Bio je zvijezda, oteli mu i ubili brata, ali sada on vlada gradom

U ljeto 2001. djeca koja su se igrala u predgrađu Tbilisija pronašla su lobanju. Lokalni stanovnici Vazisubanija, kako se to područje naziva, sumnjali su da su ga iskopali psi lutalice. Pozvali su policiju, a policajci su pronašli tijelo bez glave, nogu i ruku, objavio je kasnije Financial Times citirajući Gruzijce.

Tijelo je bilo osakaćeno, ali je bilo evidentno da je u pitanju mlada osoba. Niko to nije povezivao ni s kim od nestalih, pa je tijelo pokopano bez ikakvih ličnih podataka, samo s brojem 5502. Retrospektivno, djeluje šokantno da niko tada nije povezivao činjenice... Ili se možda neko pobrinuo da se sve zataška?

Slučaj Levana Kaladzea godinama je bio izvor velikih kontroverzi i sumnji o umiješanosti predstavnika gruzijske vlasti u njega. Dodajmo da je riječ o uključenosti u ovaj negativni aspekt. Gledajući njegov sam tijek, zapravo se može steći dojam da je bio prilično iznenađujući i da u njemu ima puno upitnika.

Došlo je čak dotle da je Kakha Kaladze, tada izvrsni igrač AC Milana, prijetio da će se odreći gruzijskog državljanstva.

Mnogo je verzija onoga što se dogodilo 23. maja 2001. godine. Jedno je sigurno: tog dana otet je 21-godišnji student medicine, a privatno brat gruzijske sportske zvijezde i defanzivca slavngo Milana. Prema scenariju prikazanom na sudu, Levanu je prišlo nekoliko muškaraca koji su se predstavljali kao policajci, pretresli ga i ugurali u bijelu Ladu Nivu.

Prvo je prebačen u jedan stan u centru, a zatim u drugi na području Vazisubanija. Pet dana kasnije, porodica otetog primila je poziv u kojem je tražena otkupnina i veliki novac. Stranke su nekoliko dana kontaktirale telefonom i pismom. Čak je postavljen video na kojem mlađi Kaladze sa povezom na očima moli za pomoć.

Tražen iznos otkupnine je umanjen za tri puta, a na kraju je otac otetog momka otišao da dočeka otmičare u šumi u blizini grada Chobija. Međutim, kada im je rekao da želi razgovarati sa sinom, banditi su se uspaničili i pobjegli. Kaladzeova je porodica već bila u strahu i pod sumnjama da je mladić mrtav.

Tri godine nakon ovog incidenta, policija je, vodeći drugi slučaj, pretražila kuću porodice Aprasidze, čiji su članovi bili osumnjičeni za brojne zločine. Tokom akcije je ubijen Omech Afrasidze. Na imanju je otkrivena grobnica u kojoj su počivale kosti mnogih ljudi. Sumnja se da je jedan od njih Levan Kaladze, a tako su prenijeli brojni mediji. Ispostavilo se da je iz 19. stoljeća.

Akcija u kući Afrasidze je sama po sebi bila veliki događaj u Gruziji. Batu Saginadze, koji je tada bio zadužen za slučaj otetog brata nogometaša, kasnije je tvrdio da je to bilo kako bi se spriječilo otkrivanje informacija nepovoljnih vlastima. Naredba za izvođenje akcije izdana je bez njegovog znanja.

Saginadzea se može nazvati izvanrednim stručnjakom za borbu protiv kriminala u Gruziji krajem 20. stoljeća, a 2004. već je bio u mirovini kada ga je porodica Kaladze očajnički zamolila za pomoć u slučaju. Otac nogometaša i otetog tvrdio je, među ostalim, da je donirao veliki novac da otvore slučaj, ali novac je nestao. Čak su i predstavnici vlasti zvali Saginagu s blagom sugestijom da se isplati pomoći jer bi mogao postati heroj.

Ugledni istražitelj je preturao po kriminalnom okruženju dok nije iskopao vrijedne podatke. Kasnije je u razgovoru za portal Ambebi.ge rekao da je saznao za otmičare i umiješanost visokopozicioniranih ljudi u slučaj. Došao je do spomenutog Omecha Afrasidzea, koji je nakon posredovanja pristao na prijedlog ispitivanja i saradnje. To se nije dogodilo jer je tri dana kasnije Afrasidze ubijen u policijskoj akciji. Saginadze je tvrdio da to nije slučajno.

