Izostavljeni · Komentar

Kad je ono 4. januara izabran za nasljednika Mehmeda Baždarevića bilo je mnogo novinara pred hotelom Terme na Ilidži, a bilo ih je čitav buljuk i na prvom zvaničnom predstavljanju u Evropi.

Ništa manje nije bio posjećen atrij ovoga hotela ni jučer, no osim dva nova imena na spisku (Milošević, Prevljak) i jednog novog-starog (Šimunović) čiji debi zbog "kihanja kokoši" još nismo doživjeli, nije se desilo ništa epohalno.

U odnosu na posljednjih nekoliko reprezentativnih akcija, pod vodstvom Mehmeda Baždarevića, imena su 90 posto ista. Ispoštovao je Prosinečki tri vodeća premijerligaška kluba pozvavši Zakarića, Pirića i Sarića.

Prva dvojica znala su biti pozivana i ranije, Sarić do prije američke turneje nije, pa se eto i njega može smatrati novajlijom. Pohvalno je to, ne ulazeći ima li na svijetu boljih igrača od Zakarića i Sarića koji mogu biti reprezentativci BiH (Štilić je recimo bolji), njihovo prisustvo je potvrda i klubovima i Premijer ligi.

"Spisak je 90 posto sačinjen od igrača koji su standardni u svojim klubovima, jedan ili dva možda imaju manju minutažu... U sačinjavanju spiska to je bio ključni faktor, time sam se vodio, da imamo igrače koji igraju u svojim klubovima", otprilike je kazao Prosinečki nakon što je saopćio spisak 23 fudbalera na koja će računati za Bugarsku 23. i Senegal 27. marta u Razgradu i Le Havru.

I to je jedino razumno, zato nema recimo Hajrovića i Hodžića, premda se ranije dešavalo da budu pozivani i oni koji nisu standardni - što je isto legitimno, ali hajde da se odredimo.

Prosinečki bi trebao za uspjeh, a to je odlazak na EP, objedinjavati u sebi i Ćiru i Papeta i Mešu. Biti svoj i jedinstven ali i spoj svakog od ovih. Ćiro je znao "potrefiti" s igračem, osim što je kreirao atmosferu "ludila" pa je i to doprinijelo popularizaciji reprezentacije.

Pape je umio napraviti dobitnu atmosferu među igračima, imali su najveću slobodu, ispoštovavao ih je do njene granice, ali ne bi se dešavalo da je pređu. Papeta međutim kada bi pitali što nije pozvao nekoga, on bi odgovorio da ne igra u klubu. A onda kada bi uperili prst u recimo Borisa Pandžu koji je jedno vrijeme pozivan iako nije imao kluba, nalazio bi objašnjenje da je sada spreman da se maksimalno posveti reprezentaciji. Odmoran. Karikiramo, ali dešavalo se tako. Na kraju krajeva jedno vrijeme Rahimić nije igrao za klub, ali biste li mogli zamisliti reprezetnaciju tada bez živog Rahimića?

Dok je Pape tvrdoglavo odbijao zvati više od dva napadača, Meša je širio spisak potencijalnih reprezentativaca. Osim što ga je krasilo skautiranje i analitičan pristup protivnicima nije se libio pozvati svakog za kojeg bi logika nalagala da ga se zovne. Pa su bili Miličević, Đumić, Krunić, pa je vratio Salihovića. Na kraju krajeva prvi je pozvao Duljevića, Kodru... i poštovao je redovno nastupe u klubu.

Što se svih tih izostavljenih igrača iz bliske prošlosti tiče, iako je imao pravo pozvati 20 novih igrača, Prosinečki je čini se previdio jednoga koji je bio tu, a po svemu zaslužuje da i dalje bude - Sanjina Prcića!

Nema ga jer ga nikada nismo smatrali bitnim, a to je kriv Baždarević. Iako je pozivao razne simpatične igrače, malo koga od tih je uklopio da se na njega može računati ozbiljno.

Nakon što je na početku sezone imao povredu zgloba, od kraja januara (26. tačnije) do posljednjeg kola, prethodnog vikenda (10. marta) Prcić je prestandardan, odigrao je osam utakmica i postigao dva gola. NIje fulio utakmice, a njegov Rennes je šesti u petoj po jačini ligi u Evropi...

Što se ostalih tiče, može se bez njih, uostalom kao što se može i bez Prcića, možda on nije tipa igrača kakve Prosinečki preferira, ali hajde onda da se odredimo.