Kako će Ranieri postaviti Romu i šta će to značiti za Edina Džeku?

Ranierijeva senzacionalna titula prvaka Engleske sa Leicesterom nije tako daleko, ali iskusni italijanski stručnjak već neko vrijeme nema prevelikog uspjeha sa svojim ekipama. Njegov posljednji angažman bio je u Fulhamu. Nije se dugo zadržao Ranieri u Londonu pošto nije uspio izbaviti Fuhlam iz opasne zone, pa je dobio otkaz.

Mnogi se sada pitaju kako će Roma izgledati sa iskusnim Ranierijem na kormilu, a za sada konačnog odgovora na ovo pitanje nema.

Ekipa Rome je u ponedjeljak, u Ranierijevom debiju, na teren istrčala uz formaciji 4-2-3-1, koju je praktikovao i EDF.

Iako postoji velika mogućnost da će Roma i pod Ranierijem nastaviti igrati u pomentuoj formaciji i u preostalih 11 mečeva, vjerovatno je novi trener Vučice u ponedjeljak bio prisiljen igrati u istoj zbog limitiranog kadra dostupnog za Empoli.

Poznajući Ranierijev rad, dobre su šanse i da ćemo Romu do kraja sezone viđati u nekoliko različitih formacija i postava.

Kroz svoju bogatu trenersku karijeru Claudio Ranieri je često mijenjao i korigovao formacije svojih timova. Nerijetko je to radio svake sedmice.

Posljednji primjer - Fulham

Tako je u svojih posljednjih pet mečeva na klupi Fulhama (prije otkaza krajem februara) koristio pet različitih formacija. Možda je ovaj primjer ipak previše ekstreman jer je Ranieri u očajnoj situaciji bio primoran poduzeti očajničke mjere.

Različiti faktori mogu uticati na Ranierijev izbor formacije. Teško je predvidjeti njegove taktike u borbi za Top 4, ali tu je nekoliko realnih varijanti. Također, svaka od njih će uticati i na našeg Edina Džeku i njegovu uglu u timu.

Vrijedi izdvojiti tri formacije koje je Ranieri najčešće koristio tokom prošle decenije, pa čak i u svom prvom mandatu na klupi Rome.

4-2-3-1

Roma je u Ranierijevom debiju bila bez osam prvotimaca zbog povreda i suspenzija, pa se novi trener odlučio za "Di Francescovu" formaciju. Naravno i sam Ranieri je tokom karijere znao koristiti formaciju 4-2-3-1, pa ne bi čudilo da do kraja sezone Romu još barem nekoliko puta vidimo u ovakvoj postavci.

Ranier je u svom prvom mandatu (2009.-2011.) na klupi Rome preferirao ovu formaciju (u drugoj polovini svoje prve sezone na Olimpicu) posebno od dolaska Luce Tonija u ekipu.

S obzirom na sastav Rominog rostera ova formacija odlično odgovara Ranieriju i sada. Dovoljno je opcija u veznom redu za uspješnu izvedbu iste, ali bi Ranieriju problem predstavljala činjenica da bi igrao sa jednim napadačem. Podsjetimo, Ranieri je odmah po dolasku nagovijestio da želi Schicka i Džeku zajedno na terenu, što u ovoj fomraciji neće biti mouće. Moguće bi bilo u slučaju da jedan od njih dvojice prezume neku za sebe neprirodnu poziciju.

Možda bi za Ranierija ipak bilo najbolje da se drži ove formacije s obzirom na limitirano vrijeme za ugiravanje i upoznavanje sa ekipim. Naravno, vrlo lako bi je mogao korigovati, što je u dobroj mjeri uradio i u ponedjeljak. Tako se ekipa postavljala u 4-4-2 kada je bila u posjedu lopte, a kada nije bilo visokog presinga protivnika. Zadnja linija je stajala dublje, a bekovi su poprilično ostajali nazad, pa je bilo manje povratnih lopti golmanu i više pasova iz zadnje linije prema naprijed.

Formacija 4-2-3-1 garantuje Edinu Džeki, manje-više, istu ulogu kao i do sada, s tim što bi svoju minutažu mogao nešto više dijeliti sa Schickom kojeg Ranieri očigledno želi vidjeti u akciji.

4-4-2

Klasična 4-4-2 formacija jedna je od Ranierijevih omiljenih, ako ne i najdraža. Nakon komentara da želi Schicka i Džeku zajedno u napadu, ne bi čudilo da Romu jako brzo vidimo u ovoj postavci.

Istu smo rijetko viđali kod Di Francesca, a kada bi i poslao Džeku i Schicka zajedno na teren, Čeh bi nešto više operisao po krilu.

Formacija 4-4-2 bi međutim dozvolila Džeki da ostane udarna igla Rome, dok bi Schick vjerovatno igrao odmah iza njega.

Problem za Ranierija može predstavljati nedostatak pravih veznjaka sposobnih da igraju po boku, ne uzimajući u obzir krilne napadače. Takve igrače je imao u svom prvom mandatu na Olimpicu, dok sada na raspolaganju ima uglavnom napadače, Cengiza Undera, Justina Kluiverta, Perottija i Stephena El Shaarawyja.

Ukoliko bi se dvojica od pomenutih igrača koristila po bokovima u veznom redu, formacija bi se vjerovatno pretvorila u 4-2-4, pa je pitanje kako bi sve funkcionisalo. Tačnije, pitanje je da li Roma sebi može priuštiti da često igra ultraofanzivan fudbal?

4-3-1-2

Tokom svoje druge sezone (prvi mandat) na klupi Rome, Ranieri je koristio nekoliko različitih formacija sa dva napadača. Jedna od njih je bila i 4-3-1-2. Prednost ove formacije za Ranierija je jasna, mogao bi u isto vrijeme koristiti Džeku i Schicka.

Također, Ranieri bi dobio dosta prostora u sredini za sjajne veznjake koje ima na raspolaganju, poput De Rossija, N'Zonzija, Pellegrinija, Zaniola i Cristantea.

Mogao bi Ranieri tako dati Zaniolu i Pellegriniju uloge "trequartiste" (ofanzivniji od veznjaka, a nije napadač), s obzirom da su obojica ove sezone već igrala na toj poziciji - i to dosta dobro.

Međutim, ima ova formacija i mana za Ranierija u ovom trenutku, a s njom bi došla i dilema: Šta uraditi sa tolikim krilnim napadačima?

Šta će Ranieri izabrati?

Zaista je teško predvidjeti koju će formaciju Ranieri najčešće koristiti do kraja sezone, ali s obzirom da je roster ekipe "krojen" za 4-2-3-1, ne bi čudilo da iskusni Italijan ipak ostane pri njoj. To bi vjerovatno bilo najbolje i za Edina Džeku koji u ovoj postavci pružao sjajne partije za Romu...