"Bogami je puno bolje pobijediti nego izgubiti!"

Samir i Rijad Avdić gostovali su u našem podcastu "Moja garaža - moja pravila! powered by TylolHot"

Legendarni košarkaški reprezentativac Bosne i Hercegovine, Samir Avdić, gostovao je u novoj epizodi podcasta SportSport.ba "Moja garaža - moja pravila. No, nije Samir sam bio gost u sedmoj epizodi. Pridružio mu se i sin Rijad, košarkaš minhenskog Bayerna II, kojeg su povrede trenutno udaljile sa parketa.

"Bogami je puno bolje pobijediti nego izgubiti!"
Govorili smo i o KK Bosna, budućnosti, pa čak uspjeli saznati i ko je potencijalni američki investitor

Iako je Rijad samo navratio da vidi kako to sve izgleda i pravi društvo Avdiću senioru, odlično raspoloženo društvance uspjeli smo nagovoriti da skupa sjednu da pričao o svemu. Otac i sin odlično se uklapaju, razumiju i nadopunjuju, više kao dva stara prijatelja. Razgovarali smo sa Avdićima o brojnim temama, a započeli smo sa novom fukcijom legenadrnog Samira Avdića s obzirom da je nedavno imenovan za ministra kulture i sporta u vladi Kantona Sarajevo.

Reklama - nastavite čitati ispod oglasa

"Obavljati ovu funkciju je čast, ali i velika obaveza. Ko je odgovoran čovjek i ko hoće da radi, mislim da je preozbiljna funkcija. Izloženi ste kritikama i hvalama, ali Bože moj, to je tako. Mislim da se moramo odredimo kakav hoćemo sport. Vrhunski ili? Moramo znati u kojem pravcu želimo da idemo. Vrlo važna osnova je školski sport, uostalom i sam sam tako selektiran. Uloga nastavnika ili profesora je veoma bitna. Da oni selektiraju djecu, da odrede za koji su sport. Ne, šta dijete preferira, nego za šta je prema nastavnikovoj procjeni. U onom sistemu su ljudi to radili odlično. Kada sam bio šesti razred moja pokojna nastavnica je rekla da sam za košarku. Mislim da i danas imamo kvalitetnih nastavnika i profesora, zapravo to odgovorno tvrdim. Vi morate da sportski rastete kroz sistem. Sve što mogu s ove pozicije, znanjem i autoritetom, pomoći ću, ali moja preporuka ide u ovom smjeru o kojem govorimo. Na kraju, sve se vrati na nastavnika tjelosnog odgoja. Djeca koja odu trenirati košarku, odbojku, rukomet ili gimnastiku, neko bi trebao uraditi procjenu da li su za to. Odgovorno tvrdim da su to nastavnici i profesori. Ne branim onaj sistem, ali samo govorim kakva je razlika", istakao je Samir Avdić.

Interesantno, njegov sin u djetinstvu se prvo počeo zanimati za fudbal.

"Fudbal je bio na početku, pa onda košarka. To je bilo prije 15-ak godina, a tada se na sport nije gledalo, da kažem, komercijalno. Danas rijeđe viđamo djecu na igralištima, recimo više vidimo stariju raju da igra. Ogroman uticaj danas na mlade imaju i društvene mreže, pa čak veći nego recimo igrači s kojima dijeliš svlačionicu. U suštini sport bi danas bio nezamisliv bez društvenih mreža.", govori mladi Avdić.

Reklama - nastavite čitati ispod oglasa

"Malo više od mjesec dana sam na ovoj funkciji. Mogu reći da je mojih prvih 30 dana bilo dinamično. Složen je sistem, no ideje, inovacije, to nam niko ne brani da radimo. Vlada Kantona Sarajevo je mjesto gdje svi dolaze da dobiju institucionalnu podršku. Često preuzimamo ulogu državne vlasti, a iskreno ne vidim problem da pomognemo kada postoje sredstva. Moja namjera, to sam pokazao i kroz proračun resora, da podržimo olimpijski sport. Želimo učiniti sve da sport stavimo na mjesto gdje pripada. Imamo pojedinaca, a i ekipa koje vrijede. Mislim da u dobroj komunikaciji možemo mnogo napraviti. Razgovarao sam sa svojim saradnicima, obišao sam sve institucije kulture, razgovarao sa ljudima. Normalno je to, isto tako mislim i za sport. Red je da svim tim ljudima vrata budu otvorena.

