Kralj Kenny - život je posvetio porodicama žrtava Hillsborougha, na sebe je najmanje mislio

Prije 30 godina, 15.04, desila se jedna od najvećih tragedija u historiji fudbala, ali i sporta.

Kralj Kenny - život je posvetio porodicama žrtava Hillsborougha, na sebe je najmanje mislio
Reklama - nastavite čitati ispod oglasa

Na Hillsboroughu, u polufinalu FA Kupa između Liverpoola i Nottingham Foresta, 96 ljudi izgubilo je svoj život, dok je 766 povrijeđeno.

Navijači Liverpoola nalazi su se na tribini Lepping Lane, a ulaz na tribinu bio je moguć samo preko malih kapija. Na tribinama se već nalazio veliki broj navijača, a još veći je čekao ulazak na stadion. Tadašnji glavni nadzornik utakmice i viši policijski službenik David Duckenfield donio je odluku da se otvori i ulaz C na tribinu, što je dovelo do još većeg ulaska navijača na tribinu.

Navijači su krenuli prema tribini kroz tunel, a tribine su postale prenapučene. Oni koji su bili na kraju gužve, gurali su one ispred naprijed. Neki navijači su preskočili ogradu.

Stotine ljudi bilo je zgnječeno od gužve, a jedan dio navijača je probio ogradu i ušao na teren. Policija, smatrajući da je došlo do nereda pokušala ih je zaustaviti. Par minuta kasnije policija će shvatiti o čemu se radi i početi pružati pomoć. No, za 96 osoba, već će biti prekasno.

Kenny Dalglish vodio je Liverpool 1989. godine na toj utakmici i sve je to promatrao s klupe. Ne znajući ni sam šta se dešava na tribinama. Ipak, taj događaj će potpuno promijeniti njegov život, a Kralj Anfielda zakleti će se da će učiniti sve što može da ožalošćenim porodicama pomogne.

Dalglish je skupa s svojom ženom Marinom stupio u kontakt s ožalošćenim porodicama, te ih uvjerio da će klub biti uz njih. Također, posjetio je i 96 sahrana, a jednog dana prisustvovao je na četiri sahrane. Četiri.

Skupa s igračima poput Alana Hansena, Johna Barnesa i Brucea Grobbelaara učestovao je u sahrani, često čitajući dijelove Biblije ili eulogije.

Dalglish se tad emocionalno raspadao, unatoč tome što je pred medijima izgledao kao da je hrabra osoba. Ipak, žrtve tragedije i njihove porodice stavljao je ispred svega.

Dalglish je počeo da uzima lijekove i tablete za spavanje, a njegov privatni život je bio mučenje. Kod kuće je bio nervozan, a na terenu, i dalje kao trener Liverpoola, nije uspio da se potpuno posveti ekipi.

Ipak, Dalglish nikad nije žalio sebe, te će govoriti da on ne prolazi gotovo ništa naspram onog što obitelji prolaze.

U 1991. godini, 21 mjesec, nakon tragedije i osvajanja 18. Liverpoolove titule u Engleskoj Dalglish će, iznenadno podnijeti ostavku.

Kasnije će i otkriti da za vrijeme utakmice s Evertonom nije bio siguran oko jedne izmjene: "Ako ne mogu donositi odluke, onda ni ne zaslužujem da budem ovdje".

Njegova kćerka kasnije je rekla da nikad neće priznati da je to bilo zbog Hillsborougha.

A, Kenny on je nedavno priznao da je svoje zdravlje i svoju obitelj zapostavio kako bi donio neku utjehu i komfor svima onima koji su izgubili voljene u najcrnjem danu engleskog sporta.