Saginadze je rekao da je pretpostavio da je stao na prste važnim ljudima i da bi mogao stradati. Ali više se bojao pokušaja ubistva nego hapšenja. Nije želio bježati iz domovine.

“Radije ću ući u tu prljavštinu zvanu gruzijski zatvor nego otići iz zemlje”, rekao je.

Saginadze je također tvrdio da ostaci, za koje je 2006. godine priznato da pripadaju Levanu Kaladzeu, uopće nisu bili takvi. Ovdje je, međutim, možda otišao predaleko u svojim razmišljanjima, jer ih je čak i u SAD-u ispitivao FBI. Misterij je, međutim, zašto je nakon pet godina ponovo vraćen slučaj tijela broj 5502, koji je otkriven nekoliko sedmica nakon otmice Vazisubanija.

Mjesto je trebao naznačiti prvi uhapšeni kao osumnjičenik za otmicu i ubistvo Meraba Amisulashvilija. Sarađivao je s istragom i priznao zločin, a s njim je potpisana nagodba o priznanju krivnje. Osuđen je na minimalnu kaznu - 5 godina zatvora.

Na temelju njegovih riječi iz inostranstva su izručena još tri navodna člana kriminalne skupine: Davit Asatiani iz Švicarske, Levan Tsincadze iz Sankt Peterburga i Temur Gagnidze iz Francuske. Sud ih je proglasio krivima. Asatiani i Tsincadze dobili su po 25 godina, a Gagnidze 15 jer je također priznao zločin i sarađivao s policijom.

Tsincadze se izjasnio da nije kriv i tvrdi da su mu smjestili ljudi koje je tek nedavno poznavao. U gruzijskim medijima iznio je argumente o netačnostima u iskazima svojih suučesnika.

Također je dodao da je neko ko je umiješan u otmicu još uvijek na slobodi i da to nisu nužno političari ili službenici koji štite negativce. Spomenuo ga je i Karlo Kaladze, Levanov i Kakhin otac. Prema njegovim riječima, pozivatelj otkupnine imao je naglasak iz regije Megrelian, a niko od četvorice koji su poslani u zatvor nije iz te regije.

Sve to ne mijenja činjenicu da Levan Kaladze nikada neće vratiti svoj život. Što ne znači da se ovo pitanje ne vraća tokom političke karijere Kakhe Kaladzea. Na samom početku izbila je tučnjava između njega i jednog od gostiju susreta s predstavnicima grupe "Gruzijski san".

"Znaš li zašto si izgubio brata?" Jer nisi platio! Izdajice brata, izdajice", vikao je mještanin na političkom skupu.

Kaladze ušao u politiku i postao jedan od najboljih političara u Gruziji

Gledajući Kaladzeovu avanturu sa sportom, mora se priznati da se vrlo dobro nosio s tragičnim događajima koji se tiču brata i tuge. U godinama 2001-2010 bio je glavni igrač AC Milana s kojim je dva puta osvojio Ligu prvaka i jednom italijansko prvenstvo. Našao se u Milanskoj Kući slavnih. Igrao je i za gruzijsku reprezentaciju 15 godina.

U politiku se uključio odmah nakon odlaska s terena, iskoristivši svoju popularnost u domovini. Najprije je izabran za saborskog zastupnika, potom je postao potpredsjednik Vlade i ministar energetike, što je izazvalo kritičke komentare. Optužen je za sukob interesa zbog poslovnog angažmana u hidroenergetskim projektima. To ga nije spriječilo da tu dužnost obnaša gotovo pet godina.

Godine 2017. uspješno se kandidirao na izborima za gradonačelnika Tbilisija. Trenutno je na sredini drugog mandata, što znači da ga građani glavnog grada ocjenjuju pozitivno. Tbilisi i Gruzija sada se čine mnogo sigurnijim mjestom nego prije dvije decenije, kada mu je brat otet.

Na internetu se može pronaći i jedna emotivna fotografija nastala 2. juna 2001. godine ‚tokom utakmice između Gruzije i Italije u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 2002. godine. Utakmica je odigrana nekoliko dana nakon otmice Levana Kaladzea, a njegov brat počinje da plače dok traje himna.