Okorjeli primitivizam baš se oteo kontroli: Šta je nama Chelsea? · Kolumna

Lige prvaka su obično skromna takmičenja, gdje učestvuje ko hoće, biju zapravo ko neće da učestvuje, a konkurencija je toliko skromna da je ući među 32 najbolje ekipe prosto kao pasulj, što bi rekli. (Mada mnogi još ne saznaše zašto je pasulj prost).

Stjecajem okolnosti SFK 2000 je iz Sarajeva, a još većim stjecajem ženski fudbal u BiH je na margini i dobro je da se uopće igra, pa uspješnost kluba ne bode toliko oči lokalpatriotima i zaljubljenicima u uskost.

Da li je to san, ili je pak java

Stjecaj još čudnovatnijih okolnosti što samo život može isplesti, ispleo je da se u 1/16 finala tog rijetkog takmičenja gdje imamo svog predstavnika SFK 2000 sastane sa londonskim Chelseajem.

Zamislimo sad kontekst u kojem neki bh. klub igra sa Chelseam i da li je to bliže naučnoj fantastici ili stvarnom životu. Ali, eto, u sutrašnjem slučaju bit će to neodvojivi dio jave u kojem će uživati tek poneki gledalac, članovi uprave Sarajeva, operativci ovoga kluba koji zdušno pomažu rad ženskog "odjeljenja", bliža i dio dalje familije igračica te redari, fotorporteri i novinari koji budu po službenoj dužnosti na Koševu.

Većina tih novinara neće na utakmicu otići iz znatiželje, već zato što mora, jer zaboga to je ženski fudbal, a vala im je svima preko glave tog SFK 2000.

Nema veze ni što je protivnik Chelsea. Dobro, ne dolaze Hazard, Willian, i indisponirani Morata, ali dolaze djevojke koje su u svojoj konkurenciji najbolje u Engleskoj već dvije godine, primaju više mjesečno nego fudbaleri u Premijer ligi BiH oko kojih skakućemo i tetošimo ih kao da su od svile i kadife, a ne mogu igrati u Hrvatskoj ili Srbiji. I igraju bolje od njih, zuje, lete.

Chelsea, Barcelona, Atletico

Dakle dolazi Chelsea i to ljudima u Sarajevu vjerovatno nije bitno. I samo u tom kontekstu u pravu su oni koji bez ikakvih argumenata ne mogu smisliti ništa što dolazi iz Sarajeva, jer na kraju krajeva i sportski zaljubljenici iz Sarajeva također su ravnodušni prema onome šta se u njihovom gradu dešava. Ako uopće postoji kritična masa sportskih zaljubljenika. Ili ikakvih zaljubljenika i u šta.

Prošle godine kada su juniori Željezničara igrali među 24 najbolja tima Lige prvaka i kada je evo ovaj što ovo piše tu utakmicu sa Atletico Madridom okarakterisao kao najznačajniju u našem preskromnom klupskom fudbalu, nisu se dušebrižnici složili. Kao da je autor očekivao da će se složiti neko iz mišije rupe ko svakako nije nikakve slasti doživio. A radi se o putu. Šta su i koliko ti juniori predeverali da bi došli dotle da igraju sa Atleticom. Koliko godina mukotrpnog rada u kolaboraciji s kvalitetom je moralo biti uloženo i koliko se sklaplo to nešto što će izaći na megdan onima za koje se podrzumijeva da tu moraju biti.

Ovo sa Sarajevom i njegovom publikom je puka činjenica. Grad je to koji nema nikakvu publiku, ni za šta, osim što hvala Bogu ima dovoljno tinejdžera koji će napuniti Skenderiju ili Zetru na dva-tri koncerta godišnje. Neće to biti koncerti Red Hot Chili Peppersa ili Arctic Monkeysa sigurno.

Prije sada već dugo vremena rukometaši sarajevske Bosne igrali su također Ligu prvaka i to je to što se Liga prvaka tiča u bh. prijestolnici. Dolazili su Barcelona i nikad jači Ciudad Real, ponajbolja rukometna ekipa svih vremena, atomski RN Loewen, ali nije nikada više od tri hiljade ljudi, bar iz znatiželje, došlo da vidi kako izgledaju ti ljudi koji su u nečemu najbolji na svijetu. Od čega su stvoreni, kako izgleda uživo to kada istrče na parket.

Jel' Sarajevo gdje nikad nije bilo?

Posrnuli smo realno, to nije uopće neka novost, "okorjeli primitivizam se potpuno oteo kontroli, a omjer gunjaša i normale je 1000:1", stoji u davnom, antologijskom tekstu.

No jesmo li svjesni da je upravo odnos prema nogometašicama, juniorima koji svojim trudom i uspješnošću nekoga zanimljivog ovdje dovedu, a da mu ne plate, indikator kako nemamo, kao društvo, poštovanja ni prema čemu. Koliko su letargija i nonšalancija relativizirali svaki ubogi kriterij vrednovanja.

Da, besplatan je ulaz sutra protiv Chelseaja.