Profesor, trener i totalni atleta u 38. godini opet na terenu: "Mogu se još nositi s mlađarijom..." · Intervju

U novoj sezoni na terenima Prve lige FBiH gledat ćemo Elvisa Sadikovića koji se nedavno vratio u matični klub i to nakon jednogodišnje pauze od igranja fudbala. Čovjek koji će u oktobru napuniti 38 godina je postao član Radnika iz Hadžića.

"Bio sam uvijek u fudbalu i dok nisam igrao ovih godinu. Bio sam aktivan. Volim trenirati i slično. Ljudi su me zamolili da pomognem klubu, imam licencu, da uputim mlade igrače, da budem neka vrsta mentora", rekao je Sadiković na početku razgovora za SportSport.ba.

I dok nije igrao fudbal nije gubio vrijeme te se okušao u nekim drugim izazovima. Omiljena disciplina mu je postala trail trčanje. Istrčao je i sarajevski noćni cener.

"Volim trail trčanja iz ljubavi, kako sam prestao igrati, kako je nastupila i pandemija koronavirusa, krenuo sam sam s tim. Više za svoju dušu, volim i takmičarski naboj, okrenuo sam se trailovima i trkama, ali to je više iz ljubavi."

Prioritet u matičnom klubu će mu da svojim savjetima i iskustvom da doprinos napretku mladih igrača, ali kako kaže sigurno će tu biti i takmičarskog duha.

"Više sam tu da mladim igračima prenem svoja iskustva. Naravno kad sam god na terenu volim da pobijedim. Ne volim gubiti. Kada su utakmice u pitanju naravno uvijek volim da pobijedim."

Sadiković je inače okrentu trenerskom poslu. Ranije je radio u Akademiji FK Sarajevo koju je napustio poslije isteka ugovora. Posjeduje i UEFA-inu licencu.

"Bio sam u akademiji FK Sarajevo, istekao mi je ugovor, nismo produžili saradnju. U međuvremenu su se otvorile neke druge opcije. Kada su ljudi u Radniku vidjeli da sam slobodan zamolili su me da budem tu u prvom timu i kao igrač."

Kada je u pitanju fizička sprema tu definitivno neće zaostajati za mlađim kolegama. Izgleda impresivno što je rezultat dugogodišnje posvećenosti i ozbiljnog rada.

"Stalno sam u treningu. Profesor sam sprota po zanimanju, čitav život sam u sportu. Nisam igao godinu, ali sam sigurno spreman. I kao trener sam više okrenut kondicionoj pripremi. Radio sam dosta na sebi i hvala Bogu nemam povreda mogu se još nositi s 'mlađarijom', što se kaže..."

Nova sezona Prve lige FBiH počinje za sedam dana...

"Zadnjih par sezone sam pratio Radnik, to je moj matični klub. Izuzetno dobra sredina za mlade igrače da se razvijaju, pogotovo otkako su u Prvoj ligi FBiH. Liga je izjednačena. I kao mlađi sam igrao, bila je teška i naporna gdje svako svakog može pobijediti. Tu je nas nekoliko iskusnijih, dok su ostalo sve momci do 22-23 godine."

Tokom igračke karijere uglvnom je igrao u Premijer ligi. Na početku karijere bio je član Sarajeva, igrao je za Vitez, Travnik, Čelik. Posljednji angažman je imao u Olimpiku.

"Stvarno nisam imao loših trenutaka, gdje god sam bio nije mi bilo ružno. Mogu samo nabrojati gdje mi je bilo lijepo. Uglavnom sam u klubovima bio na duži period. Od Travnika, Viteza, Zenice, Sarajeva... Nisam nigdje vrata zatvorio na ružan način. Uvijek je bilo nekih trzavica, ali to se riješi na fin način. U svakom klubu mi je stvarno dosta bilo lijepo."

"Pojavom pandemija koronavirusa sam prestao igrati, stigla je ponuda iz Akademije FK Sarajevo, prihvatio sam i igračku karijeru sam odlučio da stopiram, godinu i nekoliko mjeseci sam bio bez fudbalskih treninga."

Kako izgleda jedan dan čovjeka maksimalno posvećenog i fokusiranog na sport?

"Ako se nešto voli, nije problem ništa stići. Sve je stvar dobre organizacije i raspored. Dok sam bio trener u akademiji imao sam jedan trening dnevno. Obavezan mi je rad bio u fitnessu ili vožnja biciklom ili trčanje. Uglavnom bih se organizovao prema tom treningu koji je bio ujutro ili popodne. Dnevno mi je glavni trening u fudbalskom klubu i na osnovu toga isplaniram ostatak dana. Ali uvijek ima nekih aktivnosti, u teretani sam minimalno tri puta sedmično."

Za kraj smo Sadikovića pitali kakva je njegova poruka mlađim generacijama za "zdravo tijelo i zdrav duh".

"Mladim mogu savjetovati, da je za mlade ljude sport treba biti prevencija. Izloženi smo raznim bolestima, a sve je to povezano sa nezdravim životom i ishranom. Sve to sport spriječava. Mogu im poručiti da se okrenu sportu u skladu sa svojim obavezama, a ako se okrenu sportu neka to rade onako kako treba. Nije dovoljno otići u teretanu, a tamo vježbati nepravilno. Bolje je onda da ne ide nikako. Posvetiti se tome. Bolje se čovjek osjeća, dobija na samopouzdanju, raspoloženiji i slično. Sve je stvar karaktera i volje", završio je Sadiković.

Inače, osim treninzima i igranju fudbala Sadiković je posvećen i školovanju. Već ove godine planira upisati postdiplomski studij na sarajevskom Fakuletu za sport, a cilj mu je da magistrira već sljedeće godine.