Uspjeh reprezentacije Danske zavisi isključivo o Christianu Eriksenu

Mi, naravno, pamtimo Parken po nevjerovatnoj pobjedi naše (unaprijed otpisane) reprezentacije kada smo slavili sa 2:0 golovima Barbareza i Baljića. Bilo je to u aprilu 2003. godine. Te noći samo je jedna reprezentacija postojala na terenu – reprezentacija Bosne i Hercegovine. Republika Irska nije dominirala poput naše reprezentacije, ali izabranici Martina O'Neilla ispunili su zacrtani cilj – vratiti se kući neporaženi i u revanšu ovjeriti odlazak na Svjetsko prvenstvo. No, u revanšu, uprkos ranom vodstvu, nisu imali šanse. Danska je na krilima Christiana Eriksena, njihovog najboljeg fudbalera još od Michaela Laudrupa, utišala Aviva stadion razbivši Republiku Irsku sa 5:1.

Iz Ajaxa u Tottenham

Sudbina je htjela da Christian Eriksen 2008. godine potpiše za Ajax, klub u kojem je desetak godina ranije Michael Laudrup završio igračku karijeru. Eriksen je talentom i radom veoma brzo skrenuo pažnju na sebe te je, još kao osamnaestogodišnjak, dobio priliku igrati za prvi tim koji je tada vodio Martin Jol. Jol je od samog početka isticao Eriksenove sposobnosti poredivši ga sa Sneijderom i Rafaelom van der Vaartom, velikim zvijezdama tadašnje reprezentacije Holandije. Eriksen je u Ajaxu bio klasična desetka, njihov najbolji igrač; igrač koji je saigračima namještao golove, ali i postizao iste nakon odličnih udaraca koji su i tada bili njegov zaštitni znak.
U tri godine, od 2010 pa do 2013., pokazao je sve ono što je Martin Jol govorio. Bilo je jasno kako je vrijeme da napusti ligu i da se okuša u nekoj od liga petice. Često se povezivao sa Romom, ali uprava Vučice nije željela platiti visoko obeštećenje pa su se okrenuli drugim rješenjima. Za razliku od Rome, Tottenham (klub kojeg je davno vodio upravo Martin Jol) nije čekao. Andre Villas-Boas, tadašnji trener Spursa, tražio je upravo Eriksena u kojem je vidio igrača oko kojeg bi mogao graditi tim. Portugalski stručnjak nije se dugo zadržao u londonskom klubu, no i njegov sljedbenik, Tim Sherwood, nastavio je graditi tim oko danskog reprezentativca. Eriksen je iz godine u godinu napredovao, ali kada je na mjesto glavnog trenera došao Mauricio Pochettino, bilo je jasno koliko toga Danac ima još u rezervi i kako je upravo Pochettinov pravi čovjek za njegov konstantan napredak.

Pochettinov čovjek za sve

Daniel Levy, vlasnik Tottenhama, odavno je u mislima imao projekat nevjerovatno jakog Tottenhama, ali nijedan trener nije uspio izvući maksimum iz ekipe, niti odgovoriti Levyjevim zahtjevima. Imenovanjem Mauricia Pochettina bio je jedan od najboljih Levyjevih poteza – doveo je mladog i ambicioznog stručnjaka koji je u stanju skoro pa savršeno voditi ekipu; davati šansu igračima iz akademije, igrati sjajan fudbal i, što je najvažnije, izboriti Ligu prvaka. Tottenham je imao veoma dobru bazu igrača, ali kao da im je uvijek nešto nedostajalo. Taj nedostatak riješen je dovođenjem Pochettina. Argentinski stručnjak promijenio je treninge i fizički veoma dobro pripremio ekipu. To se najbolje moglo vidjeti na Eriksenu.

Danac je nevjerovatno talentovan, ali trebao je trenera koji će mu dodatno podići radne navike i koji će ga taktički obogatiti. To je dobio u Pochettinu kod kojeg je u kratkom vremenskom roku podigao nivo forme, ali i, što je još važnije, pokazao kako može biti dobar u kontinuitetu. Pochettino ga je naučio da vjeruje u sebe i u svoje sposobnosti, a ovaj mu je to vratio prelijepim (i izuzetno važnim) golovima i nevjerovatnim asistencijama. Uživa u slobodi koju mu je dao Pochettino. Diktira tempo igre, pravovremenim i preciznim pasovima “izbacuje” Kanea, Allija i Sona u gol šanse, a zajedno sa Dembeleom i Dierom uspijeva pokriti skoro svaki dio terena. Od igrača koji je “trebao biti danski Aimar”, Eriksen je postao pravi moderni veznjak koji i ofanzivu i defanzivu igra na visokom nivou. “To the left, to the right, he’s our midfield dynamite” - pjesma je koju Eriksenu posvećuju navijači Tottenhama.

Bivši selektor Danske, Morten Olsen, javno je kritikovao Eriksena zbog nemogućnosti da kontroliše utakmicu igrajući za reprezentaciju. Ta javna kritika urodila je plodom; Eriksen je počeo igrati svoju igru; nije čekao loptu i sakrivao se od iste, nego se vraćao na svoju polovinu kako bi učestvovao u izgradnji napada. Dao je dodatni impuls reprezentaciji, baš kao što to radi i u dresu Tottenhama.

Glavni igrač Danske

“Kad vidim sjajnog igrača, dat ću mu svu slobodu kako bi njegove sposobnosti došle do izražaja” - riječi su selektora Danske, Norvežanina Agea Hareidea. Hareide je jedini trener kome je pošlo za rukom da osvoji ligaške titule u Danskoj, Norveškoj i Švedskoj. Danska pod njegovom palicom ne igra toliko na posjed; igraju direktno brzo i agresivno. Takav stil igre i odgovara Eriksenu, koji zahvaljujući činjenici da igra sa još četvericom veznih igrača, dobija mnogo prostora u napadačkoj trećini. U 19 utakmica za Dansku pod vodstvom Hareidea, Eriksen je postigao čak 15 pogodaka. Za vrijeme Olsenovog mandata, Eriksen je upisao 57 nastupa za reprezentaciju i postigao samo šest pogodaka. Podatak koji pokazuje kako je Hareide uspio izvući maksimum iz Eriksena stvarajući mu prostor od kojeg Danac živi.

Iako su u sastavu Danske igrači poput Schmeichela, Kjaera, Schönea Christensena i Poulsena, sasvim je sigurno kako zapravo sve zavisi isključivo od Eriksenovog raspoloženja. Ukoliko on bude na svom prepoznatljivom nivou, Danska će proći grupu u kojoj su još Francuska, Australija i Peru. Eventualni prolazak grupe značio bi i dvoboj sa Argentinom, Hrvatskom ili Islandom u osmini finala. Ko zna, možda upravo neki Eriksenov projektil odluči utakmicu i Danska ponovi uspjeh iz 1998. godine kada su se našli u četvrtfinalu. Sa ovakvim Eriksenom, to i nije toliko nedostižno.