"Iz Oklahome se čude, da je u SAD-u o Vujoševiću bi se pravili filmovi"

Muris Memić, Duletov pomoćnik, za SportSport.ba

Bosna i Hercegovina je naprosto takva - puna talentovanih ljudi, spremnih da rade 24 sata kako bi ostvarili vlastite snove i koji će, bez obzira što ne potiču iz neke bogate i perspektivne evropske zemlje, dokazati da su stvari realne i ostvarive onoliko koliko sami to želimo.

"Iz Oklahome se čude, da je u SAD-u o Vujoševiću bi se pravili filmovi"
Muris Memić ima za cilj da Duletu Vujoševiću najavi svakog narednog rivala, a ističe da je to posao u kojem uživa.

Muris Memić je za cilj imao da bude uspješan košarkaški trener. Najprije je igrao košarku, bio član sarajevske Bosne, da bi poprilično rano započeo i trenersku karijeru. Ona traje od 2011. godine, bio je član stručnog štaba Bosne zajedno s Dušanom Gvozdićem, imao je priliku da radi i danas, a i ranije s Mensurom Bajramovićem, bio je dio štaba Sabita Hadžića, a ostvarenje sna, kako kaže, rad je s Duškom Vujoševićem.

Murise, trenutno ste angažovani u Omanu, pa jeste li zadovoljni onim što ste vidjeli u ovoj zemlji, ali i kvalitetom košarke kojeg ste tamo zatekli?

"Znate kako se ono kaže, danas svi igraju košarku. Negdje je nivo jači, negdje slabiji, ali ako imaš dobar budžet onda možeš da napraviš dobar tim i da se takmičiš na visokom nivou. U Arapskim zemljama imaju novac, dovode dobre strance koji većinom nose ligu, a isto tako ima i domaćih igrača koji se školuju po SAD-u i Evropi, te stiču košarkaško znanje koje im pomaže da pojačaju kvalitet domaćeg prvenstva".

Poznato je da ste već niz godina u trenerskim vodama, kako je bilo početi jedan sasvim novi životni izazov i koliko se razlikuje uloga trenera od uloge igrača?

"U košarci sam od osme godine, znači od kako praktično znam za sebe. S 13 godina smo brat Denis i ja otišli u Tursku, ja u Darussafaku, a on u Ulker. Uvijek sam znao da ću se baviti trenerskim poslom. Nakon prestanka igranja 2011. godine odmah sam to ljeto radio u kampu i bio jedan od organizatora GEN kampa, zajedno s Nenom Markovićem, Emirom Halimićem i Gordanom Firićem. Proveo sam mjesec dana s tim ljudima čima imena sve govore. Stalno sam Nenu pitao o nekim stvarima, s Halimićem sam povezan još od Turske kada je igrao za Darussafaku Nakojn toga Mladen Ostojić me poveo sa sobom kao pomoćnog trenera i to je bio savršen početak. Mislio sam kao igrač da će to biti laka tranzicija, ali nije bilo baš jednostavno. Poslije sam radio sa Sabitom Hadžićem, Mensurom Bajramovićem, Dušanom Gvozdićem, a već četiri godine radim kao prvi trener. Osvojio sam šest titula, dvije kao pomoćni trener, jednu juniorsku, četiri kao prvi trener i dva kupa i stvarno mogu da budem zahvalan svima na tome što sam postigao. Moj brat Denis Memić inače radi za Miami Heat kao skaut i menadžer u Istanbulu. Od njega učim i on mi je najveći mentor u životu i u ovom poslu. A za košarkaške fanatike kao što sam ja, rad s Duletom Vujoševićem je ostvarenje sna".

Kao igrač ste nastupali za KK Bosnu, kako možete da opišete taj period i koliko ste, zapravo, vezani za nekadašnjeg prvaka Evrope?

"Bosna je moja ljubav i taj klub volim svim srcem. Četiri godine sam proveo kao igrač u Bosni, bio u timu koji je osvojio naslov prvaka BiH kada je Sabit Hadžić bio trener. Od 15 igrača u timu, Josip Lovrić je bio stranac, sve ostalo domać igrači koji su srcem igrali za Bosnu. Danas je problem što svake godine dođe 12 novih igrača s ugovorima na godinu dana i klub na taj način nema nikakvu budunost. Sramota je da Bosna danas nema reprezentativca".

