Uplakani roditelji ga s porukom oko vrata poslali u svijet sa samo pet godina - ostalo je historija

On je jedan od onih koji inspirišu mlade nogometaše širom svijeta, dokaz da je sve moguće ako se dovoljno vjeruje i da se upornost uvijek isplati. Ma koliko god to smatrali floskulama dok ležimo na kauču i čitamo priče listajući internet portale ili gledajući dokumentarce, zaista je moguće.

Kada je stigao na ovaj svijet, imao je jako male šanse da postane ono što je postao. Ipak, odrastao je u siromaštvu. Mama Clotilde je svom najmlađem sinu dala nadimak Tito, što je u prevodu Div. Od malih se nogu tako i ponašao. Upravo će takav biti godinama kasnije noseći dres evropskog velikana Chelseaja. Nogometni Div.

Dakle, odrastao je u rodnom selu u kojem su vladali teški životni uslovi, a njegovu ranu životnu fazu obilježila je glad koja je hiljade stanovnika Obale Slonovače tjeralo na bijeg. Većina je išla prema Francuskoj. Najveću sreću u životu je imao tako što je u Francuskoj živio Michael, brat njegove mame, odnsono njegov ujak. Petogodišnji Didier je poslan u Francusku.

Didier Drogba tokom djetinjstva bio je zakržljao zbog pothranjenosti što je ograničavalo fizički i mentalni rast. Njegovi roditelji (Albert i Clotilde Drogba) mučili su se sa svojim lokalnim poslovima koji nisu mogli da im omoguće pristojne dnevne obroke. Za njih je jedina nada bila čekati novac koji je obećao francuski rođak i nogometaš, gore spomenuti ujak (Michel Goba). Michel Goba bio je među prvim ranim migrantima koji su pobjegli u Francusku zbog poteškoća u rodnoj Obali Slonovače. Novac koji se od njega očekivao trebao je pomoći Didierovom putu u Francusku koji je planiran još u dobi od 5 godina.

Osim slanja novca, postojale su i nade da će Michel doći u Obalu Slonovače, posjetiti Didiera i zatim ga povesti sa sobom u Francusku. Ta nada je prekinuta jer je Francuska odbila Gobi vizu za posjet Obali Slonovače.

To mu je ostavilo jedinu mogućnost slanja novca koja je mogla priuštiti samo obradu vize za jednu osobu. Nakon duge rasprave u porodici, odlučeno je da mali Didier mora sam otputovati u Francusku. Zamislite, kao roditelj odlučite da petogodišnje dijete pošaljete na drugi kontinent.

Didier naravno nikada prije nije vidio ništa slično avionu. Tamo su ga roditelji strpali, mahali mu i u suzama se rastali od njega. Didieru su na vrat okačili komad papira na kojem je pisalo: "Didier Drogba susreće se sa Michelom Gobom u Parizu". Ljudi su u čudu gledali dječaka koji na pariškom aerodromu čeka da ga neko pokupi.

Na kraju, ujak je dočeka malog Didiera, koji je nastavio život u Francuskoj. Nekoliko mjeseci nakon što je Didier Drogba stigao u Francusku, njegovi roditelji u Obali Slonovače donijeli su odluku. Smatrali su da bi se njihov sin trebao u potpunosti usredotočiti na akademije, a ne postati nogometaš kao što je to učinio njegov ujak. Međutim, Gobini stavovi bili su drugačiji. Želio je da Didier postane profesionalni nogometaš poput njega. Michel Goba omogućio je potpisivanje mladog Didiera na nogometnu akademiju u Francuskoj.

U nekoliko navrata, i Gobini i Didierovi roditelji nisu se slagali oko određivanja budućnosti mladog momka. Ipak, na kraju je donesena odluka. Dogovoreno je da Didier Drogba kombinira i nogomet i školu. Didier Drogba morao se povući iz nogometne akademije i službeno se upisao u juniorsku nogometnu ekipu svoje škole.

No, Didier je ubrzo unatoč velikoj životnoj promjeni nabolje počeo da iskazuje tugu.

"Sjećam se svog ranog života u Francuskoj. Plakao sam svaki dan. Ne zato što sam bio u Francuskoj – mogao sam biti bilo gdje – nego zato što sam bio tako daleko, daleko od svojih roditelja. Jako su mi nedostajali".

