Simbol Milanove renesanse: Svi su ga potcijenili, a to je bila velika greška

Inter je najbolje krenuo u sezonu, izgledao je nezaustavljivo, ali Edin Džeko i društvo s vremenom su počeli da gube prepoznatljivi stil igranja i veliku formu, dok se Milan manje - više u kontinuitetu dobro držao, čak iako ga prate brojni problemi s povredama od početka sezone.

Rossoneri imaju jedan interesantan tim, predvođen iskusnim napadačima Zlatanom Ibrahimovićem i Olivierom Giroudom, ali krase ga neki vrhunski igrači poput Rafaela Leaa, Thea Hernandeza, golmana Mikea Maignana, Ismaela Bennacera, a dobro se javnosti predstavio mladi stoper Pierre Kalulu, koji je doveden iz Lyona.

Ipak, dojam je da su najveći pogodak uprave Milana golman Maignan iz Lillea, koji je na najbolji način zamijenio Gianluigija Donnarummu, potom Theo Hernandez, za kojim će u Real Madridu dugo da žale, te Rafael Leao, sjajno krilni nogometaš koji se već sada povezuje sa velikanima i PSG je već bio spreman da ga kupi za oko 75-80 miliona eura, što je Milan lako odbio.

Ali da suzimo listu Milanovih top pojačanja i pravih pogodaka Paola Maldinija, pa ako moramo da svedemo na jedno ime, onda će to da bude Theo Hernandez. Nije zablistao kao njegov stariji brat Lucas u Atleticu, pa je dojam da je potcjenjivan tokom karijere. Prvo pravo poštovanje dobio je dolaskom u Milan, kod svog uzora Paola Maldinija.

"Theo je poput voza, on uništava cijelu lijevu stranu. Pratili smo ga u Atleticu, Real Madrid i Sociedadu, nije mi jasno kako niko nije mario za njim? Uzeli smo ga bez velike konkurencije, niko nije želio da ga dovede osim nas", rekao je skaut Milana Geoffrey Moncada.

Theo je postao prava noćna mora za sve defanzive u Seriji A. Lijevom stranom prolazi zaista poput voza. Uzima loptu često na svojoj polovici i sprinta prema golu protivnika, često ulazi i u sredinu, stvarajući veliku opasnost po rivala.

U modernijem nogometu bekovi postaju praktično dodatni napadači, što je slučaj sa Hakimijem, Alexander-Arnoldom ili Cancelom. Theo je jedan od najboljih igrača u takvim ulogama. Lider je kluba po broju asistencija i stvorenih šansi, treći po driblinzima. Statistika otkriva mnoge stvari o njegovim zaslugama u uspjehu Milana, no on ovom timu donosi mnogo više nego što to čak i izgleda.

Francuski nogometaš je doprinio Milanovih 41,1 posto ukupnih golova, dok je usporedbe radi Alexander-Arnold u Liverpoolu uključen u 37,3 posto golova.

"Nogomet se mijenja, bekovi odlaze visoko i ja se pomalo vidim kao playmaker i neko ko kreira napade. Volim pomagati timu, sreten sam ako zabijem ili upišem asistenciju, no naravno prioritet iznad svega mi je da pobjeđujemo", kazao je Hernandez.

Drugi aspekt Theove važnosti je taktički. U atletskom nogometu Piolijeva prva linija posjeda je odsječena od ostatka momčadi. Na početku napada, bekovi i vezni igrači odlaze što dalje od stopera, trgajući prostor i tjerajući protivnika da se rastegne po terenu, što može da bude kobno u slučaju pogrešnog kreiranja napada ili greške. Sve se vrti oko kretanja.

"Glavno je da se igrači kreću, otvaraju i zauzimaju prostor. Što se više krećemo, stvaramo više problema rivalu", objasnio je trener Stefano Pioli, još jedan začetnik moćnog Milana, koji je nakon dugo godina ponovo u vrhu italijanskog, da ne kažemo i evropskog nogometa, jer objektivno - još nije na tom nivou.

U začecima Milanovih akcija ključna figura je Theo Hernandez, koji umjesto centralnih veznjaka prima loptu na svojoj polovici i onda je brzo prenosi na drugu polovicu, a u kombinaciji s Leaom na lijevoj strani lako stvore dosta prostora i poremete defanzivne planove protivničke momčadi.

