Kud plovi naš reprezentativni brod

Skloni smo vrijeme dijeliti na ono prije rata i poslije rata (rat je kod nas najveći kulturni događaj, ustvrdio je to svojevremeno profesor Ugo Vlaisavljević). 

Pa kako reče svojevremeno Ivica Osim da bi nam rat mogao valjati zbog fudbalera koji će to postati daleko od BiH, kako vrijeme odmiče sve je manje pjanića, ibiševića, kolašinaca, hajrovića, lulića, kodri...Sve ih manje i sve će ih manje biti. To pokazuju rosteri i U21 i ostalih omladinskih selekcija, što budućnost ne čini nimalo svijetlom.

Fudbalska Premijer liga vjerovatno je najočajnije fudbalsko takmičenje na potezu Srednja Afrika - Daleka Azija. Lige Džibutija, Laosa i Mijanmara (ako takva postoji) smislenije su, ako ništa nepretenciozno se nazivaju amaterskima. 

Uloga samozavaravanja

Suštinski, amaterska je i naša, ali gdje ćeš to priznati. Ljudi koji igraju tu žive od fudbala, neki čak i jako dobro u odnosu na njihovu inteligenciju, ono šta pokazuju i kakve su im krajnje mogućnosti.

Tereni? Oni su strahobalno pregrozni. Kada je Željezničar prije nekoliko godina izašao na megdan Maccabiju i Hapoelu, krah koji je doživio odraz je onoga na čemu igraju naši klubovi. 

Možda je pregrubo reći na oranicama, ali da su daleko od onoga na šta su ljudi navikli igrati po Evropi - jesu. Kada se nakon Otoke suočiš sa terenom u Tel Avivu, lopta ti je jednostavno prebrza, a igra kao da se odvija po ledu. Dodaješ očekujući da će se lopta odbiti od tri četiri busena, toga tamo nema. Nemoguće je da su igrači Makabija i Hapoela baš toliko kvalitetniji, ali su suštinski puno bolji. Naviknutiji su na bolje.

Dalje, najkvalitetniji igrači naše lige u ljetnom prelaznom roku pojačali su redom - drugoligaške ekipe. Ivan Lendrić koji svakako nije reprezentativni kalibar (i nije iz BiH), Miroslav Stevanović koji je u Želju došao da bi se vratio u život i Haris Duljević koji je zakasnio s odlaskom barem jedno dvije godine.

Mladih igrača skoro da i nema ili ih ima na kapaljku. Ono što bi moglo biti kvalitetno ili ne dobiva prostor ili ga dobije, pa pregori. U posljednje vrijeme jedine značajne inozoemne transfere ostvarili su Riad Bajić i Amir Hadžiahmetović.

Karačićeva ideja

Koji su to igrači iz Premijer lige bili kalibar za reprezentaciju u posljednje tri godine, od nastupa u Brazilu? Možda Gojko Cimirot, pomenuti Bajić te Armin Hodžić. 

Ne promijeni li se nešto drastično, a to je povećanje broja igrača mlađih od 21 godine koji moraju biti u rosteru za utakmice Premijer lige, bh. fudbalski brod, posebno reprezentativni, mogao bi se nasukati na opasne hridi. 

Ideja koja bi, pored povećanja broja igrača "zaštićenog godišta" mogla biti korisna i koja bi spasila mnoge talentovane fudbalere bolesnih ambicija premijerligaških gazda - koji uspjeh na tabeli i eventualni izlazak u Evropu vide jedino kroz angažman "starudija", iskusnih fudbalera koji ne mogu igrati ni u drugoj slovenskoj ligi - mogla bi biti ona koju je lansirao Toni Karačić, selektor juniorske reprezentacije BIH.

On je predložio formiranje Lige za igrače do 23 godine, kako bi oni na prelazu iz juniorskog u seniorski staž koji ne nađu mjesto u prvom timu zadržali kontinuitet igara. Ne bi se pogubili niti bi morali ići na posudbe u niželigaše.

Na kraju svih krajeva, ukoliko se nešto ne promijeni i ukoliko iz Saveza novi reprezentativni krah ne shvate ozbiljno, uz trenere sumnjive kakvoće u omladinskim kategorijama i suludo ambiciozne roditelje, svima bi nam bilo bolje poslati svakog iole talentovanog fudbalera bilo gdje, samo ne ostavljati ga ovdje.