Abramovič ugledao pogrešan stadion, a mislio da je Stamford Bridge: "Ovo da kupim?!"

U svijet nogometa Abramovič je zvanično došao 2003. godine, kada je za 140 miliona od Kena Batesa kupio Chelsea. Postao je jedan od najuspješnijih vlasnika nogometnih klubova na svijetu. Uložio je stotine miliona funti u projekat, izgradio luksuznu akademiju koja je iznjedrila mnoge vrhunske igrače, a Plavcima je omogućio više od 20 trofeja.

U Chelseaju ga smatraju božanstvom i ne čudi što ga navijači tog kluba i danas podržavaju iako je, poput mnogih Rusa, na udaru Zapada i uvedene su mu mnoge sankcije, zbog čega je uostalom prisiljen da proda Chelsea, te da pobjegne iz Velike Britanije.

Danas se radi o jednom od najbogatijih ljudi, mada je Roman to bio i onda kada je tek kupovao Chelsea. No, činjenica je da su u Londonu i Velikoj Britaniji bili skeptični kada se pojavio sa ponudom za Chelsea. Vjerovalo se da će pod njegovim vodstvom klub biti zarobljen u dugovima, neki su uvjeravali da je sve to samo šala i da nema ništa od Abramovičeve kupnje.

Kada se doznalo da Roman Abramovič završava pregovore o kupnji Chelseaja, cijela Velika Britanija bila je iznenađena. Osim približne vrijednosti njegove imovine i mjesta ruskog biznismena na Forbesovoj listi, o njemu se nije znalo apsolutno ništa.

Poznati novinar Dave Pottinger je rekao kako se boji za samu budućnost kluba, uvjeren da će Abramovič zadužiti Plavce i da će sve propasti. BBC je također bio skeptičan, Guardina isto, svi svjetski mediji smatrali su da bi dolazak Rusa mogao biti krah Chelseaja.

Čak su i političari bili iznenađeni dolaskom Abramoviča.

“Klub je preuzeo čovjek o kojem ne znamo dovoljno. Trebalo bi početi prikupljati informacije o tome ko će sada raspolagati Chelseajem, a zatim donijeti odluku", ogorčen je bio bivši ministar sporta Tony Banks.

Izvršni direktor Chelseaja Trevor Burch do posljednjeg trenutka nije vjerovao u stvarnost dogovora. Bio je iznenađen najviše jer Roman nije govorio engleski ili se pak pretvarao da ne govori taj jezik?

"Abramovič nije govorio engleski. Sa sobom je imao prevoditelja. Nisam ni bio potpuno siguran da je sve oko dogovora stvarno. Pokušao sam proguglati detalje, ali nisam ništa našao. Niko nije znao ništa o njemu. Zato sam mislio da je to šala. Međutim, dogovorili smo se za 10 minuta, ništa slično mi se nije dogodilo u životu", priznao je Birch.

Bivši vlasnik Chelseaja Ken Bates progovorio je nešto više o tome kako se tada ponašao Abramovič. Po njegovom mišljenju, Rus nije imao problema s engleskim - samo je bio lukav.

“Abramovič je bio vrlo tih i skroman. Kasnije sam saznao da je govorio puno bolje engleski nego što je govorio. Poznati, lukavi trik: pretvarajte se da ne razumijete - tada ćete imati više vremena za razmišljanje", rekao je Bates.

Kada je Abramovič prvi put preuzeo Chelsea, očito mu je nedostajalo nogometno znanje. Kao prvo, ruski biznismen je pobrkao stadion Stamford Bridge sa stadionom Fulhama, Cravenom Cottageom.

“Nakon što smo završili posao, Evgeny Tenenbaum (Abramovičev pomoćnik) rekao je da su on i Roman helikopterom odletjeli sa aerodroma Farnborough na stadion. Preletjeli su Craven Cottage, Abramovič je mislio da je Stamford Bridge. Roman se uplašio: 'Šta? Hoćeš da kupim ovo!?', no Eugene ga je uvjeravao: 'Ne, ne, ne, naš stadion je malo dalje. Malo drugačiji'", ispričao je direktor Chelseaja Mark Taylor.

Sada se Chelsea s pravom smatra jednim od najboljih primjera vođenja politike transfera. Zahvaljujući briljantnoj Marini Granovskaya, kojoj Abramovič potpuno vjeruje, prošle godine klub je uspio potpisati tri vrhunska pojačanja - Ziyecha, Wernera i Havertza. Granovskaya je pažljivo proučila dosjee sudionika u transakciji kako bi saznala njihove prednosti i slabosti, a poslala je i Petra Cecha, koji se pokazao kao izvrstan pregovarač, da nagovori igrače na transfer.

