Nikić: Ovo je najgori posao na svijetu, gore je bilo samo Aliji Sirotanoviću s onom lopatom · Intervju

Svoju igračku karijeru Nikić je počeo U Modriči nakon čega je prešao u Zvijezdu iz Gradačca. Tamo je igrao sjajno te je bio blizu prelaska u NK Čelik, ali se u posljednji trenutak predomislio i potpisao za FK Željezničar Sarajevo.

U pet odigranih sezona u klubu postao je jedan od najvažnijih igrača Želje, a sve zbog svoje brzine i sjajnog osjećaja za gol. 1985. godine prešao je u Aris, gdje je igrao dvije godine, a nakon toga se vratio u Željezničar. Karijeru je završio u Modriči sredinom devedesetih godina.

Kada je u pitanju trenerska karijera, najveći uspjeh mu je uvođenje Modriče u Premijer ligu Bosne i Hercegovine.

Ekipa Bratstva prvi dio sezone odigrala je jako dobro. Dosta bolje partije su pružali u drugom dijelu prve polusezone.

"Krenuli smo loše, ali to je bilo normalno. Otišla su nam četiri krucijalna igrača, ostala su nam samo dva igrača koja su bila standardna, a svi ostali su ili igrali poluvrijeme ili nisu igrali nikako. Mi smo doveli tada neke igrače, uklopili smo to i ispalo je kako je ispalo. Nismo mi to loše odigrali, igra nije bila loša ali falili su rezultati. Pravi nogomet smo počeli igrati u posljednjih sedam ili osam utakmica, gdje smo imali oko šest pobjeda. Posljednja utakmica je bila splet jako čudnih okolnosti. Smatram da je to utakmica koju smo odigrali najbolje, ali smo na kraju poraženi. Vodili smo 1:0, u sudijskoj nadoknadi smo bukvalno sami sebi dali go i onda u cijelom drugom poluvremenu smo tražili gol za pobjedu, ali u 93. smo promašili nemoguće i nakon toga gosti iz kontre postižu gol za pobjedu. Ta dva boda bi nam dala mirnoću, ali mislim da imamo solidnu ekipu".

Drugi dio sezone Gračanlije otvaraju na domaćem terenu protiv TOŠK-a, a desile su se i određene promjene u igračkom kadru.

"Sada smo dosta jači zbog toga što smo zadržali kostur ekipe i pojačali se na pravim mjestima. Momci rade sjajno ali moramo biti ozbiljni jer je fudbal čudna igra i svako svakog može pobijediti. Glupo je sada porediti, ali kada sve sagledam, Bratstvo je po svim parametrima među pet ekipa u ovoj ligi. Mislim da ćemo ostvariti takav plasman na tabeli na kraju sezone. U prvom kolu igrati ćemo protiv TOŠK-a koji nam je uvijek nezgodan protivnik, ali mislim da imamo dobru ekipu, igramo kući i naravno da idemo na pobjedu. Ja smatram da je po svim parametrima ispred nas samo Velež i praznik fudbala u Gračanici će biti ta utakmica sa njima. Iskreno govoreći volio bi da Velež uđe u Premijer ligu, jer su to zaslužili".

Bratstvo već nekoliko godina pokušava da napravi iskorak i uđe u Premijer ligu Bosne i Hercegovine, ali nikako da uspije u tome.

"Ova liga je možda najteža liga od svih sportova u Bosni i Hercegovini. Uvijek neko ima neki prioritet. Baš zato navijam za Velež, jer oni su prava sportska ekipa. Došao sam u jednu sredinu koja me vratila u 80-te godine, kada sam došao u mog Želju i kada smo harali. Ima nešto u toj Gračanici, za mene je Gračanica Jugoslavija u malom, a Nusret Helić je Tito jer je to čovjek koji ima dušu. Za Gračanicu me veže još jedna stvar. Prije 40 godina ovdje sam igrao sa svojom Modričom i pobijedili smo 0:1 a pobjednički gol sam postigao baš ja. Taj gol me je "prodao" u Zvijezdu iz Gradačca. Uvijek mi je Gračanica bila jako sretna. Ja ne gradim karijeru, čovjek sam u godinama, ali ovo mjesto sam zavolio zbog mnogih stvari. Gračanica zaslužuje da ima ekipu u Premijer ligi. Ne podcjenjujem nikoga, ali dosta manje sredine imaju ekipu u Premijer ligi. Uveo sam Modriču u Premijer ligu, sa Žepčem sam igrao kvalifikacije za Evropu. Još da uvedem Bratstvo u Premijer ligu i mogu na miru da uživam u životu. Raja u Gračanici je za čistu desetku".

Ovaj trenerski posao Nikiću možda nije ni trebao jer je u svom životu uradio toliko stvari po kojima će ostati upamćen. Ali ko jednom zavoli nogomet izgleda da bez njega ne može.

