Nusret Muslimović: Kada bih morao birati uvijek bih izabrao Slobodu jer je ona dio mene · Intervju

Rijetka je pojava da jedan igrač svojom borbenšću i kvalitetama ostavi dubok trag u jednom, a pogotovo teško da to uradi u dva kluba. Upravo to je Muslimović u svojim igračkim danima uspio u NK Bratstvo iz Gračanice i FK Sloboda Tuzla.

U Gračanici je igrao na početku i kraju karijere. Sjajnim igrama u rodnoj Gračanici, skrenuo je pažnju na sebe FK Sloboda, te se odlučio na odlazak u Tuzlu. U Tuzli je vrlo brzo pobrao simpatije navijača ali i čelnika Slobode, te je kao nagrada za dobre igre ali i veliku borbenost, koja ga je uvijek krasila, došla kapitenska traka Slobode.

Osim u ova dva kluba, upamćen je Muslimović ostao i u HŠK Zrinjski Mostar čiji je član bio u sezoni 2004/05 kada je mostarski klubu osvojio prvu titulu u klupskoj povijesti.

Nakon što ste na kraju prošle sezone otišli iz NK Bratstvo, radili ste u Drugoj ligi FBiH u ekipi Lokomotive, kakvi su ciljevi pred početak naredne sezone?

"Bilo je dosta opcija za nastavak moje trenerske karijere, kako u BiH tako i za inostranstvo, međutim u toku naredne sedmice trebali bi biti završeni pregovori sa jednim timom iz Premijer lige BiH. Smatram da je jedini ispravan put za mene da idem stepenicu po stepenicu, jer ne želim da se brzo popnem na veći nivo pa da padnem i da se razbijem. Želim da prođem sve onako kako to treba jedan trener da radi. Ambicije će biti onakve kakvi budu moji rezultati i na kraju nemam neki cilj. Ne mogu reći da bi želio voditi Real Madrid jer to nije realno. Rezultat je sve ono što će postaviti i moje ambicije".

Koja je Vaša trenerska filozofija, preferirate li više strogoću ili ipak igrači imaju slobodu?

"Kao igrač uvijek sam bio da to tako kažem vojnik i želio sam da imam disciplinu. Što se tiče trenerskog posla, treneri moraju da imaju disciplinu, ali moraju da imaju ono najbitnije a to je znanje. Samo sa znanjem može dobiti i autoritet i disciplinu i sve što želi. Ja ne želim da koračam krupnim koracima, idem stepenicu po stepenicu. Radio sam u omladinskom pogonu Bratstva, zatim dva puta sjedio na klupi prvog tima Bratstva, ali sam se i spuštao rang niže gdje sam vodio FK Lokomotivu, jer sam htio da se educiram kroz trenerski posao. Moje mišljenje je da je najbitnije da trener zna šta hoće, i da je to jedini uspjeh do konačnog rezultata".

Poznati ste kao trener koji šansu voli davati mladim igračima, šansu kod Vas je dobio i Nardin Mulahusejnović koji sada nastupa za Maribor?

"Svi klubovi se moraju bazirati na svoj omladinski pogon. Ti igrači koji su igrali za Bratstvo u periodu kada sam ja bio trener, a zatim otišli u neke jače klubove (Poturalić, Mulahusejnović) su sigurno najzaslužniji za svoje transfere. Iskoristili su svoju šansu, a ja ne krijem da volim radne igrače koji žele da se dokazuju. Na području Gračanice ima dosta talentovanih igrača ali je problem što nema puno stručnih ljudi i što se ne baziraju na svoj omladinski pogon".

Nosili ste kapitensku traku u FK Sloboda iz Tuzle, da li bi ste voljeli nekada sjesti na klupu Tuzlaka?

"Prije svega moram reći da sam ovom trenutku, kao veliki navijač Slobode, zadovoljan igrama Tuzlaka. Drago mi je da je Zlatan Nalić dobio priliku da vodi Slobodu, jer to je osoba koja prije svega voli klub. Rezultati koji su napravljeni od dolaska Nalića pokazatelj su da su ljudi koji su veći dio igračke karijere proveli u nekom timu, nekada i puni pogadak kao treneri u toj ekipi, jer osim nekih drugih stvari, dosta tu ima uložene ljubavi i energije koja se daje samo klubu koji se voli. Tako i ja kao neko ko voli Slobodu, uvijek bi prihvatio poziv čelnika ovoga kluba jer je Sloboda dio mene. Ja sam čovjek koji uvijek teži da napravi nešto više, ali kada bi birao između Slobode ili nekog drugog kluba u Premijer ligi, izabrao bi Slobodu za moj prvi korak".

Za kraj razgovora, možete li nam prokomentarisati ovu sezonu u Prvoj ligi FBiH, ali i Vaš bivši klub Bratstvo?

Ukoliko neko ne zna kako treba da se vodi jedan klub, treba otići u Velež i vidjeti kako se to radi. Organizacija kluba, omladinski pogon kluba, sve je složeno na evropski način. Realno je i objektivno je da je Velež jednom nogom već u Premijer ligi i to je sasvim zasluženo. Mislim da im nije mjesto u ovoj ligi. Što se tiče Bratstva to je klub u kojem sa ponikao i želim da se što prije izvuče iz rezultatske krize i da se vrati tamo gdje mu je mjesto, a to je gornji dio tabele".