Bili ste u strušnom štabu Bosne sa Gvozdićem, situacija je tada u Bosni još uvijek donekle bila prihvatljiva?

"Vratili smo Bosnu u Premier ligu i tada su se počele dešavati neke pozitivne stvari u klubu. Amir Bradić je tada bio predsjednik kluba bio je jako ambiciozan čovjek, skupljao domaću djecu, imao neku viziju, a Dušan Gvozdić je sve to posložio i uspjeh je bio neminovan".

Može li KK Bosna, prvak Evrope iz 79', ikada prodisati i proći sve ove nedaće koje je godinama pritišću, a sve je bazirano na dugovima?

"Prvo trebamo prestati da živimo u prošlosti. Ta generacija, tadašnja Bosna je postavila temelj, napravila brand, omogućila da mi svi kasnije imamo priliku da nastavimo to što su oni započeli. Naravno, to je funkcionisalo u periodu Dine Konakovića, Samira Avdića, Neno se vratio, škola imala 700 djece, dvorana bila puna svaku utakmicu, igrači koji su tada ponikli u Bosni i danas igraju na visokom nivou u Evropi. I naravno danas vidite šta se opet dešava, od 15 igrača 13 je u prolazu da se “razigraju” i nađu bolji angažman! Gospodina Bradića sklonili, postavili druge ljude... Naša djeca “rastjerana”. Čitam neki dan za ove nove talove i malverizacije od ljudi koji su na funciji, ljudi kojima to baš nije potrebno, a ime su ukaljali! Sramota. Da su pametni molili bi Haruna Mahmutovića koji je ranije nudio pomoć da dođe u klub, rastjera ove što to rade iz hobija i posloži stvari na svoje mjesto, te dovede prave ljude. Sve se može, samo treba strpljenja i vremena".

Okrenimo se bh. reprezentaciji. Pobjeda nad Rusijom, poraz od Francuske. Iako bez Nurkića i Teletovića, izgleda da imamo tim za Mundobasket?

"Pa sada baš ne znam za Mundobasket, ali da imamo dobar tim to se slažem.Mlad tim, jedan od mlađih u Evropi. Uz ogromnu pomoć iskusnijih igrača Gordića, Kikanovića, Miloševića, Stipanovića, koji su dali tu dodatnu energiju, snagu i iskustvo koja treba ovim mladim igracima. Posebno Gordić koji je odličan primjer ovim mlađim igračima, lider na terenu, sjajan momak".

Koja Vam je tačno uloga u bh. reprezentaciji i koliko vremena provodite u pripremi jednog meča?

"Prvo moram da se zahvalim Siniši Kovačeviću i Seji Bukvi koiji su me podržali i pružili mi priliku da budem u reprezentaciji. Alen Abaz koji me predložio, potom Dražen Orešković. Od prvog dana trener Vujošević je odmah odredio zadatke, da se zna čija je i kakva uloga u timu. Ja radim skauting i analizu protivnika, individualne karakteristike igrača. To sam usavršavao od Dražena Oreškovića i Dušana Gvozdića koji su najbolji u ovom poslu. Trener Vujošević mi kaže šta mu treba i šta želi da ima narednu utakmicu. Moj zadatak je da sve to pripremim i da bude spremno kada njemu bude potrebno. Naporan posao, ali ja uživam u tome jer volim košarku i sve vezano za ovaj sport. Jako sam posvećen tome, spavam u 22, budim se u četiri ili pola pet ujutro. I sav ritual mi je vezan za košarku. Znalo je biti vezanih dana i noći kada nisam spavao, niti jedem, samo da sve stignem. U Makedoniji na turniru su Amer Salihagić i Emir Bukva, fizioterapeuti, u neku doba kucali na vrata s večeom, kažu evo Memkane da ne padneš u nesvijest. Ali dobro, ja volim košarku i svoj posao i onda sam spreman na sve".

Dule Vujošević je velika regionalna zvijezda, čovjek sa bogatom biografijom, a kakav je, zapravo, "uživo", izvan parketa, naprimjer na kafi?

