Zanimljiv put mladog bh. trenera od austrijske četvrte lige do najvećeg nivoa u Belgiji · Intervju

Među glavnim ulogama u tom preokretu nalaze se dva Bosanca - pomoćni trener Miron Muslić i veznjak Dino Hotić. Muslić je u klub došao sa zadatkom da uz glavnog trenera Dominika Thalhammera promijeni filozofiju igre, a od Hotića se očekuje da pravi razliku na terenu. Za sada im odlično ide.

Muslićev trenerski put počeo je u Austriji, gdje je sa svojom porodicom odselio za vrijeme rata na proljeće 1992. godine. U Austriji je igrao fudbal, ali i radio u školi, da bi kasnije vrlo brzo stekao veliku reputaciju kao trener.

"Radio sam kao pedagoški pomoćnik u školi, pri čemu sam igrao na amaterskom nivou. Tokom igračke karijere polagao sam trenerske licence i tada sam zapeo za oko vodećem čovjeku u Centru za edukaciju trenera u Austriji Thomasu Weissenböcku. On je bio i glavni trener druge ekipe Rieda, koja se takmičila u četvrtoj austrijskoj ligi i ponudio mi je mjesto pomoćnika. Tako je prije sedam godina počela moja trenerska karijera", rekao je Muslić na početku razgovora za SportSport.ba.

Muslić je tada vidio šansu da uči od boljeg i iskusnijeg, da konačno vidi kako se kroz treninge formira određeni stil igre. Nakon dvije godine na mjestu pomoćnika u četvrtoj austrijskoj ligi, dobio je šansu raditi u klupskoj akademiji. Preuzeo je U-18 ekipu Rieda, koja se takmičila u najjačem rangu Austrije za te uzraste.

"Igrali smo protiv RB Salzburga, Sturma, Rapida... Tada samo dobili i novog sportskog direktora Franza Schiemera, koji je legenda RB Salzburga i koji sada radi kao pomoćni trener Jesseu Marschu u Leeds Unitedu. On je došao s novom idejom u klub. Želio je igrati visoki presing i napadački fudbal, koji forsira i RB Salzburg. On je u meni vidio trenera koji se uklapa u takvu filozofiju. Potom me naučio novim stvarima i ja sam se pronašao u toj ideji. Već tad sam pratio Borussiju Dortmund u eri Jurgena Kloppa, ali nisam znao kako taj stil primijeniti na terenu.  Schiemer mi je dao znanje i alat kako da to pretvorim u djelo."

Brzo je uspio implementirati željeni stil igre te oduševiti s U-18 selekcijom Rieda, kada je osvojio četvrto mjesto na kraju sezone, što je bio ogroman uspjeh i veliko iznenađenje. Zbog toga mu je klub već u narednoj sezoni povjerio drugu ekipu Rieda i ulogu pomoćnog trenera prve ekipe.

"Obje ekipe su bile uspješne, posebno druga ekipa koju sam uveo iz četvrte u treću ligu, što je klub pokušavao 15 godina da ostvari. To smo uradili uglavnom s igračima koje sam trenirao u U-18 selekciji, a sve smo ostvarili igrajući na naš način."

Svojim uspjesima privukao je pažnju i njegova reputacija je rasla. Kasnije je dobio zadatak da preuzme U-15 selekciju Rieda i da iste igrače vode sve dok oni ne pređu u seniorski pogon. Ponovo je vrlo brzo napravio sjajne rezultate, tokom kojih je savladao i RB Salzburg, a onda je stigla još veća nagrada - dobio je poziv iz FAC-a, kluba iz druge austrijske lige.

 "FAC je također bio nepoznanica, kao što sam i ja bio nepoznat trener, ali mi smo bili iznenađenje polusezone, nakon što smo bili na petom mjestu, iako su mnogi prognozirali da ćemo ispasti iz lige. I tu sam forsirao visoki presing i napadačku igru, što je dalo rezultate."

Njegova karijera je tako stalno rasla i uslijedio je poziv iz Rieda, da se vrati u ulozi glavnog trenera prve ekipe, koja je igrala u austrijskoj Bundesligi. Takav poziv nije mogao odbiti. No, tada se desio prvi pad u trenerskoj karijeri.

"Nekad neke ekipe i stilovi igre ne mogu zajedno, kao što ne mogu neki treneri i određene ekipe. To se nažalost desilo meni. U 10 utakmica nisam upisao pobjedu. Moja karijera je išla uzlaznom putanjom, ali tu sam pao. Bilo mi je teško, ali s druge strane, to me mnogo naučilo i postao sam bolji trener i bolji čovjek. Bolje sam shvatio svoju ideju i šta tačno želim."

Iako je u Riedu doživio pad, nekoliko mjeseci kasnije otvorila mu se sjajna prilika da ponovo pokaže svoj kvalitet. Cercle Brugge, klub koji ima istog vlasnika kao i Monaco Dmitryja Rybolovleva, želio je napraviti zaokret u stilu igre i tražio je trenera koji forsira visoki presing i napadačku igru.

Na preporuku Schiemera, s kojim je Muslić radio u Riedu, odlučili su na mjesto pomoćnika dovesti upravo njega, a nekoliko sedmica kasnije stigao je i Dominik Thalhammer na mjesto glavnog trenera. Pošto je Thalhammer bio jedan od predavača na trenerskim licencama u Austriji, već je poznavao Muslića i potpuno mu je povjerio ekipu tokom treninga.

Dolaskom Thalhammera i Muslića, klub se preporodio i od ekipe koja se redovno borila za opstanak odjednom se pretvorio u onu koja se bori za izlazak na europsku scenu. Na tom putu, Cercle je rušio velikane poput Club Bruggea i Anderlechta, što je ogroman uspjeh.

"Kad sam stigao bili smo predzadnji, a sada se borimo za plasman na europsku scenu. Imamo najmlađu ekipu lige i sada smo ekipa koja je prva po svim parametrima visokog presinga. Od broja oduzetih lopti u zadnjoj trećini do broja pretrčanih kilometara, u svemu smo u vrhu. Gledajući samo rezultate od trenutka kada smo Thalhammer i ja stigli u klub, mi smo peta najbolja ekipa lige. Sve smo uspjeli koristeći našu ideju i stil igre, a to je bilo jako teško za tako kratak period, pri čemu je važno napomenuti da nismo prošli pripreme, već smo stigli kad je sezona tek počela."

Ključni igrač Cerclea u ovoj sezoni je bosanskohercegovački internacionalac Dino Hotić, koji je u 31 nastupu postigao sedam golova i upisao 11 asistencija. Njegova forma je posebno napredovala dolaskom Thalhammera i Muslića, jer je u 13 ligaških utakmica prije njih postigao samo jedan gol.

"Dino je igrač razlike. On pravi razliku u ovoj ekipi. To je igrač s fantastičnim osobinama i mentalitetom, a naš stil igre se perfektno slaže s njegovim stilom igre. On sve svoje najbolje osobine koristi u svrhu ekipe i sposoban je s jednim pasom, jednom loptom da riješi utakmicu. Dino je veliki faktor u progresu ovog kluba", zaključio je Muslić.