Voždovac za primjer klubovima u BiH: Kako prodati igrača za "masan" novac

Posljednjim transferom zaintrigirali fudbalsku Evropu

"Povjerenje i strpljenje, to je naša dobitna kombinacija", priča u razgovoru za SportSport.ba sportski direktor kluba iz beogradskog mjesta kojeg je proslavio odlični film Radivoja Andrića iz 2004. "Kad porastem biću Kengur".

Voždovac za primjer klubovima u BiH: Kako prodati igrača za "masan" novac
Reklama - nastavite čitati ispod oglasa

Beogradski kvart prije 15 godina možda je služio da se tamo smjeste isprepletene radnje iz svakodnevnice običnog čovjeka, danas bi Voždovac mogao poslužiti kao primjer mjesta gdje se rađaju vrhunski fudbaleri.

Pa možda neki ne igrani, ali barem dokumentarni film da se snimi o ovome pitoresknom klubu koji egzistira u sendviču između giganata Zvezde i Partizana. I ne da opstaje nego je postao globalna fudbalska atrakcija.

Bombastičan transfer

Šta se tamo dešava? Prije nekoliko dana bombastično je, barem za one koji pobliže prate fudbalska kretanja u regionu, odjeknula informacija da je Voždovac prodao igrača u englesku Premier ligu i to za cifru koja se u BiH, kada su u pitanju transferi igrača, doima basnoslovnom.

Najmlađi debitant u historiji srbijanskog fudbala Filip Stuparević novi je fudbaler engleskog Watforda, s kojim je potpisao četverogodišnji ugovor.

Ovaj 18-godišnjak je za prvi tim Voždovca stigao odigrati već 57 utakmica uknjiživši šest golova i pet asistencija, a pažnju na sebe je skrenuo i sjajnim igrama za mlađe selekcije Srbije.

Voždovac će od prodaje svog najtalentovanijeg fudbalera zaraditi čak tri miliona eura, što je daleko najveći transfer ovog kluba u historiji dugoj više od 100 godina.

Zamislimo trenutak kada neki bh. fudbaler odlazi bilo gdje za tri miliona eura...

Sportski direktor kuba Goran Grkinić čitav život je u fudbalu, bio je fudbaler, pa agent, a na sadašnju funkciju stigao je prije četiri i po godine. Tada je kaže uspostavljen princip, napravljen plan i program kojeg se u klubu decidno drže, a to je rezultiralo nevjerovatnim transferima nekoliko mladih igrača.

"U Srbiji postoje samo dva privatna fudbalska kluba. Voždovac je jedan od dva. Ja sam u klub stigao prije četiri i pol godine i tada smo napravili dugoročni plan. Vlasnik kluba je Marko Zdravković, čovjek koji ima 36 godina, njegova porodica je vlasnik tržnog centra na čijem krovu se nalazi naš stadion, ja kao sportski direktor imam 39 godina, generalni sekretar ima 36, ljudi u administrativnom dijelu... Šta hoću da kažem, klub vode izuzetno mladi ljudi koji žive u korak sa vremenom i svi smo kao jedna velika porodica. Na tom principu funkcionišemo i sve što radimo radimo u skladu s onim što je tada, prije skoro pet godina zacrtano", priča Grkinić.

Shvatamo ga, koristi i ovu priliku, sada kada je Voždovac u žiži interesovanja, da ispromovira i one stvari koje nisu vidljive, međutim kada su transferi u pitanu nijednom ne ističe svoju ulogu, a znamo kolika je uloga sportskog direktora.

Ono što je vrlo zanimljivo je da pomenuti Filip Stuparević nije plod omladinske škole Voždovca, već je karijeru počeo u Radu. S ovim podatkom još više do izražaja dolazi očita sposobnost Grkinića kao čovjeka iz "sportskog segmenta".

Angažirali stručan kadar

"Imali smo svojevremeno, kada je bio u Radu, razgovor s njegovim roditeljima, on je tada imao 15 godina i u razmaku od dvije godine on je igrački eksplodirao. Igrao je za reprezentaciju koja je bila jako uspješna. Znali smo o kakvom se potencijalu radi i bilo je potrebno samo omogućiti mu kvalitetne uslove, kako na terenu, tako i sve ono što je potrebno mimo terena. Imao je svu moguću podršku i to je rezultiralo da sa 18 napravi transfer u Watford. Mi sa ovim transferom sada smo obezbijeđeni za naredne tri godine", priča Grkinić i dodatno pojašnjava u čemu je "štos".

