Bjelica: Poljski fudbal je 20 godina ispred balkanskog, Koljića mi je žao

Trener Lecha za SportSport.ba

Nenad Bjelica je jedan od brojnih hrvatskih trenera koji sa mnogo uspjeha rade u Evropi. Ovaj 46-godišnji Osječanin od augusta 2016. godine predvodi Lech iz Poznana, jedan od najvećih poljskih klubova u kojem ima priliku trenirati trojicu bh. fudbalera - Jasmina Burića, Elvira Koljića i Emira Dilavera.

Bjelica: Poljski fudbal je 20 godina ispred balkanskog, Koljića mi je žao
Sa trenerom poljskog velikana smo razgovarali o bh. fudbalerima koje trenira, Prosinečkom, ali i Štiliću.
Foto: EPA

U intervjuu za SportSport.ba, Bjelica je između ostalog govorio o našim fudbalerima iz Lecha, Koljićevoj povredi, svojim uspjesima iz igračke i trenerske karijere te poznanstvu sa Robertom Prosinečkim. Također, objasnio je i zbog čeka toliko voli svoj posao i zašto misli da se balkanski fudbal ne može porediti sa poljskim.

Lech se bori za naslov prvaka u Poljskoj, ali se jučer u velikom derbiju suočio sa pravom sudijskom nepravdom. Legiji je u finišu utakmice dosuđen sumnjiv jedanaesterac iz kojeg je varšavski klub pogodio za pobjedu 2:1 i povećao prednost nad Lechom na pet bodova.

"Mislim da smo odigrali dobru utakmicu, a Legiji smo sve vrijeme dobro parirali. Dobro smo izgledali posebno u drugom poluvremenu kada smo dominirali, a na kraju je derbi odlučio taj nesretni gol. Bože moj, idemo dalje. To je nogomet, treba prihvatiti stvari onakvim kakve jesu. Moramo se boriti dalje", kratko se Bjelica osvrnuo na nesretni poraz u derbiju, uz poruku da neće tako lako odustati od borbe za titulu.

Trenirate trojicu Bosanaca u Lechu. Kakva je situacija sa Elvirom Koljićem, koji je prije nekoliko dana zadobio nezgodnu povredu? On je bio vaša velika želja ove zime...

Da, tražili smo fudbalera takvog profila. On ima velike nogometne kvalitete, dobar je tehničar i razumije igru, što je vrlo bitno. Želio sam visokog napadača koji dobro igra glavom i koji može razbiti protivnički bunker i žao mi je što se nesretno povrijedio. Trebalo mu je malo vremena da se privikne u početku, bio je u nedostatku sa treninzima a i stigao nam je iz SAD-a, pa je bilo malih problema i sa privikavanjem na drugu vremensku zonu, novu sredinu... U prvim utakmicama smo ga koristili 10-ak ili 15-ak minuta pred kraj, a onda sam ga stavio u ekipu od prve minute protiv Slaska. Šteta je što se baš tada povrijedio na početku, to će ga neko vrijeme odvojiti od terena ali još uvijek ne znamo kada će se oporaviti.

Koljić je u Lech stigao na polugodišnju posudbu iz Krupe uz mogućnost otkupa na kraju sezone. Da li je tačno da postoji mogućnost da naš napadač ne ostane u Poznanu nakon ove povrede?

Klub nije donio nikakvu odluku oko toga jer još uvijek ne možemo znati kada će i hoće li se Koljić uspjeti oporaviti i dokazati. Sa Upravom nisam razgovarao o tome, to bi bilo malo neozbiljno jer je još rano. Bez obzira na odluku Lecha, lično mislim da Koljića čeka dobra budućnost. Uz mnogo rada i truda, siguran sam da može napraviti pravu karijeru jer ima veliki potencijal. Na mene je ostavio dobar utisak.

Zbog čega u jesenjem dijelu sezone Burić nije bio prvi golman u prvenstvu?

