Izlazak Lucasa Moure iz Neymarove sjene · Kolumna

Samo nekoliko dana prije Mourinog dvadesetog rođendana, objelodanjeno je da je talentovani Brazilac potpisao sa PSG-om, a da će Sao Paulu (Mourinom matičnom klubu) pripasti skoro 45 miliona Eura na račun obeštećenja.U Sao Paulu ga je zamijenio još jedna velika brazilska nada, Paulo Henrique Chagas de Lima, poznatiji po nadimku Ganso.

Gabriel Couto, Corinthians, Sao Paulo

Mourin život u Sao Paulu, gradu sa najvećom stopom razbojništva i nasilja u Južnoj Americi, bio je prava noćna mora. Okružena silovateljima, reketarima, ubicama i dilerima droge, Mourina porodica konstantno je strepila za vlastite živote. No, sina su uspjeli odvojiti od ulice. Lucas je od malih nogu išao u crkvu u kojoj su se vjenčali njegovi roditelji. Tamo je počeo i igrati fudbal. Moura nije imao ni punih šest godina kad su ga roditelji odveli na trening malog fudbala u klub Santa Maria. S obzirom da je bilo nekoliko mališana sa istim imenom, Lucas je dobio nadimak Marcelinho, po uzoru na bivšu zvijezdu Corinthiansa. Moura se tu zadržao nešto više od godinu dana, a imao je sreće da ga trenira Gabriel Couto. Mentor, trener i najvažnija osoba u “fudbalskom” životu Lucasa Moure. Gabriel Couto ga je učio svemu, ne samo fudbalu. Mourin napredak pod Coutom bio je nevjerovatan.

Nije trebalo proći puno vremena da se izdvoji iz ostatka konkurencije. Moura je odskakao od svojih vršnjaka, a to nije moglo proći nezapaženo u “najfudbalskijoj” naciji na svijetu. Predstavnici (skoro) svih velikih brazilskih klubova kružili su poput lešinara oko Moure, a sudbina je htjera da mali Marcelinho, baš kao i fudbaler po kojem je dobio nadimak, završi u Corinthiansu. Tu su krenuli prvi problemi. Odlazak u školu u prijepodnevnom terminu, a zatim treninzi (do trening centra morao je mijenjati prijevozna sredstva, s obzirom na udaljenost od klupskog hostela) u poslijepodnevnom. To je crpilo Mourinu energiju. Roditelji su bili zabrinuti da će Lucas posustati i u školi, ali i na treninzima. Da do toga ne bi došlo, majka je odlučila brinuti se o njegovim školskim aktivnostima, a otac se brinuo o svemu što ima veze sa fudbalom. U želji da pomognu svom djetetu, njegovi roditelji tražili su od kluba nutricionistu koji bi vodio računa o Mourinoj ishrani. Nakon što je Corinthians odbio pomoći, roditelji su Mouru ispisali iz kluba.

Sudbina je htjela da nakon Corinthiansa, Moura šansu dobije u njihovom najljućem rivalu – Sao Paulu. Tu je dobio sve što su njegovi roditelji željeli – organizaciju rada kako ne bi patio niti na jednom planu (obrazovanje i fudbal), ali i vrhunske stručnjake koji su se brinuli o Mourinoj ishrani. Rezultati su bili vidljivi nakon svega nekoliko mjeseci. Moura je fizički napredovao, postao je brži i jači, a na terenu je po pravilu bio najbolji, a kada je 2010. godine fenomenalno odigrao na najvećem brazilskom juniorskom prvenstvu, svima je bilo kristalno jasno kako je Moura nova velika senzacija. Lucas je potom tražio od novinara da ga prestanu zvati Marcelinho. Želio je biti svoj; želio je ostati upamćen kao Lucas Moura, a ne kao Marcelinho.

Iz brazilskog geta u “Grad svjetlosti”

Legendarni menadžer Manchester Uniteda, Sir Alex Ferguson, u nekoliko navrata isticao je kako je bio blizu dovođenja Lucasa Moure. U ljeto 2012. godine, često je bio na telefonskoj liniji sa Mourinim menadžerom i sa predsjednikom Sao Paula. No, škotski stručnjak ponudio je manje od PSG-a i Intera, te je Lucas Moura svoj evropski put počeo trenirajući pod vodstvom Carla Ancelottija. Brazilac je za PSG debitovao u januaru 2013. godine, a do kraja sezone skupio je 15 nastupa u kojima je zabilježio šest asistencija. Ipak, Mourino vrijeme nastupilo je po odlasku Carla Ancelottija u madridski Real, a po dolasku Laurenta Blanca na Park prinčeva.

U naredne tri sezone, Moura je pokazao zašto su se United, PSG i Inter borili za njegov potpis. Iako je PSG u svojim redovima imao Zlatana Ibrahimovića, Edinsona Cavanija i Ezequiela Lavezzija, činilo se kako je upravo Lucas Moura glavni pokretač ekipe. Jedan na jedan bio je nezaustavljiv. Tehnički potkovan, mogao se riješiti protivničkih igrača na malom prostoru, a kada bi imao ispred sebe dovoljno prostora – tek tad bi bio nezaustavljiv. Zahvaljujući njegovim prodorima i odličnim asistencijama, Ibrahimović i Cavani postigli su mnogo “lakih” golova. Odlika svih velikih igrača je da čine saigrače boljim. Takav je (bio) i Lucas Moura. Na prvu se možda čini kako je on zapravo pomoćna radna snaga za Cavanija i Ibrahimovića, ali upravo su njih dvojica profitirali zahvaljujući njemu. Uostalom, u tri sezone s njim, Cavani i Ibrahimović kombinovano su postigli 286 golova. Statistika govori da je Moura direktno asistirao za samo 32 pogotka u tom periodu, no ovo su oni primjeri kad statistika ne govori dovoljno; kad skriva pravu istinu.