"Mi smo klub koji je u Beogradu osuđen na bivstvovanje između Zvezde i Partizana za koje navija 80 posto stanovništva ne samo u Beogradu, već u Srbiji. Oni imaju najširi prostor i najveću mogućnost za dovođenje mladih igrača sa strane, ali šta se dešava, oni su uvijek pod imperativom rezultata i nemoguće je da neka od te djece dobiju tamo šansu. Mi smo se opredijelili na stvaranje vlastitih igrača i dovođenje onih koji ne dobivaju pravu šansu u svojim klubovima, a talentovani su. Na početku smo angažirali mlade, stručne, obrazovanje trenere u omladinsku školu i počeli proces. Stuparević nije prvi igrač koji je otišao u Evropu direktno iz Voždovca. Prethodno je Saša Ivković otišao u Maribor, a uzeli smo ga iz Partizana gdje je bio 30. igrač. Dejan Georgijević je u Ferencvarošu, Aleksandra Filipovića smo uzeli iz Jagodine, a prodali u BATE Borisov, još je tu dosta igrača..."

Grkinić otkriva i tajnu na koji način privole igrača da dođe baš u Voždovac.

"Svjedoci smo šta se sve radi u današnjem fudbalu i kakve to posljedice može izazvati, zato u našem klubu nema laži, prevare, uspostavljen je sa igračima, radnicima u klubu, svima, prijateljski, najiskreniji odnos. Mi smo s te strane najpozitivnija i najprivlačnija sredina i u tome je poenta. Sada su igrači prije januara dobili decembarsku platu, nikome se ništa ne duguje. Igralo je u Voždovcu i nekoliko igrača iz BiH (Puzigaća, Milutinović), oni vam također mogu potvrditi zadovoljstvo odnosom koji smo imali. Imamo vlastiti stadion koji je atrakcija, 420 djece u omladinskoj školi, sada pravimo još jedan teren dodatni da ta djeca mogu trenirati..."

Grkinić je čovjek iz fudbala i svjestan je da se samo korektnim odnosom uz jasnu viziju mogu ostvariti pozitivne priče.

"Dugo sam u fudbalu, i kao igrač, igrao sam za Maritimo, potom na Kipru... onda sam bio agent i znam kako u toj sferi stvari funkcionišu. Mi nismo veliki klub, pet-šest ljudi ga vodi, ali se trudimo da imamo porodičnu atmosferu, da su igrači zadovoljni. Ako mu kasni plata i ako je čovjek nezadovoljan ništa ti od njega ne možeš očekivati. Budžet nam je toliki koliki je i u njega se uklapamo, predsjednik se ne petlja nikome u njegov dio posla, stvorili smo dobre odnose s raznim klubovima širom Evrope, povjerenje ja na maksimalnom nivou i to su sve razlozi zbog kojih Voždovac jeste to što jeste. Transferom Stuparevića svjesni smo da smo privukli pažnju i očekujemo još veće interesovanje skauta. Već imamo nekoliko igrača koji bi mogli ostvariti dobre karijere. Tu je golman Marko Ilić, a imamo i varijante za još par fudbalera 97. i 98. godišita."

Bilalagić: Uspjesi reprezentacije "prodaju" igrače

Elvis Bilalagić vrlo je aktivan fudbalski menadžer koji je u posljednje vrijeme isposlovao mnoštvo transfera bh. fudbalera. Nisu to basnoslovni transferi, ali fudbaleri su očito zadovoljni, čim ih ima mnogo.

Ivana Lendrića odveo je nedavno u Rumuniju, Rijada Kobiljara iz GOŠK-a je "proslijedio" u Olimpiju, isposlovao je transfer Miće Kuzmanovića u Mouscron, "njegovi" su Advan Kadušić, Nemanja Anđušić, Abid Mujagić...

Prema njegovom mišljenju na izdašnije transfere morat ćemo još pričekati, sve dok naše fudbalske reprezentacije ne ostvare kontinuitet dobrih igara na velikim takmičenjima.

Reklama - nastavite čitati ispod oglasa

"Kako je dosad bilo, sada je situacija još i dobra. Ja mislim da napredujemo, možda sporo, ali dešava se nešto. Evo recimo baš sam gledao prethodni januarski prelazni rok, vani je otišao 21 igrač mlađi od 21 godine. Razlog tome su dobre igre mlade reprezentacije u prethodnom ciklusu. Ovoga januara ne mislim da će biti većih transfera", priča Bilalagić i dodaje:

"Igrače prodaje reprezentacija, odnosno uspjesi reprezentacije. A, mlade, juniorske, kadetske... to je ono što privlači pažnju. Tek se s uspjesima evropski klubovi fokusiraju na određeni prostor. Sve mimo toga su slučajevi, incidenti."

