Legenda u sjeni: Prepoznatljivi brkovi, kreator čuvenog "flip flapa", Kralj parka i atomski udarac

Najveća zemlja Južne Amerike nekako je sinonim za fudbalski talenat, pa i ne čudi da su dali legende kao što su Pele, Garrincha, Zico, Romario, Ronaldo, Ronaldinho i drugi fudbalski majstori.

O Brazilu dovoljno govori i to da su najuspješnija nacija što se tiče Svjetskih prvenstava. Rekorderi su po broju osvojenih trofeja, imaju ih ukupno pet, a i jedina su reprezentacija koja je izborila plasman i učestvovala (i učestvovat će u Kataru) na svakom Svjetskom prvenstvu u historiji.

Već smo spomenuli neke brazilske legende, a ovo je priča o još jednoj, koja je nekako u sjeni svih ostalih. 

Poznat po svojim prepoznatljivim brkovima, iznimnoj tehnici i vještini dodavanja, Roberto Rivellino bio je ključni dio brazilske reprezentacije 70-ih godina prošlog vijeka.

Na domaćem terenu veći dio karijere proveo je u Corinthiansu, gdje je dugo bio miljenik navijača. Usavršio je fintu nazvanu "flip flap", koju su kasnije koristili mnogi njegovi sunarodnjaci poput Ronalda i Ronaldinha.

Nakon što je kao klinac okušao sreću u futsalu, Rivellino je postao profesionalni nogometaš u Corinthiansu. Ubrzo, njegova vještina s loptom, kontrola izbliza i sposobnost lijeve noge učinili su ga jednim od najpopularnijih igrača u ligi. Navijači Corinthiansa od milja su mu dali nadimak O Rei do Parque, što znači Kralj parka.

Nažalost po Rivellina, u klub je stigao u vrijeme najveće "suše" u njegovoj historiji. Tijekom njegovih devet sezona u Corinthiansu, klub nije uspio osvojiti niti jedan naslov državnog prvaka, niz koji je na kraju trajao 23 godine.

Nakon još jednog tijesnog poraza u finalu državnog prvenstva 1974. godine, navijači su se okomili na Rivellina, ističući ga kao glavnog razloga neuspjeha kluba. Kao rezultat toga, odlučio je krenuti dalje.

Uprkos svim njegovim nesrećama s Corinthiansom, Rivellino se još uvijek smatrao jednim od najboljih napadačkih veznjaka na svijetu tijekom svog vrhunca.

Nigdje to nije bilo očitije nego na Svjetskom prvenstvu 1970. godine, na kojem je nastupila legendarna brazilska momčad predvođena Peleom i Carlosom Albertom kao kapitenom. Čak i danas mnogi navijači i stručnjaci vjeruju da je to bila najveća momčad u historiji Mundijala.

Rivellino je postigao tri gola na putu do finala, gdje je Brazil razbio Italiju 4:1 i osvojio svoj treći naslov prvaka svijeta. Jedan od tih golova bio je iz slobodnog udarca protiv Čehoslovačke, zbog čega je dobio nadimak Patada Atomica ili Atomski udarac.

Noseći dres s brojem 11, započeo je pet od šest utakmica za Brazil na turniru, dajući doprinos s lijevog boka i bio jedan od najkonstantnijih igrača momčadi.

Prije povlačenja iz reprezentacije Rivellino je igrao na još dva svjetska prvenstva za Brazil. Godine 1974. ponovno je postigao tri gola kako bi pomogao momčadi da stigne do doigravanja za treće mjesto, gdje su poraženi od Poljske 0:1.

Do Svjetskog prvenstva 1978. uglavnom je bio osuđen da sjedi na klupi. Međutim, odigrao je ključnu ulogu u doigravanju za treće mjesto protiv Italije, ušavši s klupe i predvodivši povratak u kojem je Brazil preokrenuo rezultat od 0:1 i pobijedio 2:1.

Što se tiče njegove klupske karijere nakon odlaska iz Corinthiansa, tri sezone je igrao u Fluminenseu. Ova momčad, s velikim igračima poput Carlosa Alberta, Gila, Dovala i Pintinha, postala je poznata kao "trobojni stroj".

Godine 1975. i 1976. osvojili su dva uzastopna državna prvenstva. Na kraju je Rivellino otišao igrati za Al-Hilal, gdje je i završio karijeru 1981. godine.