Nakon što su se razišli PSG i Blanc, na klupu PSG-a sjeo je Unai Emery koji je dodatno iskoristio Mourine vrline. Sezonu 2016/17 Moura završava sa 18 golova i 11 asistencija na svom kontu. No, neosvajanje ligaške titule (PSG je sezonu završio iza Monaca) bio je znak za uzbunu čelnicima kluba. Bogati vlasnici odlučili su izdvojiti više od 200 miliona Eura da bi doveli Neymara, a pred sami kraj prijelaznog roka uspjeli su dovesti i Kyliana Mbappea (koliko je tek taj transfer “komplikovan” kako bi se ispoštovao UEFA-in finansijski fair-play). U periodu dok su Neymar i Moura igrali u Brazilu, mediji su ih svakodnevno poredili. Stvorili su prividno rivalstvo. Obojica su rođeni 1992. godine, igrali su u velikim brazilskim klubovima (Neymar je igrao za Santos, Moura za Sao Paulo) i trebali su biti nosioci igre reprezentacije Brazila. Neymaru je to pošlo za nogom, Mouri baš i nije. Uostalom, nije čak ni bio član reprezentacije na Svjetskom prvenstvu koje se održavalo u Brazilu. Scolariju nije bio potreban, jer je i tada povremeno Moura pokazivao znakove pogrešnog čitanja protivničkih odbrana.

Mnogi brazilski navijači zamjerili su Mouri prelazak u “nepopularni” PSG. Za razliku od njega, šest mjeseci kasnije, Neymar je svoj talenat pokazivao u La Ligi, nosivši dres jednog od dvaju (nadam se da ovim neću nikog uvrijediti) najpopularnijih klubova na svijetu – Barcelone. Kao što je sudbina htjela da Moura pređe iz Corinthiansa u Sao Paulo, ta ista sudbina umiješala je svoje prste u Neymarov dolazak u PSG. To je značilo samo jedno – manja minutaža, drugačija uloga na terenu i gašenje (skoro) svih reflektora koji su bili upereni direktno u Lucasa Mouru. Neymar je, zajedno sa Mbappeom, postao glavna zvijezda PSG-a, a Mouri je preostalo da sve to gleda iz prvog reda. Sada njegove usluge nisu bile potrebne kao ranije. Kako je vrijeme odmicalo, igrao je sve manje i manje – skupio je svega sedam nastupa u polusezoni.

Prelazak u Tottenham

Lucas Moura odličan je primjer kako se sve može promijeniti u djeliću sekunde. Nakon fenomenalne sezone pod Emeryjem, uslijedio je strmoglav pad. Kružile su priče kako je Emery krivio upravo Mouru zbog curenja osjetljivih informacija iz svlačionice, a na to se nadovezala i priča kako Moura nije mogao pronaći zajednički jezik sa direktorom PSG-a, a postojala je i teorija kako je zbog finansijskog fair-playa jedan igrač PSG-a morao biti prodan (tog su ljeta, kao što je već napisano, doveli Neymara i Mbappea).

I, baš kao 2012. godine, Lucas Moura se opet počeo dovodit u kontekst prelaska u Manchester United. No, umjesto u Unitedu, Moura je završio u londonskom Tottenhamu. Po Mourinim riječima, Levyjev i Pochettinov poziv bio je pravi dar s neba. Dobio je novu priliku; onu koju je trebao dobiti i u PSG-u. U prvih šest mjeseci na Otoku, odigrao je 11 utakmica u svim takmičenjima postigavši samo jedan pogodak. Bio je to period adaptacije na potpuno novi stil života; novu klimu, potpuno drugačiju kulturu fudbala, a istovremeno je vodio borbe sa unutrašnjim demonima. Onim koji su ga mučili i dok je nosio dres PSG-a. No, sada nema Neymara u čijoj je sjeni još od odlaska iz Brazila.

Koliko je napredovao i koliko je shvatio Pochettinov način igranja fudbala, najbolje pokazuju igre iz dosadašnjeg dijela sezone. Fizički je potpuno spreman, što je osnova Pocheove filozofije. Već sada je odigrao više utakmica i više minuta negoli u cijeloj prošloj sezoni. Postao je odgovorniji, zreliji, taktički je mnogo napredovao. Mnogo je poboljšao igru bez lopte; bolje se kreće, mnogo bolje razumije i čita igru. Tome najbolje svjedoči njegova sjajna predstava na Old Traffordu gdje je postigao dva gola u pobjedi Tottenhama od 3:0. Golom protiv Barcelone odveo je Spurse u osminu finala Lige prvaka gdje će snage odmjeriti sa Borussijom iz Dortmunda.

Pochettino razumije Mouru. Igrao je sa takvim profilom igrača, a kasnije je i trenirao iste. Od Moure traži samo da bude prirodan. Da bude ono što jeste. Jedino tako može pokazati puni potencijal. Konkurencija u Tottenhamu je nevjerovatna; Alli, Son, Erik Lamela, pa čak i Eriksen su Mourini “protivnici”. No, uprkos tome, Moura je uspio postići osam pogodaka u dosadašnjem dijelu sezone. Bio mu je potreban odlazak iz PSG-a kako bi se ponovno pronašao. Nije više u sjeni Neymara, a ni sportski novinari više ne potežu tu priču o njihovim karijerama. To mu je bilo potrebno kako bi pokazao da ima još toliko toga da pokaže fudbalskoj javnosti. Njegove najbolje godine tek slijede, tek je navršio 26. Sve je u njegovim rukama – više nema opravdanja za (eventualni) neuspjeh.