Bilalagić navodi nekoliko krucijalnih problema zbog čega naš fudbal u svim segmentima kaska za Hrvatskom i Srbijom.

"Prvo, pitanje je stručnosti ljudi u omladinskim pogonima, ko su sve ljudi koji treniraju našu djecu. Drugo, a to je možda i najveći problem je infrastruktura, uslovi u kojima mladi rade i razvijaju se. Pitanje je da li u ovim našim uslovima zaista mladi, talentovan igrač, i da ga treniraju sve sami vrhunski treneri, može dostići visok stepen razvoja. Mislim da je to gorući problem oko kojeg bi Savez trebao da se pozabavi jer bi njegovim rješavanjem svi bili na dobitku i igrači i klubovi i reprezentacija."

U poslu menadžera, kaže, najteže je prepoznati igrača od kojeg bi moglo nešto biti, mada svi oni koji odu vani ustvari treniraju dodatno.

"Ja kao menadžer trudim se da igraču kojeg prepoznam kao talentovanog obezbijedim uslove da on može igrati, a nakon toga ako je potrebno i dodatne treninge, individualno da se usavršava. Igrač da bi se razvijao mora igrati, pa i ovaj igrač iz Voždovca nije otišao u Watford jer je samo talentovan nego mu je neko dao priliku da igra.

Naši igrači, a ponajviše njihovi roditelji jako mnogo griješe jer preskaču stepenice, žele sve na ho-ruk, što brže da im dijete ode vani, a moj savjet njima je da kad god igrač ne ide stepenicu po stepenicu, tada više štete sebi pravi. Znam to na vlastitom iskustvu. Za mladdog igrača u BiH potrebno je da se dokaže ovdje, pa nekad čak i da se vrati korak unazad da bi otišao dva koraka unaprijed. Dokaži se ovdje, budi najbolji, pa ćemo lako za dalje", savjetuje Bilalagić i navodi primjer Miće Kuzmanovića.

"On je otišao u Belgiju jer je naporno trenirao, počeo je igrati dobro za Sarajevo i bio je standardni mladi reprezentativac. Lako je takog igrača odvesti. Po mom mišljenju kada si član Želje i Sarajeva i reprezentativac ti si obezbijeđen igrač, treba samo strpljenje. Kažem opet, reprezentacija je ta koja uslovljava da bude veći fokus na našim mladim igračima, a mislim da i klubovi polako počinju uviđati da samo od mladih igrača mogu imati nešto i da će se u budućnosti više okrenuti stvaranju, nego kupovini isluženih fudbalera iz regiona. Ne mogu svi klubovi igrati evropska takmičenja, a da bi egzistirao moraš prvo uložiti u mladog fudbalera, da bi ga onda prodao."

Džidić: Najveći problem je infrastruktura

Ivica Džidić, nakon uspješne fudbalske karijere odlučio je prihvatiti se menadžerskog posla. Jedan je od rijetkih bosanskohercegovačkih menadžera koji se može pohvaliti zavidnom igračkom karijerom pa je samim tim relevantan sagovornik.

"Infrastruktura i slab rad u omladinskim pogonima su naš najveći problem. Odgovorno tvrdim da su to upravo osnovni razlozi zbog kojih kaskamo za regionom. Vjerujte da pratim kako se radi u omladinskim pogonima i mogu reći da sam ja kao klinac prije dvadesetak godina u Dinamu bolje trenirao nego što sada se trenira u našim klubovima. Moramo nešto raditi po tom pitanju. Istina je da ima pomaka, no kao što u svim segmentima kasnimo za svima tako je i u fudbalu", govori Džidić i dodaje:

"Mnogo je lakše prodati igrača iz Hrvatske i Srbije. Mi koji se bavimo ovim poslom to najbolje znamo. Znate, kada dolazite iz zemalja koje imaju Dinamo, Partizan ili Zvezdu otvaraju vam se stvari i u ovom poslu. No, ne smijemo očajavati, svi zajedno moramo zasukati rukave kako bismo napredovali".

Nekadašnji fudbaler Zrinjskog, Širokog Brijega i nekoliko belgijskih klubova smatra da su bh. klubovi zbog loše financijske situacije u samom društvu prisiljeni prodavati svoje najbolje igrače za nekoliko stotina hiljada eura.

