Put ka besmrtnosti trasiran (ne)popravljivom boljkom · Riječ, dvije...

Četiri gola, penal, crveni, mnoštvo tenzija i koškanja te uobičajni navijački repertoar sa krcatih tribina. Željezničar i Sarajevo su na Grbavici odigrali 2:2 pred više od 10.000 gledatelja što je rekord ove sezone.

Moglo bi se reći da je popularna Dolina ćupova, nakon duže vremena, bila premala da primi sve koji su željeli na derbi. 

Uzimajući u obzir sva dešanja niti jedan od dva sarajevska rivala nije zaslužio da izgubi, a da li je neko zaslužio da pobijedi, pa sve zavisi iz kojeg ugla se posmatra.

Željezničar je bio bolji u prvom poluvremenu i sigurno može žaliti što taj period igre nije krunisao sa jednim golom. S druge strane cijelo drugo poluvrijeme Sarajevo je igralo sa igračem manje, ali je uspjelo stići do 0:2. Upravo bi pobjeda bila prava nagrada za sve urađeno u nastavku.

Ipak, domaćin je odigrao furioznih posljednjih desetak minuta uključujući i nadoknadu te je uspio stići do 2:2. Niko nakon 2012. kada je Željezničar kojeg je s klupe predvodio Amar Osim nadoknadio minus od dva gola, u sudaru vječitih rivala nije uspio stići taj zaostatak. Sve do sinoć. 

"Da sam izgubio ubio bih se", poslije derbija je kao iz topa ispalio Edis Mulalić, bolji izraz od ovoga ne treba koliko karizmatičnom stručnjaku znači najveća utakmica bh. fudbala.

Svakom treneru se može desiti da ne izgubi dva ili tri derbija, ali ne izgubiti pet derbija protiv vječitog rivala je već nešto, pokazatelj da i da trener ima znanje. Upravo se to desilo Mulaliću. Pet derbija bez poraza. Učinak koji zaslužuje poštovanje.

Mulalić možda nije dovoljno elokventan i sofisticiran, pa ponekad njegove izjave djeluju nepovezano, ali jedno je sigurno - njegovo trenersko znanje se ne može sporiti bez obzira na specifičan način izražavanja.

Nema spavanja

Ikona Željezničara je trasirala put ka trenerskoj besmrtnosti, na neki način, zahvaljujući (ne)popravljivoj boljci ekipa Feđe Dudića jer isto što mu se dešavalo u Veležu dešava se i u Sarajevu.

Još jednom se ispostavilo da je branjenje prekida najveći problem Dudićeve ekipe. Primiti dva gola iz prekida u razmaku od nekoliko minuta i to u utakmici koja navijačima znači najviše je svakako za dublje analize.

Malo se na to osvrnuo Dudić poslije meča govoreći o amaterskoj grešci živog zida kod gola Samira Bekrića. Mladi trener koji je s Veležom osvojio Kup je poznat po tome da radi temeljite analize, nema sumnje da će se to desiti i ovaj put. Međutim, branjenje prekida je hronični problem i rješenje se mora tražiti što prije.

Iako je to djelovalo nekako dosta "razbacano" na terenu sa čudnom postavkom, Dudić je itekako znao šta njegov tim radi. Postavka igre i sve što se dešavalo u drugom poluvremenu je bilo sve osim slučajno.

Međutim, treba i istaknuti i previše individualnih grešaka s obje strane, posebno je to bilo vidljivo u prvom poluvremenu. A neke su u nastavku odvele do protivničkih golova jer derbi je takva utakmica u kojoj nema "spavanja" ni kod 0:0 ni kod 0:2 ili 2:0.

Suma sumarum, svi akteri (bez obzira na mnoge upitnike za igrački kvalitet) zaslužuju pohvale što su se pobrinuli za istinski spektakl na Grbavici. Na tribinama je bilo mnogo poznatih lica kako iz svijeta fudbala tako i košarke. Važno je da su i oni bili zadovoljni, prvenstveno radi reputacije vječitog sarajevskog derbija, a zatim i bh. fudbala u cjelini.