Jasmin Burić je golman koji je izuzetno cijenjen u Lechu. Ovdje je već devet ili deset godina a razlog zbog kojeg je bio na klupi je jednostavan - Nisam imao potrebu da mijenjam bilo šta. Prije nego što sam došao u Lech, drugi golman Matus Putnocky je branio izvrsno i proglašen je najboljim golmanom prošle godine. Burić je dobijao šansu u Kupu, a ja sam bio na slatkim mukama sa dvojicom tako dobrih, vrhunskih golmana. Vjerujte mi, koga god odaberem od njih dvojice, ne mogu pogriješiti. Putnocky je zimus operisao koljeno i još nije spreman da brani, ali Burić je svoj posao obavio odlično.

Sa Emirom Dilaverom imate dugu i uspješnu saradnju. Kako ste zadovoljni s njim?

Dilavera smo doveli iz Ferencvaroša, a u Austriji sam ga trenirao godinu dana. On je karakterno vrhunski dečko, vrlo je vrijedan i veliki je profesionalac. Igrao je desnog beka i zadnjeg veznog, a stavio sam ga na stopera kada smo bili u deficitu s tom pozicijom. Pokazalo se da to nije bila greška, jesenas je bio najbolji stoper poljske lige i on je naš najstandardniji defanzivac bez kojeg je naš tim trenutno teško zamisliti.

Za Lech je u prošlosti igrao i Semir Štilić, koji je ostavio dubok u Poznanu. Da li je istina da ste ga željeli vratiti u klub?

Ma, ne. To su samo priče u kojim nema istine. Nije bilo govora o tome jer nismo ni tražili igrača na poziciji desetke, gdje imamo Jevtića i Majewskog. Oni igraju odlično i zadovoljni smo s njima.

Već neko vrijeme ste u Poljskoj i već ste se navikli na život i fudbal u toj zemlji... Kako je raditi u Poljskoj?

Prelijepo. Poljska liga je vrlo kvalitetna, a uslovi za rad fantastični. Recimo, od 16 klubova koji igraju u prvoj ligi, 14 ih ima nove i moderne stadione. Svi tereni imaju podno grijanje, a čak i najmanji klubovi imaju po sedam ili osam pomoćnih terena. Liga je izuzetno posjećena i jučerašnji derbi je gledalo 30.000 gledalaca pa je stvarno lijepo i igrati i biti trener u takvoj atmosferi. To daje draž ovom poslu i fudbalu općenito. Tada svi akteri daju maksimum.

Možete li povući paralelu između poljske Ekstraklase i liga zemalja bivše Jugoslavije? Može li se to uopće porediti?

Balkanski fudbal zaostaje za poljskim barem 20-30 godina. Ne kažem da su to loše lige, ali Poljaci su ispred po svemu. Tu mislim na organizaciju, posjećenost... Neke utakmice na našim prostorima gleda 200-300 ljudi, a to je stvarno žalosno. Neki klubovi iz ex-Yu lige mogu parirati poljskim klubovima ali samo po kvalitetu. Iskreno, sve ostalo se ne može ni porediti.

Trenirali ste nekoliko austrijskih klubova, ali javnost vas najviše pamti po vremenu iz Austrije Beč. Da li je ulazak u grupnu fazu Lige prvaka u sezoni 2013/14. vaš najveći trenerski uspjeh do sada?

Mogu reći da jeste. Austrijski klubovi su od 2000. godine samo dva puta igrali grupnu fazu Lige prvaka - Rapid i mi, tada. Eto, jednom Salzburgu nikako ne polazi od ruke da se plasira u Ligu prvaka, nije tamo nikada igrao iako je godinama bio dominantan u ligi i imao sjajne igrače poput Manea, Kampla, Soriana... Vječno ću pamtiti plasman u Ligu prvaka sa Austrijom, ali velikim uspjehom smatram i to što sam Wolfsberger uspio iz treće lige uvesti u prvu i završiti na petom mjestu.

A najveći uspjeh iz igračke karijere?

Kada sam kao igrač Osijeka 2000. godine proglašen najboljim hrvatskim fudbalerom godine. To je bilo ogromno dostignuće, tada biti ispred Šukera, Bobana, Prosinečkog... Velika stvar. Neke titule nisam osvajao jer nisam ni igrao u klubovima koji su se borili za trofeje. Normalno, uspjehom smatram i što sam igrao za reprezentaciju Hrvatske. To je jedna od najboljih reprezentacija na svijetu i za nju sam odigrao devet utakmica, a to ima svoju težinu.

