Everton - dokaz da u novcima nije sve · Komentar

Zapravo, portugalski stručnjak nije odavao emocije. Njegove lice izgledalo je više kao da čeka samo kraj derbija na Anfieldu, neizbježni poraz i otkaz, koji se već dugo naslućivao i samo se čekala službena potvrda.

Susret je završio rezultatom 5:2 za Redse koji su tako još jednom potvrdili da rijeka Mersey teče crvenom bojom. Osim pobjede u derbiju, Klopp, Origi i družina iz mizerije, tuge i živuće smrti su izvukli i Marca Silvu.

Na klupu Karamela stigao je u maju 2018. godine i ambicije kluba bile su borba za Evropu, a u aprilu prethodne sezone je Silva savladao Manchester United rezultatom 4:0, te završio osmi u Premier ligi. Sad, kad je otišao, svoj tim ostavlja deset mjesta ispod, na 18. mjestu i grčevitoj borbi za opstanak.

Bogati vlasnici stanuju na Goodisonu

Vlasnik Evertona Farhad Moshiri ne žali novac i ne štedi isti. Na čelo kluba došao je 2016. godine i trošio je. Preko 400 miliona funti.

No, trošenje novca samo u svrhu trošenja novca nije pozitivna stvar u fudbalu i nije način na koji se može graditi uspjeh.

U Evertonu su dva problema koja se tiče transfer politike. Prvi je veoma jednostavan i tiče se prosječnosti. Karamele nikad nisu ispale iz Premier lige, ali isto tako nisu osvajale istu, igrale Lige prvaka, niti osvajale kupove. Tim s Goodisona je sinonim za prosjek.

I kao takav ne može da privuče velika imena, kvalitetna imena koja će ih izdići iz prosječnosti.

Proteklog ljeta u plavom dijelu Liverpoola su potrošili preko 100 miliona funti, a stigli su Alex Iwobi, Moise Kean, Jean Philippe Gbamin, Andre Gomes i Fabian Delph. Ako bi se ovi igrači mogli opisati u jednoj riječi, ta riječ bi bila prosjek.

Drugi problem je taj što Everton nije doveo igrače na prave pozicije. Povratak Kourta Zoume u Chelsea stvorio je defanzivni problem za, sad bivšu ekipu, Marca Silve, a ništa nije urađeno da se dovede njegova zamjena.

Također, od odlaska Lukakua iz kluba, 2017. godine nije pronađena prava zamjena u napadu. Turski fudbaler Cenk Tosun, primjera radi plaćen je 20 miliona funti, Brazilac Richarlison je plaćen 15 miliona više, ali ni jedan od njih nije uspio da zamijeni Lukakua, niti su skupa uspjeli da pokriju njegov broj golova.

Otopljene Karamele

No, kao što je već dosta puta napisano, Everton je prosječna ekipa s prosječnim igračima i ne bi smjela da bude u opasnoj zoni. Nikako. Trebala bi da bude tamo gdje i kroz historiju pripada, na sredini tabele, bliže borbi za Evropsku ligu, nego opstanku. Tu se problem može pronaći u nedostatku taktike ili igrača za određenu taktiku.

Silva je većinu vremena igrao u formaciji 4-2-3-1, no nedostajao mu je ubojiti napadač koji će zabiti sve ono što veza kreira. Richarlison je vodeći strijelac ekipe sa sedam golova, dva je zabio u Carabao Cupu. Prati ga Dominic Calver - Lewin s pet, tri u Premier ligi.

Glavni napadači, Iwobi i Tosun, su skupa zabili tri gola. Sve bi možda bilo drugačije da je tu Lukaku.
Odbrana isto nije najsvjetlija tačka ekipe. Od odlaska Zoume nije pronađena prava zamjena, a u srijedu protiv Liverpoola Silva se odlučio s pet igrača u odbrani, a ta promjena sistema nije donijela ništa dobro. Nepoznati sistem igre s manjkom samopouzdanja doveo je do pet primljenih golova, a nije ni pomogla rotacija Jurgena Kloppa u napadu i ostanak Firmina i Salaha na klupi, te uvođenje Origija i Shaqirija od prve minute.

Bezidejni Silva

Kad je Michael Keane smanjio na Anfieldu, Silva je kraj linije terena ostao isti, nepromijenjen i kako taj izgled da njegovim igračima da vjeru u nešto, da mogu do 2:2 i onda da zaigraju fudbalu. Više je izgledao kao da je Silva znao da će za par minuta primiti treći, a onda i veoma brzo četvrti gol. Nije odavao želju za borbom, a ako prvi čovjek tima to ne pokazuje kako će i igrači?

Ipak, Silva je imao razloga za nevjeru. U 28 susreta Everton je prvi primio gol, 23 puta je izgubio i pet puta je došao do boda. Odnosno, Karamele su bez potpunog preokreta kad prime prvi gol na meču.

Silva je došao pod svjetlo reflektora kad je uveo Hull City u Premier ligu, te je s Tigrovima odmah ispao u Championship, no ipak dobio je posao u Watfordu, te je krenuo dobro. No, nakon krize rezultata u januaru 2018. godine dobio je otkaz, te je u maju iste godine postao trener tima s Goodisona.

U Premier ligi Portugalac je s Hull Cityjem imao procenat pobjeda od 36.4%, 30.8% s Watfordom, te 40% s Evertonom.

Nesretni Silva

Treba staviti ruku na srce i priznati da sreća nije bila naklonjena Evertonu ove sezone. Ljetno pojačanje Gbamin bio je povrijeđen gotovo čitav dosadašnji dio sezone, dok je prije mjesec dana Silva rekao da je VAR njegov tim koštao pet ili šest bodova.

Primjera radi Brighton je dobio penal nakon što je Keane slučajno stao na nogu Aarona Connolly. Karamele su nakon ruke Delle Allija ostali bez penala, a proteklog vikenda bez boda protiv Leicestera kad je Iheanacho "milimetar" ostao van ofsajda i postigao gol u sudačkoj nadoknadi.

Kriza identiteta

Sad kad je Silva otišao pitanje je ko će doći na klupu Evertona da ugasi požar, ali i kakav će budući plan kluba biti. Za sada novac nije problem, ali uvijek se postavlja pitanje koliko dugo bogati vlasnici žele davati novac za ostanu prosječni. No, trenutno je za Everton najbitnije da se dignu s dna i spase sezonu.

Nakon odlaska Martineza s klube čovjek spasa trebao je biti Ronald Koeman, a kada taj eksperiment nije uspio doveden je specijalista za opstanak Sam Allardyce, te nakon njega Marco Silva. Neko ko je trebao igrati lijep, evropski fudbal. Egzotični trener čija će ekipa igrati atraktivno, lijepo za oči i nadigravati se.

To nije uspjelo i sad ostaje pitanje ko će preuzeti mjesto Marca Silve, a kandidata su dva. Prvi je vječiti spasitelj, specijalni čovjek za ovakve situacija, Sam Allardyce. Drugi je čovjek za čije je vrijeme Everton igrao najbolji fudbal, a njegovo ime je David Moyes. Njegove ruže od odlaska s Goodisona nisu cvjetale, a nisu ni Evertona i možda ponovno sastanak može da podigne Karamele.