"Theo je simbol milanske renesanse: s njegovim dolaskom u ljeto 2019. klub je počeo rasti, s tim da će on sam reći da je jednako puno njemu dao Milan. U La Ligi Francuz nije pokazao ni pola današnje klase. Njegove najbolje kvalitete bile su ograničene na klasičnog beka s niskim zadatkom, a njegovo ultra-ofenzivno razmišljanje i pozicijska neurednost nisu se dobro rimovali s ulogom defanzivca", komentarisao je Pioli napredak svog jednog od najbitnijih igrača.

"U Real Madridu mi je nedostajalo samopouzdanja da igram slobodnije i trčim naprijed", objasnio je Theo, koji kaže da ne bi bio to što jeste da nije bilo Piolija koji je savjetovao da se što više kreće prema šesnaestercu protivnika.

“Pioli je inzistirao da igram najbolje što mogu. On me je oslobodio”, rekao je Francuz. “Shvatio je moju prirodu i moju snagu i nije me ograničavao. Imam DNK napadača u tijelu defanzivca. U Milanu napredujem u igri pred golom, a sve je započeo Pioli", hvalio je skromni Francuz svog trenera.

Formalno Milan koristi formaciju 4-2-3-1, no zbog Thea i takve igre, često se to pretvara u 3-5-2.

Zahvaljujući tome, on nije samo lider Milana, već i jedan od najboljih bekova na planeti. Da će biti najbolji bek na svijetu, rekao je i legendarni Paolo Maldini, tako da ta konstatacija onda mora da ima neko dobro uporište.

"Vidite li boljeg beka u Evropi od njega? Ja ne", rekao je bivši bek Milana Serginho. “Možda sam bio više tehnički potkovan, ali Theo ima čudovišnu fiziku", dodao je Brazilac.

Brojke potvrđuju Hernandezovu dominaciju. Jedan je od četiri najbolja beka u vrhunskim ligama po golovima + asistencijama (4 + 6), zarađenim prekršajima i protoku lopte. Malo ko se s njim može usporediti po utjecaju na ekipu. Theo je vjerojatno najsvestraniji defanzivac na svijetu s loptom u nogama.

"Ja sam moderan bek koji utječe na igru i postiže golove. Rizično je, ali moja fizika mi dopušta da radim takvu vrstu posla, čak i ako je ponekad teško: naprijed-natrag, naprijed-natrag. Trčim oko 10 kilometara po meču", objasnio je.

Italijaničesto uspoređuju Thea sa Serginhom, bekom Milana iz 2000-ih. Brazilac nije bio sjajan bek. Često je gubio poziciju, zaboravljao na odbranu i često su mu drugi igrači bježali dok ih je čuvao, ali čim bi se otvorio napad Milana, procvjetao bi. Serginho je devet godina igrao u vrhunskom Milanu, ponajviše zbog njegove upornosti, nevjerovatne brzine, sposobnosti da se u trenutku iz prosječnog defanzivca transformira u veoma opasno krilo.

Theo ima brzinu, tehniku, snagu, zbog čega uglavnom dobija duele, a jedina mana mu je ipak uloga klasičnog defanzivca jer je on naprosto krilni igrač koji voli da ide otvoreno ka golu, stvara šanse, asistira i zabija golove. Neodoljivi atletizam je nejgovo jedino odbrambeno oružje, dok mu mnogo teže ide taktičko pozicioniranje.

To je znalo da dovodi do "rupe" na lijevoj strani Milanove odbrane, nekih glupih pogrešaka iz koje bi tim primio gol, ali Theo Hernandez je takva mašina da mu navijači ne mogu zamjeriti za bilo šta loše što napravi prilikom odbrambenih zadataka. Sve on to petostruko više nadoknadi igrom u ofanzivi.

Hernandez napominje da često radi na poboljšanju odbrambene igre, ali Pioli i svi u Milanu će mu jednostavno reći da radi ono što najbolje zna - izluđuje protivnike svojim sprintovima, prodorima, driblinzima i preciznim dodavanjima. Propuste u odbrani već će da nadopune ostali saigrači koji će po uputama Piolija dobiti više defanzivnih zadaća kako bi se Theu omogućilo da što češće ide naprijed.

I da, ako ste pratili Milan ove sezone u bar pet utakmica, i dalje se pitate kako je moguće da je Real Madrid tako lako dopustio da Francuz ode iz kluba.