Antologijski intervju Xavija Hernandeza: Čitaju li išta naši stručnjaci? · Kolumna

Xavi Hernandez je manjina. U svakom slučaju i bilo kojoj opciji. Fudbalera kao što je on je malo, endemska vrsta. Takve pameti još manje. Tog stila i te prefinjenosti.

U interviewu za francuski Sofoot naslovljenom "Nabijanje lopte je intelektualni poraz" koji je dao prije skoro mjesec, Xavi je otkrio i ostale svoje sklonosti, vrlo rijetke za fudbalera. Ka estetici, logici, epistemologiji, fudbalskoj filozofiji.

Koliko bh. fudbalskih trenera zna uopće šta je epistemologija. Možda je preteško, ali evo koliko je naših stručnjaka imalo u školi predmet Logiku, je li bio neko posebno nadaren za fiziku, matematiku. Zna li iko sastaviti tri prostoproširene rečenice o prostoru i vremenu. Možda zna, nećemo prejudicirati, ali evo ako je nekome mrsko čitati igru i ostala štiva, neka onda barem pročita Xavijev intervju.

Trenerima i onima koji možda to namjeravaju biti, on nudi niz odgovora koji djeluju revolucionarno samo zato što malo ko na taj način razmišlja. A vrlo je jednostavno. Potrošiš nekih pola sata, do sat, dok pročitaš i još sat ukoliko si sposoban da promisliš, dok se ne slegne pročitano, i budeš nesumnjivo bogatiji.

Dva sata dakle da shvatiš suštinu Xavijevog razmišljanja kojim pretenduje da bude istinski trenerski pandan Pepu Guardioli. U Barceloni će nesumnjivo dobiti šansu. Kad-tad.

Njegov način promišljanja može se nazvati i humanističkim, a pristup fudbalu naučnim. Fudbal je vrlo jednostavna igra, no najteže je biti jednostavan. Odgovara on direktno ili indirektno na mnoga ključna pitanja o današnjem vrhunskom loptanju. Mnoga pitanja također otvara, tjerajući na razmišljanje.

Pozabavit ćemo se nekolicinom njih u pokušaju da izvedemo minimum vrijednih zaključaka:

1. Statistika je kao bikini, otkriva većinu, ali ne ono najbitnije

“Smiješno mi je kada vidim šta mi sve prikače na tijelo. I onda kažu: 100 pasova, 80 tačnih. Stvarno? A kako ti znaš koji su zaista bili dobri? Je li ih brojiš? Za statističare je bitno samo da je lopta stigla do saigrača. Nema veze što je saigraču navalio četvoricu na leđa. Dakle, to nije dobar pas. Nekad je dovoljno i samo da izbaciš loptu tako da nikog drugog ne dovedeš u problem. Statistika to ne vidi. Pa onda kažu da je Modrić bio loš protiv PSG-a. Molim? Da, izgubio je neke lopte, ali je osvajao prostor, pomagao saigračima, škodio protivnicima, njegov doprinos je bio apsolutno nemjerljiv“.

2. Xavi dovodi u pitanje trenersku metodologiju

"Ponavljanje je majka znanja? To mi cijepa srce. Ako se deset mintua dodaju Xavi, Matias, Xavier, pa opet Xavier, Matias, Xavi... Šta se tu popravlja? OK, tehnika pasa svakako, ali da li tu aktiviramo mozak? Mi se bavimo elementarnim stvarima. Imaš čak i treninge gdje trener bez razloga naredi: "Poslije pasa, sprint 10 metara!". Ali zašto? Gdje?“, pita se legendarni fudbaler. MI se pitamo kada je to metodologija među seniorima, koliko treneri griješe i pogrešno uče igrače u omladinskim kategorijama.

3. Ono što je većini sporedno, u suštini je najbitnije

"Igra u krugu (kod nas popularna "ševa") koristi se najčešće za zagrijavanje, a ona je zapravo nevjerovatno korisna, trebala bi biti ključna. Obožavam igrati u krugu, tada se razvija mozak, koordinacija pokretam to zahtjeva brze reakcije, odnos prostora i vremena."

4. Um i vještina caraju, snaga klade valja

“Ja nisam genije, ja sam sam učenik škole fudbala Johana Cruyffa. On je rekao: ’Fudbal treba da se igra umom’. I ja sam ga tako igrao. Nisam M'bappe. Kako on igra? Trči, gura loptu, dribla... Ja nemam njegove noge, ali koristim mozak. Kompenzujem. Tako je bilo od prvog dana u Barceloni. Otkad mi je bilo 11 godina. Sve što sam radio morao sam da razumijem..."

Iz ovoga je onda jasno zašto je tamo oko 2000. Ivica Osim priželjkivao pokretanje "studentske" lige. Kada su ga upitali, pa dobro, nije li možda kasno da neko u tim godinama postane igrač, kada već do tada nije, kazao je otprilike kako nekada nije bitno koliko su nekome razvijene vještine, ako je ultrainteligentan. Time kaže može kompenzirati ovo drugo. Pa bi po toj logici - a Osim je studente tada doživljavao kao one nekadašnje (danas student može biti svako) - takva lige od 20, 300, 500 igrača moglo ozroditi dvam tri ili pet kvalitetnih igrača.

I na kraju primjer klasičnog epistemološkog (spoznajnog) preloma

“Za Guardiolinu tika-taku kažu da je bila dosadna. A nije im bio dosadan tim preko puta? Ko je tu ustvari bio dosadan? Pa onda kažu: ’Barca nije dovoljno opasna’. Pa kako da budeš kad imaš 11 igrača ispred gola. Zar to nije dosadno? I onda tražiš rupe, ako ih ima, a uvijek ih ima. Pomjeraš loptu tamo-vamo, cijeli život sam proveo tražeći te rupe."

Kaže Xavi da želi biti trener i kada to postane željeće da njegov tim ima loptu. Kod njega će igrati vrckavi, inteligentni fudbaleri koji žele da se zabavljaju. Jedva čekamo to vrijeme, a dotad možda i naši fudbalski treneri pročitaju šta zanimljivo, uvide neke stvari o kojima nisu razmišljali.