Petak kad je otiš'o Arsene: Wengerov put od mađioničara do neznalice

Wengerov najbolji period na klupi Arsenala bio je početkom ovog stoljeća kada se desila i sezona 2003/04 u kojoj je Arsenal postao šampion Engleske bez ijednog poraza u sezoni. Tada su Wengerov super tim činili fudbaleri poput Henryja, Bergkampa, Viere, Piresa, Ljumberga...Većinu njih Wenger je doveo dok su još bili anonimni fudbaleri u mladim igračkim godinama, a kasnije su postali svjetski superstarovi.

Ipak, kasnije je uslijedio period potpunih promašaja i niza godina bez trofeja. Navijači su postali nezadovoljni i bilo je samo pitanje vremena kada će Francuz dići sidro i otići sa Emiratesa. Britanski The Sun je sastavio kratku listu najboljih i najgorih pojačanja Wengera na klupi Topnika.

Najbolja pojačanja

Kao što smo maločas i rekli, najbolje odluke Wengera na klupi Arsenala datiraju sa početka ovog stoljeća. Naravno, da bi imao sjajan tim na početku ovog stoljeća, morao je krajem prošlog dovesti fudbalere koji će ga činiti, a tako je i bilo.

Jedno od najvećih pojačanja u to vrijeme za Arsenal bio je zadnji vezni iz Francuske Patrick Viera. On je stigao u klub na ljeto 1996. godine iz Milana za 'samo' 3,5 miliona funti, što možda u to vrijeme i nije bila tako mala cifra, ali svakako da je nekoliko godina kasnije vrijedio daleko veći novac. U dresu Arsenala skupio je 406 nastupai postigao 33 gola. Naravno, u tom periodu stigla je vjerovatno i najveća zvijezda u historiji ovog kluba, Thierry Henry. Njega je Wenger platio 11 miliona funti na ljeto 1999. godine Juventusu, a francuski napadač mu se odužio sa 228 golova u dresu Topnika. U odbrani je tada vladao neprikosnoveni Sol Campbell. Engleski defanzivac je stigao dvije godine nakon Henryja bez odštete iz Tottenhama i upisao je čak 211 nastupa za klub. Jedno od većih imena kasnijeg perioda je svakako Cesc Fabregas koji je prošao omladinsku školu Arsenala i kao tinejdžer debitovaoza prvi tim. Među nabrojanim vrijedi spomenuti igrače poput Nicolasa Anelke, Freddieja Ljumberga, Roberta Piresa ili Alexisa Sancheza.

Najgora pojačanja

Kao što poslije kiše sunce dođe, tako je Wengeru poslije sunca stigla kiša na klupi Arsenala. Ipak, njemu ta kiša nikada nije prestala i traje do dana današnjeg. Naravno, jedan od razloga za kišni period su loše odluke kada su transferi u pitanju. Wenger je bio uporan u namjeri da forsira mlade igrače. Iako mu oni tih godina nisu donosili posebne rezultate, njegova tvrdoglavost je, čini se, trajala više nego što je trebala. Ovo su samo neki od igrača koji se označavaju kao Wengerovi najveći promašaji.

Park Chu-Young - Južnokoreanac je stigao iz Monaca na ljeto 2011. godine za četiri miliona funti. Imao je 25 godina, a u dresu Arsenala odigrao je samo sedam mečeva sveukupno i postigao je jedan gol. Vrlo brzo je shvatio da nije dostojan kluba kakav je Arsenal, pa je lutao po Celti Vigo, Watfordu i Al-Shababu prije nego što se skrasio u Seoulu. Iako nije plaćen mnoog novca, jasno je da su ta četiri miliona bačena u vodu obzirom da je pomenuti fudbaler postigao tek jedan gol u crvenom dresu.

Jedan od onih koji se također smatraju lošijim potezima Wengera je i Švicarac Granit Xhaka. Arsenal ga je platio čak 35 miliona funti prije dvije godine Borussiji Monchengladbach, ali im se nije isplatio. Iako još uvijek dobija mnogo prilika za igru u prvoj postavi, Xhaka rijetko kada "bljesne" i ove sezone je postigao samo jedan gol na 33 meča u Premiershipu.

Vjerovatno najgore pojačanje u historiji kluba je Latvijac Igors Stepanovs. Prije dva mjeseca smo pisali kako je on došao do dresa Arsenala, pa možda i možemo opravdati ovu kupovinu naivnog Wengera kojeg su nasamarili tadašnji igrači Arsenala.

Bilo je tu još dosta promašaja, posebno u posljednjim godinama, a pomenut ćemo još Gervinha, Andre Santosa, Sebastiena Squillacija...

Za kraj dodajmo da je Wenger na klupi Arsenala osvojio tri Premier lige za 22 godine, sedam FA Cupova, tri nagrade za trenera godine u Engleskoj i jednu nagradu za trenera godine u svijetu.