![Magična Belgija: "Najbitnije je da djeca nauče driblati"](https://sportsport.ba/assets/pictures/article/15/magicna_belgija_najbitnije_je_da_djeca_nauce_driblati_120410_254015_big.jpg "Magična Belgija: "Najbitnije je da djeca nauče driblati"")
Tajni recept Michela Sablona
Magična Belgija: "Najbitnije je da djeca nauče driblati"
Kada bismo nabrajali sada aktuelne igrače Belgije za koje smo čuli ne bi se zaustavili prije brojke 15. Onda idu oni za koje nismo čuli ili jesmo, ali nismo znali da su Belgijanci. Odnekud samo isplivali.
I njih jedno petnaestak. Onda ide spisak Roberta Martineza koji se nakon angažmana u Evertonu sjajno uhljebio, premda su mnogi vjerovatno u Belgiji pomišljali "gdje njega nađoste".
Grdosija do grdosije
Na spisku sve grdosija do grdosije. Dobitna kombinacija je sljedeća: U odbrani pet-šest neprelaznih, a zvrkova. U veznom redu isto toliko sveprisutnih, ležernih znalaca kojima niko ne može loptu uzeti. Četiri-pet brzih Gonzalesa i tri-četiri haubice u napadu od po 400-500 kilograma što sa po dvojicom na leđima trče i zabijaju golove.
Naprosto ne znaš koji bi kvalitet kod kojeg igrača prije izdvojio. I onda kada ih sve uklopiš, dobiješ savršenu kombinaciju svih mogućih kvaliteta.
Ono što je vrlo zanimljivo je da ne postoji idealni tim, jer ko god uleti umjesto nekog ko je standardniji, bude isto. Nema Naingollana, ima Witsel. Pa i njega kada ne bi bilo, Dembele i Defour će odigrati podjednako kvalitetno. Zašto? Kako?
Postoji objašnjenje. Sve selekcije Belgije i sve fudbalske škole "po dekretu" moraju igrati u formaciji 4-3-3. To je bila ideja revolucionara belgijskog fudbala Michela Sablona. Nakon godina srljanja, tokom kojih smo im i mi redovno skidali skalp, proradio je Sablonov reinženjering.
On je naime predložio 1998. uvođenje škola po uzoru na Ajaksovu, odnosno Barceloninu, koje bi bile pod okriljem saveza. U sistem uvrstio kognitivne neuroznanstvenike, a ono što je najbitnije bilo je osloboditi djecu ranog uzrasta od bilo kakvog razmišljanja o taktici.
Uveo im je dakle ono što se kod nas oduvijek odvijalo po mahalama. Pa dok su djeca igrala po mahala tada smo i imali majstore, danas kada se o njima brinu stručnjaci, a ponajviše polunepismeni roditelji, uglavnom imamo "suhoparne" igrače kojima uvijek nešto nedostaje.
Krila, najubojitije oružje
Ono međutim po čemu je igra Belgije posebno specifična i što je možda njihovo najubojitije oružje, jesu krilni igrači, "wingeri" vjerovatno najbolji na svijetu.
"Prijelomni trenutak desio se 1998. godine nakon ispadanja u grupnoj fazi na SP-u u Francuskoj. Tada smo odlučili mijenjati stvari. Igrali smo uglavnom 4-4-2 i 3-5-2 s individualnim markiranjem. To je bio defanzivni, ružan fudbal. Onda smo odlučili da sve omladinske selekcije igraju u formaciji 4-3-3, kako bi u seniorskom uzrastu igrači znali koje su njihove obaveze unutar tima.
Odatle se razvilo nekoliko krilnih igrača svjetske klase poput Edena Hazarda, Kevina de Bruynea, Driesa Mertensa... Željeli smo da imamo prepoznatljiv stil", ispričao je svojevremeno Sablon i dodao:
"Smatrali smo tada da je sistem 4-3-3 tehnički najpotpuniji. Najbitnije nam je bilo da djeca nauče driblati. Da što češće ulaze u duel i da igraju slobodno, puštajući mašti na volju..."
Dobro je Sablon to tada procijenio. Bila je potrebna ideja, a onda potom vrijeme. Danas 15 godina nakon "revolucije" Belgija ima skupinu igrača kakve niko nema, vrlo vjerovatno da ih toliko dobrih nikada niko nije ni imao.
NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora/ica, a ne nužno i stavove portala SportSport.ba te portal ne može i neće odgovarati za sadržaj tih kometara. Komentari koji sadrže vrijeđanja, psovanja i vulgaran riječnik mogu biti uklonjeni bez najave i objašnjenja, ali to ne obavezuje SportSport.ba da obriše sve komentare koji krše pravila. Čitanjem prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim uvjerenjima.
