Siniša Mihajlović: Nije me stid reći da mi je Arkan bio prijatelj i čak sam mu posvetio čitulju!

Mihajlović se nedavno vratio u italijanski fudbal jer je preuzeo klupu Bologne, te je odmah napravio nekoliko dobrih rezultata s timom koji će se boriti za opstanak. Srbijanski trener dao je intervju za Gazzettu dello Sport koji je izazvao nevjerovatnu pažnju javnosti posebno u našem regionu.

Ovaj trener pričao je o italijanskom fudbalu, ali također i o svom privatnom životu, te ratnom periodu na ovim prostorima. Italijane su zanimali razni detalji koji su se dešavali u životu Mihajlovića dok je trajao rat, a on ništa nije krio, te je očito iskreno odgovarao na sve jer nije slutio kakvu će pažnju izazvati ono što je rekao.

"Svi ratovi su odvratni bez obzira gdje se dešavaju. Ono što smo mi doživjeli u Jugoslaviji je nešto najgore što se može desiti. To su prijatelji koji su pucali jedni na druge i vidio sam kako je moj narod patio, kako su uništeni gradovi i oduzeti mnogi životi. Meni je najbolji prijatelj uništio kući. Zna se da mi je mama Hrvatica, a otac Srbin i da smo u živjeli u Vukovaru. Tada smo se preseilli u Beograd, a brat moje majke Ivo je došao jednom i vidio mog oca, tada se okrenuo prema njoj i reko 'Što si dovela muža? Ta srpska svinja je trebala ostati tu da ga zakoljemo'. Eto kako je tada bilo", počeo je Mihajlović.

Međutim, ono što je izazvalo dosta pažnje jeste dio u kojem je pričao o ratnom zločincu Željku Ražnjatoviću poznatijem kao Arkan. Srbijanski trener je priznao da mu je Arkan bio veliki prijatelj.

"Arkan je bio moj veliki prijatelj i čak sam mu posvetio čitulju, nije me stid to da kažem. On je bio i vođa navijača Crvene zvezde i uvijek se dobro ponašao prema igračima tog kluba i reprezentacije. Čak je i tog mog ujaka Ivu spasio kad su ga htjeli ubiti, ali to Arkan nije dao. Zvao me odmah na telefon i riješio veliki problem mog ujaka. Osudio sam ja njegove zločine, ali treba proći vrijeme da objektivno sagledamo šta se dešavalo. Ovo što ja pričam mogu reći i Hrvat i Bosanac. To je ludilo historije i bilo je razarajuće za sve nas", rekao je Mihajlović.

Također, Mihajlović se dotakao i Vukovara gdje je nekada živio, te svoje kuće koja je demolirana u toku nesretnog rata.

"Rođen sam u tom gradu i za mene je on bio najljepši na svijetu. Postao je onda simbol rata i sjećam se da sam jednom došao nakon rata i ništa nisam mogao da prepoznam. Nikoga nije bilo, ni ptica ni cuka na ulicama. To je bio grad duhova", prisjetio se srbijanski stručnjak.

Na kraju razgovora dotakao se čak i svoje posjete Bosni i Hercegovini, odnosno Međugorju.

"Veoma sam karakteran čovjek. Srbin od glave do pete sa svim vrlinama i manama mog naroda. Ja znam priznati kada pogriješim i izviniti se za to. No, i čovjek koji ima mu*a može da bude emotivan. Sjećam se kada sam prvi put bio u Međugorju plakao sam kao malo dijete. Nisam mogao zaustaviti suze jer sam se osjećao posebno u tom okruženju koji je za katolike jako bitan. Osjećao sam se jačim i taj dan sam bio čovjek više nego bilo kada u svom životu".