručnu jer su već izborili Mundijal. Oni su mašinerija kakvih je danas malo na reprezentativnom nivou i fudbal doživljavaju drugačije nego što bi mi u istoj situaciji. Sa selektorom majstorom (Roberto Martinez) i pomoćnikom istinskom fudbalskom legendom (Thierry Henry).

Do 7. oktobra trvimo šta sve treba da "Crvene đavole" dočekamo na Grbavici, a Meša nek pokuša bar ne vrijeđati inteligenciju skupini ljudi koji ne mogu naći opravdanost u izmjeni Cocalić - Đumić pored možda povrijeđenog, ali živog Joze Šimunovića.