AEK kao primjer - Put od vrha do dna i nazad · Komentar

Mnogo je bilo govora o prekinutoj utakmici protiv PAOK-a, koji se kasnije žalio grčkom Savezu. Međutim, danas im je ta žalba odbijena, utakmica je registrovana u korist AEK-a koji sada, dva kola prije kraja šampionata, ima nedostižnih osam bodova više od kluba iz Soluna.

AEK je klub sa bogatom tradicijom, osnovan još 1924. godine i, prema nekom neformalnom poretku, treći je najveći klub u Grčkoj nakon Olympiakosa i Panathinaikosa. Ovo mu je bio 12. naslov u klupskoj historiji, prvi nakon 1994. godine.

U proteklih nekoliko godina, AEK je proživio turbulencije kakve, izgleda, možemo vidjeti samo u Grčkoj. Ali, početkom 21. stoljeća, AEK je bio redovan učesnik evropskih takmičenja, a pod vodstvom legendarnog Dušana Bajevića igrao je u Ligi prvaka u sezoni 2002/03. U teškoj grupi sa Real Madridom, Romom i Genkom, AEK je zauzeo treće mjesto a zanimljivo je da je upisao svih šest remija.

U sezoni 2007/08., klub je doveo nekoliko velikih pojačanja, a zvučnije od Rivalda u to vrijeme nije bilo moguće ni zamisliti. Veliki Rivaldo stigao je u Atinu, ali nije bio jedini jer je s njim stigao i argentinski napadač Ismael Blanco, pa su u toj sezoni završili na drugom mjestu iako su osvojili više bodova od Olympiakosa. Međutim, utakmicu Apollona i Olympiakosa (1:0) je grčki Savez dodijelio klubu iz Pireja (3:0) jer je Apollon nastupio s igračem koji nije imao pravo nastupa, pa je AEK ostao bez titule.

Otprilike tada počinje i AEK-ov početak kraja. Ali, lagani... Sjajan tim se lagano počeo razilaziti, otišao je i Rivaldo i to u Uzbekistan, ali sve je to donekle bilo podnošljivo Atinjanima koji su u sljedećih nekoliko godina bilježili solidne rezultate. Osvojili su Kup 2011. godine, igrali i grupnu fazu Evropske lige, a onda je 2013. godine prvi put u historiji ovaj klub doživio ispadanje iz lige.

Pretvorili agoniju u renesansu

AEK je završio na posljednjem mjestu a dva mjeseca nakon ispadanja, Uprava kluba je donijela odluku da AEK postane amaterski klub i samovoljno je istupio iz Druge lige. Sljedeću sezonu su Atinjani krenuli iz trećeg, amaterskog ranga a navijači i legende kluba su osnovali neprofitnu organizaciju zvanu "Enosi Filon AEK", u prevodu "Zajednica prijatelja AEK-a". Ta zajednica je otkupila većinski udio dionica u atinskom klubu, a iz ove perspektive se čini da je ispadanje u treću ligu i potpuna reorganizacija spasila ovaj klub propadanja.

Brzo se AEK vratio u Superligu. Treću ligu je osvojio sa omjerom 23 pobjede, tri remija i jednim porazom, a u drugoj su bili još moćniji - 28 pobjeda, dva remija i nijedan poraz. U prvoj sezoni po povratku u elitu, AEK je osvojio grčki Kup i završio je na trećem mjestu sa bodom manje od drugoplasiranog Panathinaikosa.

U ovoj sezoni je AEK igrao i Evropsku ligu gdje je odlično parirao velikom Milanu (dva puta 0:0), prošao je grupu i kasnije ispao od Dynamo Kijeva u 1/16 finala. Solidan evropski uspjeh bio je samo uvertira za ono što je uslijedilo na kraju sezone - titulu i plasman u kvalifikacije za Ligu prvaka naredne sezone.

AEK čak ima priliku da dođe i do duple krune, što bi bila prava poslastica za sve navijače ovog kluba. U finalu grčkog Kupa koji se igra 12. maja, AEK će igrati sa PAOK-om.

Nemaju nijednog Rivalda

AEK danas predstavlja klub koji mnogima može poslužiti kao primjer da stvari nekada nisu toliko crne kako izgledaju u trenutku. Sasvim solidna ekipa za koju igra i bh. reprezentativac Ognjen Vranješ, ali više nemaju Rivalda niti bilo koga sličnog njemu. Naprotiv, klub je to bez ijedne istinske zvijezde, a od poznatijih igrača (pored gomile grčkih reprezentativaca koje ovdašnja javnost teško uspijeva razlikovati) vrijedi izdvojiti Marka Livaju, Sergija Arauja, kapitena Petrosa Mantolasa, Panagiotisa Konea... Kao što možete i sami zaključiti, nisu čak ni oni neka spektakularna imena, ali imena i ne igraju. Dobar su tim.

Zapravo, možda je i najveća snaga šampionskog AEK-a 54-godišnji španski trener Manolo Jimenez, koji je već u dva navrata vodio ovaj klub i zna ga 'u dušu'. Jimenez je bivši trener Seville (2007.-2010.), koja mu je danas i čestitala na velikom uspjehu. Jimenezov ugovor sa AEK-om ističe u junu i ostaje da se vidi hoće li i naredne sezone predvoditi Atinjane, ali zaista ne bi bilo smisla da tako ne bude. Zaslužio je.