FK Željezničar: Prekinut crni niz, za šest i pol minuta spremni Ermin Zec pokazao klasu

Ermin Zec takvo što, a radilo se o zastoju na potezu Konjic - Mostar, nije prema vlastitom priznanju doživio nikad. Vjerovatno kao ni mnogi drugi u višekilometarskoj koloni.

Niti imaš gdje izaći da mokriš, o pijenju kafe da ni ne pomisliš i sa vrlo upitnim okvirnim vremenom kada će se moći idokle. Čovjek u takvim okolnostima sam sebe upozna duplo.

Ako bi se po tome trebalo gledati, kao i po sitnim povredama tokom priprema zbog kojih ih je pola propustio, početak Ermina Zeca u Željezničaru nije mogao biti gori. Ako se po jutru dan poznaje. Opozicioni međutim blok "poznavanja po jutru" ima svoju krilaticu-adut: Prvi se mačići u vodu bacaju.

Nije još zaboravio bio čitavu peripetiju, a onda je izašao na prvi trening. "Klali" su se pošteno na treninzima već dva tri dana od katastrofalnih dešavanja na kraju jesenjeg dijela izmoždeni fudbaleri pod vodstvom novog, starog i najtrofejnijeg Željinog trenera u historiji. Vidjelo se da su kruti, da se boje i sopstvene sjene, ali su ginuli.

Izašao je Ermin i vidno nespreman (skoro godinu loptu nije dirnuo) u samo nekoliko dodira pokazao da je svijet za sebe. Demistificirao je tobožnje poznavanje fudbala svih onih koji fudbal ne poznaju dovoljno, ali se upinju da zaključuju ko je dobar ko nije. Kad vidiš Zeca ne moraš biti puno pametan, sve je vrlo ašićare.

Ermin Zec koji je sinoć odlučio pobjednika protiv Mladosti (2:1) možda je igrač s najvećom reputacijom koji je došao u Želju u zadnjih desetak godina, a i duže. Bio je tu Stevanović, sve u redu, ali ovo je igrač koji je u Super ligi Turske odigrao 143 utakmice i pritom zabio 32 gola kojima je dodao i 20 asistencija. Zabijao je prije toga u susjedstvu, u dresu Šibenika u 82 utakmice 33 gola i 11 asistencija. Živa je legenda ovog kluba a svojevremeno je proglašen i za najboljeg igrača HNL-a.

Pa iako je trenutno spreman samo, kako mu trener reče, za šest i pol minuta, pokazuje nam u jedan mah koliko je ova liga siromašna istinskim majstorima, a u drugi koliko malo treba da bi taj istinski majstor oduševio navijače svog kluba ali i ljubitelje fudbala u cjelini.

Borba za Evropu

Prekinuli su Plavi crni niz i osvojili za njih velika tri boda u borbi za izlazak na evropsku scenu. A, šta mogu tamo? Vjerovatno ništa vrijedno pomena, no recimo da je kojim slučajem klub na takvom nivou da zadrži recimo spomenutog Stevanovića, Zakarića i Graovca, pa dovede Štilića, Cocalića i Zukanovića, ne mora Višću koji je još u naponu snage, nego evo ove koji idu prema poznijim godinama, sa spremnim Zecom i ostatkom koji bi se uz njih razvio, bila bi to ekipa koja bi bez problema ako ništa drugo onda ravnopravno igrala sa AIK-om i Apolonom.

A što se tiče mlađih (Šabanadžović i Hajdarević), vidi se da su još u grču, da im fali neko tipa nekadašnjeg Amira Agića, neko na koga će se osloniti, neko čija bi im rutina dala samopouzdanje. Kao što je svojevremeno u Sarajevu uz suverenog Matu Jajala stasao Gojko Cimirot.

Bilo kako bilo nakon "sto godina" Željo je nekoga dobio. Pobijedio je između ostaloga i zbog razvoja situacije na terenu (dva žuta Welbecka) ali i zahvaljujući pravim potezima s klupe. Neko je posmatrao šta se dešava na terenu i adekvatno je reagovao. Doprinijelo je Željinoj pobjedi i ovo što se od januara radilo, što Plavi počinju ličiti na tim, što poprimaju konture ekipe u doslovnom smislu.

Bit će još i kikseva i nelogičnosti, dok sve još ne nadođe, što bi rekli mudri dok se "hodžino samelje". Borit će se Željezničar grčevito za izlazak na evropsku scenu, to je realnosti i nije nemoguće da ostane ispod te zamišljene linije, no jedno je sigurno, utakmice Plavih biće "gledljivije" i Zec spreman za 20 umjesto šest i pol minuta biće teško riješiva enigma za protivničke odbrane.