"Sve ovo je meni samo sekiracija. Ali jače je to od mene. Pa ja ne mogu gledati utakmicu mirno. Kod kuće kad gledam utakmice, malo mi fali da poludim, dosta puta mi žena ugasi televizor i govori da ću poludjeti. Ovo je najgori posao na svijetu. Gore je samo bilo Aliji Sirotanoviću u rudniku sa onom velikom lopatom. Osim ponude Bratstva imao sam i ponudu Modriče, ali eto odabrao sam ovo. Svako voli doći u Gračanicu. Ja sam već rekao, zvalo me je sto igrača jer žele doći u Gračanicu. Žao mi je samo što nema više ljudi kao što je bio Milan Jelić i kao što je sada Nusret Helić. Mislio sam da sam ja osoba koja najviše voli nogomet, sve dok nisam upoznao njih".

Najdublji trag u igračkoj karijeri Nikić je ostavio u FK Željezničar, a do njegovog potpisa za Želju je došlo sasvim slučajno.

"Po mene su u Gradačac došli Preldžić i Talić iz Zenice. Mada mi je prije toga propao jedan transfer jer sam se najeo sladoleda i zaradio upalu pluća, zato sladoleda nisam pojeo 40 godina. Kada sam završio gimnaziju, koju svako završi sa 17-18 godina, a eto ja sam je završio u 20. godini i otišao u Zvijezdu iz Gradačca. Bragoje Bratić je tada bio trener Jedinstva iz Brčkog, a ja sam im zabio dva komada. Taj dan je Željo igrao u Brčkom prijateljsku utakmicu. Noć prije predstavnici Želje su došli po mene i tražili da odigram tu utakmicu sa njima. Problem je bio što sam se ja već dogovorio sa Čelikom, a on meni kaže Nidžo da li bi ti više želio da ideš s Ćirom u Zenicu ili avionom u Moskvu. A ja avion samo vidio kad prelijeće preko sela. Ja sam tamo otišao u bermudama i papučama. Tu utakmicu sam odigrao tako dobro da mi nisu dali da odem kući po stvari, nego mi je otac donio stvari kroz sedam dana kad smo trebali ići u Rusiju. Željo ti je jedna sredina, nešto kao ovo ovdje".

Gdje god da se našao bio je poznat kao veliki šaljivdžija, a posebno pamti anegdotu koja mu se desila kada je sa Željezničarom otputovao u Moskvu.

"Kada smo došli u Moskvu, sjećam se ja sam sjeo da kiselim noge, nisam nikad ni vidio onu tuš kabinu, a bilo mi malo vode nije mi moglo pokrit tabane. I dolaze po mene kažu 'papak traži te ambasador', a ja ti ne znam ni šta je ambasador. Uspio sam samo malo posušit noge, malo onu trenerku podignut i obuć papuče. Nikada neću zaboraviti, ulazim ja u onu svečanu dvoranu, Osim i svi oni moji stoje mirno, a ja idem ko đilkoš. Puno je tu bilo nekih oficira, u životu nisam vidio više kapa. Ide ambasador prema meni i govori gdje si Kalaune, a mog starog su zvali Kalaun. I tako ti mene u sred Moskve, ambasador pita šta radi moj stari Ilija Kalaun. Tad sam toliko dobio na ugledu. Poslije toga kad sam došao na večeru, sve sam svoje saigrače postrojio. Poslije toga sam osvojio i vas novinare i je*iga. Ja je šutnem, ona preko noge, a vi napišete majstorski gol Nikole Nikića ili me pogodi u potiljak i ode u gol a ono naslovi budu majstorski gol Nikića, a ja 15 minuta bio u nesvijesti".

Željezničar je prvi dio sezone odigrao jako loše, ali popularni Nidžo smatra da još uvijek nije kasno da se neke stvari okrenu u njihovu korist.

"U Želji sam bio devet godina i nisam upamtio da smo napravili pet poraza i to od uslovno slabijih ekipa. Znali smo izgubit od Kratova a tri dana poslije toga dobijemo Sarajevo na Koševu. Ali ovo se nikada nije desilo, da Željo odigra ovako loše. Ljudi koji su dosada vodili klub, uradili su dobro neke stvari oko infrastrukture i to će ostati. To je isto kao i ovi kad prave autoput, dok ga prave oni se nakradu, ali eto makar nam autoput ostane. Oni nisu napravili sportski segmenat dobro. Dosta su lutali, puno promašenih pojačanja je bilo. Mislim da je Amar Osim pravi čovjek za ovaj posao. Došao je u dobro vrijeme, jer gore ne možemo. Mislim da ćemo se izvući i ja vjerujem da Željo može sa Sarajevom".

Nikada nije dobio ponudu da radi u klubu u kojem je stvorio svoje nogometno ime, ali kako je sam rekao, možda je tako i bolje.

"Ostaje žal što nikada nisam radio u Želji nakon igračke karijere. Možda nije objektivno ako kažem da nisam volio da budem dio Želje, ali nije mi žao što nisam nikad bio trener Želje i to samo zbog jedne stvari. Nikola Nikić je zahvaljujući navijačima postao ime, a ko zna možda ne bi imao neke rezultate sa Željom. Ovako ću zauvijek ostati legenda. Ne znam da li bi mogao odoliti da sam dobio poziv, ali smatram da je bolje da ostane Nikola Nikić onakav kakav je bio kao igrač. Nije meni što ja ne bi bio veliki trener, nego što će me zaboravit kad sam igrao".