"Kažem vam, napredak je vidljiv ali ne ide onim tempom kojim bismo svi željeli. Nažalost, loša financijska situacija u društvu odražava se i na sport pa samim tim i na klubove koji da bi "izvukli" godinu moraju svoje najbolje igrače prodavati pa možda i ispod realne cijene. Teško im je odbiti ponudu od recimo 500.000 eura jer s pravom strepe da li će ponovo ista stići. No, mislim da će se i to brzo promijeniti. Dobtra stvar je i što A reprezentacija, kao i omladinske u posljednje vrijeme igraju sve bolje", zaključio je Džidić.

Premijer liga BiH: Mogući transferi i iz manjih sredina

Iako je u prošlosti iole solidan transfer bilo moguće ostvariti isključivo iz Željezničara i Sarajeva, posljednjih godina promijenila se malo situacija. Istovremeno, promjena trenda može da sugerira opadanje moći dominantnih bh. klubova koji su doskora bili najzanimljiviji skautima.

Prije su se uslovno rečeno manji klubovi zadovoljavali kada bi nekog njihovog igrača uzelo Sarajevo ili Željo, pa da prilikom sljedećeg transfera naplate procenat od naknade za treniranje, međutim danas nije takva situacija s onima koji vrijede.

Evo primjer Gojka Cimirota koji je svojevremeno skautiran i doveden iz Trebinja na Koševo, prošao je dijelom Akedemiju i on je i dan-danas najskuplje prodati igrač iz BiH. Sličan primjer je i sa Edinom Višćom kojeg je Željo doveo iz banovićke Budućnosti.

Da je vrijeme od prije desetak godina Elvir Koljić bi iz Krupe morao doći u neki "vidljiviji" klub, baš kao i Dino Beširović ili još bolje Samir Memišević iz Radnika. Radnik čiji je predsjednik u svijetu fudbala poznati Mladen Krstajić prodao je Rosenborgu i Besima Šerbečića.

Sve to sugerira da osim dara za procijeniti talentovanog igrača treba imati i pedigre, da se vjeruje onima koji prodaju igrače, pa makar bili i iz "slabijih" klubova.

Reklama - nastavite čitati ispod oglasa

Komentari (8)

Uzmemo U 17-19.21 BIH ova tri trenera musa-erbez-marinovic lopte nisu sutnuli izvan BIH a postave njih trojicu da vode repke zivi cirkus pozivaju igrace nemaju klubove igraci ili neigraju uopce u klubovima a znaju i ptice na grani znaju zasto se pozivaju eeeeeuro . Sto se tice klubova evo uzmem moju Slobodu kadeti 8 mjesto juniori 6 mjesto na sto su doveli Slobodu ovi neznalice treneri i ovi sto vode klub

mirza24

Marinovicje igrao u Belgiji ako nisi znao.Bio je i kapiten Crvene Zvezde.Nije bitno ko sam ja ali znaj da sam sa Vinkom odigrao preko 300 utakmica zajedno.Da mu se nije desila nezgodna povreda koljena u Belgiji ko zna dokle bi doguro.

Bosonog bog

Marinovicje igrao u Belgiji ako nisi znao.Bio je i kapiten Crvene Zvezde.Nije bitno ko sam ja ali znaj da sam sa Vinkom odigrao preko 300 utakmica zajedno.Da mu se nije desila nezgodna povreda koljena u Belgiji ko zna dokle bi doguro.

Bosonog bog

kad je on igrao u cz mogao si i ti igrati a ovo Belgiji je klub kao laktasi i bosanska gradiska

mirza24

I onda stručnjaci koji su dobili trenerske diplome u trenerskoj školi u Jablanici kažu da je naša liga tu negdje sa ligama iz okruženja hahahahahahah, Srbija i Hrvatska su daleko iznad nas.Kad neko od ovih naših iz vrha tabele proda igrača u Kazahstan, Koreju ili Iran za 300000 eura, pričaju kako su uradili fantastičan posao, a jedan Voždovac hladno uzme 3 miliona eura za svog igrača, kojeg proda u top ligu.

niko nikovic

Uzeli sad i nece vjerovatno vise nikad.

samobordo1946

Sta ti imas protiv Jablanice?

Dino69
Ostalo još 1500 karaktera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora/ica, a ne nužno i stavove portala SportSport.ba te portal ne može i neće odgovarati za sadržaj tih kometara. Komentari koji sadrže vrijeđanja, psovanja i vulgaran riječnik mogu biti uklonjeni bez najave i objašnjenja, ali to ne obavezuje SportSport.ba da obriše sve komentare koji krše pravila. Čitanjem prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim uvjerenjima.