Fudbalski odgoj

Nisu u Ajaxu odustajali od svojih principa i svoje tradicije. Radije će čekati da stasaju, u možda i najboljoj školi fudbala koju je evropa ikada vidjela, neki novi momci za najviše domete, nego od svog Ajaxa napraviti utočište za isprane zvijezde i "osrednje" igrače koje će svakako platiti "suhim zlatom". Ajax ipak nema budžet za one svjetske klase - barem ne za one sa statusom zvijezde.

I u godinama iza nas Ajaxova škola fudbala, od milja nazvana, prikladno, "Budućnost" izbacivala je desetine kvalitetnih fudbalera. Neki su bili dovoljno kvalitetni za lige petice, neki za holandsku Erediviziju, a neki za nešto "egzotičnije" evropske lige. Ipak, u svima se mogao prepoznati Ajaxov stil igre.

I onda odjednom - bum! Nije ni najbliža prošlosti bila pretjerano uspješna za amsterdamski klub, čeka se već neko vrijeme na titulu prvaka Holandije, ali ono što Ajax radi ove godine u Ligi prvaka je dokaz da je nova "zlatna" generacija već stigla, istina na mala vrata.

Nije se puno očekivalo od Ajaxa ove sezone u Ligi prvaka. Kopljanici su počeli u trećem pretkolu, prošli grupu i stigli do polufinala. Za mnoge je već ovakav uspjeh Ajaxa ravan samom čudu.

Možda i jer se grupa u kojoj se nalazio Ajax u ovosezonskom izdanju Lige prvaka nije toliko pratila pored nekih atraktivnijih. Međutim, Ajax je odigrao dvije sjajne utakmice sa Bayernom i dva puta remizirao, dok je sa Benficom i AEK-om, sa kojima je trebao biti "tu negdje", izlazio na kraj bez većih problema.

Došla je onda i nokaut faza i pogledi čitavog fudbalskog svijeta su se okrenuli ka desnoj obali Amstela, a fudbalski "umovi" ponovo pokušavaju otkriti šta to i kako uče mladići u Amsterdamu.

Možda se Ajax na mala vrata vratio na najveću scenu, ali je zato u velikom stilu došao do polufinala ovogodišnjeg izdanja Lige prvaka. Razbijen je Real, a razbijen je i Juventus. Žrijeb nije mazio Kopljanike, ali oni nisu mazili svoje protivnike.

Sinoć su Ajaxovi mladići potpuno zaludili iskusne lisce Juventusa, slavili sa 1:2 u Torinu i pokazali igru zbog kojeg se i voli fudbal.

Hrabro, lepršavo, ofanzivno, lijepo i fudbalski. Ne tvrdo i na rezultat, ne u duhu današnjeg "atomskog fudbala" (u kojem nema puno slobode) iako je predstava izabranika Erika ten Haga bila upravo takva, atomska.

Samopouzdanje

Kako je došlo do onoga što smo sinoć vidjeli u Torinu?

Već smo pomenuli u uvodu. Ajax nije odustajao od svog načina, filozofije, tradicije.

Sinoćnja Ajaxova predstava direktni je produkt rada omladinske škole. Kopljanici su protutnjali stadionom Allianz u formaciji 4-3-3 koja se od malih nogu usađuje u mozgove fudbalera u Ajaxovoj akademiji. Staru damu na čelu sa Cristianom Ronaldom su izbacili dječaci iz Ajaxove omladinske škole (njih sedam u startnoj postavi ukoliko se računa golman Onana koji je nakon dolaska iz Barcelone seniorski debi upisao u dresu Ajaxa), a pomogao im je i "učitelj" Dušan Tadić koji igrao kao da je i sam produkt De Toekomsta, a ne Vojvodine.

U pobjedi u sred Torina se vidjela sva važnost posla koju obavljaju treneri, pedagozi i psiholozi u Ajaxovom omladinskom pogonu, a koji je, očigledno, odlično nastavio raditi šef struke Kopljanika Ten Hag.

Ajaxova škola fudbala se odavno zasniva na modelu TIPS (Technique, Insight, Personality, Speed). Dakle, tehnika, shvatanje, karakternost i brzina postulati su na kojima počiva fudbalsko obrazovanje u Ajaxu. Brzina i karakter su urođeni, ali na tehnici i shvatanju fudbala se u Amsterdamu ne prestaje raditi ni kada igrači duboko zagaze u seniorski fudbal.

Osim obrazovanja, izuzetno važnu ulogu ima i fudbalski odgoj, usađivanje fudbalskog mentaliteta i nevjerovatnog samopouzdanja fudbalerima u Ajaxovoj školi.

Juventusovi fudbaleri su možda, u globalu, kvalitetniji, ali su ih Ajaxovi mladići sinoć nadmašili svojim samopouzdanjem, vjerom u svoje kvalitete ma kakvi oni bili i koliko god, možda, zaostajali za onima igrača Juventusa.