Je li teže biti trener ili fudbaler? U čemu više uživate?

Jedan sam od rijetkih koji kažu da je lakše biti trener nego fudbaler. Ne znam, možda je meni tako jer zaista više uživam u trenerskom poslu. Volim odgovornost, volim držati stvari u svojim rukama. Teže mi je bilo dok sam igrao fudbal, jer tada se ne pitate za sve, mnogo ovisite o drugima... Stvarno obožavam trenerski posao i ništa mi nije teško u njemu.

Poznajete li Roberta Prosinečkog i kakvo je vaše mišljenje o novom bh. selektoru?

Da, znamo se još iz Španije kada smo igrali jedan protiv drugog. Bili smo zajedno i u reprezentaciji Hrvatske, iako ne previše jer on je više igrao nego ja. Uglavnom, znamo se duže od 20 godina i mislim da je suvišno trošiti riječi o njegovim igračkim kvalitetima. On je jedan od trojice najvećih hrvatskih fudbalera u proteklih 20 ili 30 godina, a kao trener se pokazao u Zvezdi, Kayserisporu i Azerbejdžanu. Vjerujem da će biti uspješan i sa Bosnom i Hercegovinom, jer definitivno ima velike kvalitete. Može vam pomoći da dođete na jedan viši nivo.

BiH je, nakon dugo vremena, za selektora odabrala stranog trenera. Znate li da će čak četvorica bh. stručnjaka voditi druge reprezentacije na Mundijalu?

To jeste pomalo neobično, ali ni u Hrvatskoj nije drugačije. Naši treneri su uspješni u Evropi, jesenas smo imali Jurića u Genovi, Bilića u West Hamu, Tudora u Galati, Jozaka u Legiji, Kovača u Frankfurtu... Ja sam u Lechu. A, klubove nam vode Bugari, Slovenci, Španci. To treba prihvatiti, najvažnije je da mi treneri imamo posla. A gdje, to nije toliko bitno.

Nenad Bjelica rođen je 1971. godine u Osijeku u kojem je i ponikao. Za vrijeme igračke karijere nastupao je još za Albacete, Real Betis, Las Palmas, Kaiserslautern, Admiru i Karnten, u kojem se i oprostio 2008. godine. Kao trener je vodio Karnten, Lustenau, WAC, Austriju Beč, Speziju i Lech Poznan.

Reklama - nastavite čitati ispod oglasa

Komentari (7)

50 godina upravu je frajer. Samo mu ne valja dovodi svoje igrace uzo fursata nije to moj bjelice onaj leh sa stilicem i lewandowskim. Buric je institucija

Mesa.Sabanadzovic

Daj bolan Bjelica čuj 20 godina, pa ti nisi normalan.

Gari Garinča

Jes jaka ta Polska liga.... jedva pevak Polanda prodje prvaka BiH Zrinjskog.... A da nepricamo da je Rumunska, Bugarska, a Turska da negovorim jaca od te lige... jos ima Grcka, Srbija... pa cak i Slovenska je tu kao i ta Poljska liga... 20 godina malo morgen...

Benjamingst

Ko spominje tursku

Mesa.Sabanadzovic

Turska je isto Balkan... Europski dio a tu su ti sve klubovi koji su 70% jaci od citave Poljske lige....

Benjamingst

Ma mislio je na ex yu valjda. Tako pise u tekstu nije samo naslov

Mesa.Sabanadzovic

Na EX YU, mozda... opet mnogi timovi iz BiH Lige mogu se nisiti sa Poljskom ligom....

Benjamingst
Ostalo još 1500 karaktera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora/ica, a ne nužno i stavove portala SportSport.ba te portal ne može i neće odgovarati za sadržaj tih kometara. Komentari koji sadrže vrijeđanja, psovanja i vulgaran riječnik mogu biti uklonjeni bez najave i objašnjenja, ali to ne obavezuje SportSport.ba da obriše sve komentare koji krše pravila. Čitanjem prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim uvjerenjima.