Međutim, na početku Abramovičeve ere Chelsea nije djelovao tako suptilno: ruski poslovni čovjek mogao je izravno pristupiti klubu ili željenom igraču. Zbog toga su takvi pregovori odmah propali.

Abramovič je 2003. godine želio Andrija Ševčenka, no nije imao "osjećaj" za pregovore. Ukrajinac ga je odbio.

“Abramoviča sam prvi put sreo 2003. u Milanu. Došao je u grad razgovarati s upravom Intera o igračima koji su ga zanimali. Ugledavši me, postavio je pitanje: "Hoćeš li se pridružiti mom timu?" Ali Milan je upravo osvojio Ligu prvaka, odgovorio sam ljubaznim odbijanjem", priznao je kasnije Ševčenko.

I tako je pokušao vratiti Gianfranca Zolu u Chelsea.

"Gospodin Abramovič je ponudio milion funti za raskid ugovora sa Zolom, ali ja sam odbio. Podigao je ponudu – odbijanje. Onda je razmislio i upitao: 'Koliko košta kupnja kompletnog Cagliarija?", prisjetio se vlasnik Cagliarija Massimo Cellino.

Neka pojačanja Chesleaja za Romana su bila "normalni igrači", pa tako nije ni znao za Didiera Drogbu kada je stigao iz Marseillea.

“Drogba nije očekivao poziv u Chelsea jer više nije bio jako mlad. Abramovič me upitao: 'Ko je to? Gdje igra? Odgovorio sam: "Gospodine Abramoviču, platite i ne raspravljajte", prisjetio se Jose Mourinho.

No, Roman je nogometno neznanje nadoknadio na druge načine, a u međuvremenu je prateći utakmice i sam sve naučio o najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu.

"Roman je bio mlad i entuzijastičan. Bio je kao dijete na igralištu. Bio je jako uključen u sve i često je posjećivao utakmice. Kupio je Chelsea jer smo se posljednjeg dana sezone plasirali u Ligu prvaka ispred Liverpoola. Da nismo ostvarili ovaj cilj, povijest kluba bi bila drugačija", rekao je bivši trener Chelseaja Claudio Ranieri.

Abramovič je redovito posjećivao klupsku bazu, pratio je ne samo utakmice, već i treninge, komunicirao sa zaposlenicima Chelseaja, igračima i trenerima, a nije se ustručavao obraćati pozornost čak ni na sitnice poput kvalitete tjestenine u klupskoj menzi.

"Roman je uvijek bio spreman pošteno i otvoreno ulagati u klub, čak i na male načine. Došavši u bazu i vidjevši da hrana nije dovoljno dobra, rekao je: 'U redu, zaposlimo talijanske kuhare i napravimo tjesteninu kako treba, dovedite hranu u red'. Čak je i bazen u bazi bio inicijativa Abramoviča, jer plivanje pomaže igračima da se bolje oporave. Roman je klubu, nama i sljedećoj generaciji igrača dao priliku za napredak. I ja ću mu, uz Chelsea, uvijek biti zahvalan na onome što je napravio. Romane, hvala ti puno!", rekao je legendarni kapiten Chelseaja John Terry.

Vidjevši Abramovičeve goruće oči i njegov pristup poslu, igrači su se ubrzo uvjerili da Chelsea za njega nije igračka, već najvažniji projekt u koji ulaže svoju dušu.

"Sjećam se kako je Abramovič sletio u Harlington (stara baza Chelseaja) i došao razgovarati s nama. U tom trenutku se u mojoj glavi obnovio cijeli svjetonazor o klubu, pojavila se žeđ za usavršavanjem. Ova predanost izvrsnosti došla je od Abramoviča, koji je doista želio da sve bude u najboljem redu, čak i iste prostorije za treniranje. Uvijek su ispunjavali visoke standarde i nastavljaju se usavršavati u naše vrijeme", rekao je Frank Lampard.

Zahvaljujući svom potpunom uronjenju u poslove kluba, Abramovič je vrlo brzo naučio. Trebalo mu je relativno malo vremena da se uživi u zamršenosti nogometa i nogometnog posla. Cheslea je zahvaljujući njemu postao sinonim za uspjeh, ali sada nakon svega, klub je u opasnosti i pitanje je šta će biti s njim u budućnosti bez obzira ko bude njegov novi vlasnik.