O samopouzdanju sa kojim igraju 19-godišnji kapiten sa 100 i kusur profesionalnih utakmica u nogama Matthijs de Ligt i najsjajniji dragulj, budući vođa neke nove Barcelone, Frenkie de Jong suvišno je govoriti, ali samopouzdanja ne manjka ni "anonimusima". Daley Sinkgraven je sticajem nesretnih okolnosti za Ten Haga sinoć morao ući u igru, dobio je priliku na najvećoj sceni, ali na njegovoj igri se nije moglo primijetiti da je ona previše za njega, da još nije mentalno spreman. Imao je tu i tako koju greškicu, ali je odigrao bez ikakvog straha prema protivniku, a igrao je na poziciji lijevog beka na kojoj je trebalo zatvoriti Juventusova ofanzivna oružja.

Mentalnu snagu Ajaxovih dječaka najbolje smo vidjeli u momentu kada je Van de Beek zabio za 1:1. Kada se našao u poziciji za gol, 21-godišnji ofanzivni veznjak nije paničio, nije se odlučio za "najsigurniju" opciju i "punim" raspalio po lopti. Naprotiv, mirno je primio loptu i u maniru isusnih lisaca još mirnije ju plasirao u sami ugao Juventusovog gola.

Sa koliko samopouzdanja i vjere u sebe igra Ajax pokazao je i Hakim Ziyech. Marokanac nije produkt Ajaxove škole, ali je dovoljno dugo tu da je Ajaxov mentalitet ušao i u njega. Igrao je Ziyech jednu od sovjih lošijih utakmice, slao loše pasove, pravio loše odluke, ali ni u jednom momentu se nije predao i pomirio sa tim da nije njegov dan. Nastavio je igrati pun samopouzdanja sve dok nije postigao golčinu. Na njegovu žalost, koji trenutak ranije je bio u ofsajdu.

Jednostavno, Ajax je pristupom igri, shvatanjem fudbala i nevjerovatnim samopouzdanjem izbacio i Real i Juve. Biće Ajax autsajder s kim god da bude igrao u polufinalu (Tottenham ili Manchester City), ali je jasno da će pristup biti isti, pretjerano (straho)poštovanje prema protivniku nije u njihovom mentalitetu.

Dušan Tadić

Za kraj se valja osvrnuti i na Dušana Tadića.

Tadićev transfer iz Southamptona u Ajax je bio jedan od neočekivanijih u proteklim godinama. Umjesto transfera u neki jači engleski tim, Tadić je stigao u Ajax. Sada je, međutim, jasno da su i Tadić i čelnici Ajaxa znali šta rade.

Tražili su u Ajaxu igrača koji će njihove mladiće gurniti na viši nivo i našli su ga u Tadiću. Tadić je igrao odlično, pogotovo u prvoj sezoni, u Southamptonu, ali ga je Premier lige ipak sputvala da pokaža sve što zna.

U Ajaxu je dobio slobodu da igra kako želi i kako zna, a ono što zna je upravo ono što želi velikan iz Amsterdama.

Dušan Tadić nije rutiner. Igrač je koji ima rješenja sa malog fudbala, igrač koji očarava i na čije se greške brzo zaboravlja. Njegovi pasovi nisu samo tačni, oni razbijaju odbrane jer ih niko ne očekuje, a onda do izražaja dolazi i brzina i osjećaj za prostor Ajaxovih krila.

Protiv Reala je plesao, a protiv Juventusa je sinoć imao nekoliko fantastičnih dodavanja. Dodavanje za Ziyecha niko nije očekivao, a nažalost za Ajax ni sam Marokanac, pa je tako umjesto šuta uputio loše dodavanje nakon istog. O Tadićevom proigravanju petom kroz pola odbrane Juventusa također ne treba trošiti riječi.

Tadić je "harao" i u dresu Twentea, ali je ove sezone pokazao, makar to bilo pod stare dane, da može svoje "fazone" prodavati i najjačima - Juventusu, Realu i Bayernu. Ne može više niko reći "lako je u Holandiji"...

Dušan Tadić je jednostavno stigao na pravo mjesto u pravo vrijeme, a spoj njegovog majstorstva i lucidnosti sa Ajaxovom mladošću djeluje savršeno. I da, ove sezone je postigao 32 gola i upisao 20 asistencija.

Kako god završila ova sezona za Ajax, jasno je da su se Kopljanici vratili. Jedino pitanje je koliko će igrača ovog ljeta napustiti Amsterdam. Za neke se već zna da odlaze, o drugima se špekuliše. Treći tek čekaju svoju pravu priliku u prvom timu velikana sa Johan Cruijff Arene...