"Najbitnija stvar za mene je bila da se brinem za ožalošćene porodice. Ako je to značilo da neću imati vremena za sebe to je bilo u redu. Sebi sam bio najmanje bitan. Nikad se nisam ni brinuo previše za sebe. Bio sam tu da ponudim utjehu, pomoć i šta god da treba. Ako je neka porodica željela da budemo tu, bili smo. Ponekad stavite druge ispred sebe. Ne znam zbog čega bi to bilo pogrešno", riječi su Dalglisha, koji je još dodao:

"Ako smo mi bili malo oštećeni, onda je to u redu. Za svu pomoć koju smo dali ljudima kad su je trebali najviše platili smo veoma malu cijenu".

No, Dalglish nije prvi put svjedočio nekoj tragediji na fudbalskim stadionima.

Bio je na tribinama Ibrox stadiona 1971. godine, a tad je u gužvi preminulo 66 ljudi, a također u dresu Liverpoola, na terenu, svjedočio je tragediji na Heyselu, 1985. godine. Tad je život izgubilo 39 osoba.

Reklama - nastavite čitati ispod oglasa

No, tragedija na Hillsboroughu bila mu je emocionalno najbliža.

Dvadeset minuta gledao je stravu i užaš na tribinama, znajući da je njegov sin Paul bio na tribini Lepping Lane.

Kada je njegov sin preko terena došao do njega, Dalgleishove misli okrenule su se prema svima onima čiji se sinovi i kćerke neće vratiti kući.

"Oni su podržavali Liverpool. Sad je red na Liverpool da podrži njih", rekao je Dalglish.

Odbio je stručnu pomoć koji mu je klub nudio.

"Sve emocije i stres oko Hillsborougha, svu odgovornost oko toga. On je to osjećao. I to je uzelo svoj danak. Sve to ga je uništilo", riječi su njegove kćerke, Kelly, koja danas radi kao TV novinarka.

"Nikad se nije brinuo za sebe jer je osjećao da su njegove potrebe manje nego one od svih ostalih", riječi su njegovog sina Paula, danas fudbalskog trenera u Kanadi, koji je još dodao da sa svojim ocem nikad nije pričao o Hillsboroughu.

Kenny Dalglish, u svom biografskom filmu "Kenny" (2017.) otkrio je da nikad više nije došao na Hillsbourgh, a za potrebe snimanje filma pristao je da stadion pogleda iz daljine.

"Toliko blizu sam spreman doći. Nikad nisam otišao tamo, niti ću otići. Ne zanima me da li je to ispravno i pogrešno za druge, ali je ispravno za mene. Nikad ne zaboravite šta se desilo, ali je bilo teško za nas, za sve. Zamislite kroz šta su sve porodice stradalih prolazile".

U istom filmu govorila je i Dalglisheva žena, Marina:

"On se raspadao nakon Hillsborougha. Bilo je užasno živjeti s njim".

Kenny je priznao da i dalje živi s demonima Hillsborougha, ali da mu je stoicizam i hrabrost porodica pomogao da nastavi.

"Kralj Kenny", kako je prozvan od navijača Liverpoola zauvijek će imati svoje mjesto u historiji kluba, a tribina na Anfieldu nosi njegove ime.

Kao igrač osvojio je šest naslova prvaka Engleske i tri naslova prvaka Evrope, dok je kao trener osvojio još tri titule, uključujući i onu posljednju, osamnaestu.

No, ništa od toga nije njegov najveći uspjeh s timom kraj rijeke Mersey. Vodio je klub, ali i grad Liverpool kroz najcrnji sat u historiji, a da ni na trenutak nije pomislio na sebe.

Reklama - nastavite čitati ispod oglasa

Komentari (0)

Ostalo još 1500 karaktera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora/ica, a ne nužno i stavove portala SportSport.ba te portal ne može i neće odgovarati za sadržaj tih kometara. Komentari koji sadrže vrijeđanja, psovanja i vulgaran riječnik mogu biti uklonjeni bez najave i objašnjenja, ali to ne obavezuje SportSport.ba da obriše sve komentare koji krše pravila. Čitanjem prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim uvjerenjima.