Didier Drogba izdržao je samo tri godine prije nego što je još u ranoj dobi odustao od Francuske. Bio je hrabar govoreći svom ujaku o svojoj želji da se vrati u Obalu Slonovače kako bi bio sa svojim roditeljima. Nakon što je primijetio da se više ne može boriti protiv toga, Didierov ujak mu je ljutito ispunio tu želju. Iznio je novac i rezervisao let za njega. Didier se tako sa osam godina vratio kući.

No, Obala Slonovače još uvijek je bila na vrhuncu ekonomskog kolapsa kao u vrijeme njegova povratka. Situacija je došla do tačke da mu roditelji nisu mogli priuštiti plaćanje školarine. To je rezultiralo Didierovim prekidom školovanja. U nekom je trenutku Didier počeo igrati nogomet na lokalnoj razini. Počeo je odlaziti na obližnja nogometna igrališta kako bi trenirao s prijateljima. To je radio tri godine do svoje 11.

U 11. godini roditelji Didiera Drogbe ostali su bez posla. Ovog puta, vrućina ekonomskog zastoja u Obali Slonovače više se nije mogla nadmašiti. Puni žaljenja što su dopustili sinu da napusti Francusku, roditelji Didiera Drogbe sramotno su se ponovno obratili Michelu Gobi za pomoć. Didier Drogba je u nekom trenutku lično priznao pogrešku što je napustio Francusku. Srećom po njega, ujak Michel Goba je odgovorio i poslao novac da Didier ponovno dođe u Francusku.

U svom drugom dolasku u Francusku, ujak Michel je poštovao želju njegovih roditelja da nastavi da se školuje. Goba je odlučio upisati Didiera u školu. Također ga je naučio potrebnim ludorijama u nogometu. Zbog akademskih aktivnosti, Didier je zadržao nogomet na razini mladih gdje je igrao kao desni bek. Njegov ujak povezao ga je s omladinskim nogometnim klubom 'Levallois SP' u 1993. Bio je ključan u obavljanju nogometnih papira.

Didier nikada nije želio biti profesionalni nogometaš sve dok nije završio s obrazovanjem. U idealnom slučaju, Didier je stekao diplomu računovodstva u dobi od 21 godine. Danas je registrirani ovlašteni računovođa.

U dobi od 21 godine nakon diplome računovodstva, Didier se odlučio u potpunosti usredotočiti na nogomet. Prvo je radio na sposobnosti igranja napadačkih uloga, pa je ubrzo umjesto na poziciji beka, igroa na poziciji napadača. U to vrijeme bilo je puno talentovanijih igrača od njega. Imali su čisti talent, ali je želja Didiera bila jača od toga.

Njegov naporan rad doveo ga je do transfera u Guingamp 2002., gdje je pomogao klubu da izbjegne ispadanje u drugu ligu. Ovo mu je priznanje također donijelo transfer u Marseille za sezonu 2003/04, gdje je postigao 19 golova u 35 utakmica i osvojio titulu igrača godine francuske Ligue 1. Nakon što je dosegao svoj sportski vrhunac, 26-godišnjak je bio na meti mnogih vrhunskih evropskih klubova, a Chelsea je 2004. platio transfer od otprilike 36 miliona dolara za njegove usluge. Ostalo je povijest!

Drogba je postao jedan od najboljih napadača na svijetu, omiljena sportska ličnost u Africi, a od 2002. godine je igrao za svoju zemlju. Za mnoge nogometne stručnjake, Didier Drogba je najodlikovaniji afrički nogometaš ikada.

Dva puta je proglašen igračem godine u Africi, 2006. i 2009. godine, a dva puta je vodio svoju zemlju na svjetska prvenstva, 2006. i 2010. Također se smatra "šampionom mira" jer je upravo on zaustavio građanski rat u svojoj zemlji.

Unatoč tome što je većinu svog života živio u evropskim zemljama, nikada nije odstupio od afričke kulture.

Osvojio je mnoge trofeje. Prvi s Joseom Mourinhom. Osvojio je četiri titule engleske Premier lige, četiri trofeja FA kupa, tri Liga kupa, dva Community Shielda, ali vrhuna je bila osvojena Liga prvaka 2012. godine u Minhenu. Upravo je Drogba u 88. minuti pogodio za 1:1 protiv Bayerna te je postigao peti odlučujući jedanaesterac u raspucavanju za početak velikog slavlja.