"Dule Vujošević je poznat u svijetu, region je davno “pokorio”. Prije par mjeseci su me zvali neki skauti vezano za neke informacije o našim igracima. Jedan od njih Sam Presti generalni menadžer Oklahome. Kaže ovako, da je trener Vujošević bio u Americi, danas bi o njemu i njegovom uspjehu bili filmovi i knjige i bili bi bestselleri. Poseban čovjek, iskren, uvijek spreman da pomogne. Kafa sa Mensom i Duletom je uvijek vedra. Voli bosansku kafu sa “rahatlukom”. Sjednemo zajedno i ustanemo zajedno sa kafe, ako se desi da je neko ustao ranije, čeka ga neka “zamka” sigurno. Generalno stručni štab u reprezentaciji je vrhunski. Dobri ljudi, svi se družmo, baš uživamo. Anegdota jedna: Mensi bio rođendan i pogodi se da smo u Bratislavi, dobili Slovake i izađemo u neki Italijanski restoran na pizzu. Nas 6,7 bilo,on se okrene a mi naručimo pizzu, on opet malo se zamisl, a mi opet dok ne gleda. Kaže trener Bajramović nedavno, vrhunski nam je bilo, a ja se još uvijek finansijski oporavljam".

Je li Vujošević prav pogodak bh. Savevza, šta smatrate njegovim prednostima i kako igrači doživljavaju Duleta?

"U to nema sumnje. Znate, ja kada pričam o treneru Vujoševicu, nije mi lako. Mi se stalno šalimo, uvijek su neke smicalice, Menso, Dule,Kockar, ja... Taj čovjek je legenda! Ja zamucam kada me nešto pita vezano za košarku. Desilo se u Francuskoj da nisam mogao da odredim stranu terena na tabli. Ipak je to čovjek koji sve zna o ovom sportu. Vrhunska odluka Bukve i Kovačevića. Prije toga Mulaomerovič je bio dobra odluka saveza. Dule Vujosević je jedan od najboljih trenera u Evropi. Poznat po radu i uspjehu sa mladim igračima. Idealan za ovaj tim koji mi imamo. To se pokazalo ljetos".

Očigledno je da imamo kvaliteta, Musa, Gordić, Kikan, Stipan, dosta mladih igrača... Šta nam nedostaje ili na čemu bismo najviše trebali poraditi i kako ocjenujete našu igru?

"Imamo dobar tim, mlad tim, odlične trenere Vujoševića i Bajramovića. Dosta rada je pred nama. Imamo svijetlu budućnost sa ovim mladim igračima. Naravno potrebna je tu puno veća pomoć države. Ovi momci to zaslužuju".

Je li Scotty Wilbekin na pragu bh. reprezentacije i smatrate li da bi on bio veliko pojačanje kao jedan od nosilaca igre Darussafake i ekstra šuter koji ima izuzetnu mogućnost da preuzme stvari u svoje ruke kada treba

"Iskreno mi to ne znamo. Pokrenula se ta procedura, tu ima i on dosta toga da odradi i pripremi. Hoće li se to na kraju osvariti, vidjet ćemo. A sigurno da bi nam dosta pomogao".

Generalno, kako vidite bh. košarku u budućnosti, može li se jednog dana ovdje desiti "Zvezda" ili "Cedevita", može li još neko stići level Igokee i koliko se zapravo nedostatak kvalitetnog nacionalnog prvenstva odražava na budućnost bh. reprezentacije?

"Čini mi se da je ova sezona dosta interesantna. Hoće li se desiti neki Partizan, Cedevita ne znam iskreno. U situaciji u kojoj se nalazimo, jako teško. Nemam zakon o sportu. Niko nije zaštićen, ni igrači ni treneri. Klubovi nemaju para. Ali ima svijetla tačka, a to su Sparsi. Nihad Selimović radi odličan posao. Dovode mlade igrače, dobro rade, daju reprezentativce u svim kategorijama. Primjer da uz dobar rad, dobru organizaciju i dobre ljude sve se može".

Ostavite komentar

Ostalo još 1500 karaktera

Komentari (0)

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora/ica, a ne nužno i stavove portala SportSport.ba te portal ne može i neće odgovarati za sadržaj tih kometara. Komentari koji sadrže vrijeđanja, psovanja i vulgaran riječnik mogu biti uklonjeni bez najave i objašnjenja, ali to ne obavezuje SportSport.ba da obriše sve komentare koji krše pravila. Čitanjem prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim uvjerenjima.