Čini se da Bosna i Hercegovina na državnom, pa i na nižm nivoima, nema strategije za sport. Recimo, u fudbalu iako je najpopularniji, ne možemo napraviti ništa značajno, ali možda možemo u rukometu ili nekom manjem sportu. Pa zašto državni interes ne bi bio što više ulagati u, na primjer, rukomet?

"Mislim da bi se to trebalo desiti, kada govorimo o toj strategiji. Mi smo talentovani da gledamo široku sliku, kad kažem široku sliku mislim da mnogi od nas imaju afinitet za više sportova. Rezultat je taj koji kreira u kojem sportu smo dobri, ne šta voli raja. Evo ako je fudbal u pitanju, hajde da uradimo sve što možemo. Hoću da sjednem sa vlasnikom Sarajeva, da ga konačno upoznam. Imam namjeru da sjednem sa predsjednikom Željezničara, da ih pitam šta je njihov plan u olimpijskom ciklusu. Moramo razgovarati. Moramo vidjeti i situaciju oko Zakona o sportu. Javno i privatno partnerstvo je jako bitno.

Samir prati KK Bosna i dešavanja u domaćoj ligi, kao i reprezentaciju.

Reklama - nastavite čitati ispod oglasa

"Pratim Bosnu, to je moj život. Pratim košarku i mislim da je prekid prvenstva zbog pandemije bio opravdan. Smatram da se u BiH igra dobra košarka, možda smo organizacijski na nešto nižem nivou. Još uvijek smo u mogućnosti da stvorimo ddobre igrače. Što se tiče reprezentacije, mislim da ova generacija ima ogroman potencijal. Trebamo se educirati, otvroiti se, razmjenjivati znanja. Talenta imamo sigurno."

Rijad je govorio o uslovima za rad u Njemačkoj i o svojoj povredi.

"Ovdje je čeličenje dobro, mislim na mlađe uzraste. Uslovi su bolji mnogo u Njemačkoj. Što se tiče povrede, najednostavnije što mogu reći je da se radi o ožiljkastom tkivu. Povrijedio sam se u avgustu 2019. godine kada smo išli u Kinu. Prvo je došlo do povrede ligamenata koljena. Godina dana oporavka, dobro je sve išlo, a onda je došlo do ovih problema. Treniram, radim, tražimo rješenje i vjerujem da će biti sve u najboljem redu. Odnos mene i oca je baš prijateljski, pričamo o košarci, ali sada nekako najmanje o tome. Mogu reći da i on uči od mene neke stvari, ono mlađa sam generacija", ističe mlađi Avdić.

Nekadašnji kapiten našeg nacionalnog tima smatra da se Košarkaški savez BiH organizacijski treba ugledati na Fudbalski savez naše zemlje.

"Mislim da bi Košarkaški savez se trebao ugledati na Fudbalski savez. Govorim organizacijski i ne vidim kakav bi problem bio da se po istom modelu organizuje Košarkaški savez. Dobra organizacija daje prohodnost, daje razvoj i svakom je u interesu da onda napreduje. Mislim da još uvijek imamo problem klupskog interesa unutar strukture i svako gleda da to uobliči, da ne izgleda kao da se puno insistira, ali ipak je meni važno da moj klub bude pri vrhu ili takmiči u ABA 1, ABA 2, FIBA-inom takmičenju. Javno sam to govorio. Moramo se integrisati u interesu košarke. Imamo državni, imamo Savez Republike Srpske i to je OK po Zakonu o sportu, ali onda imamo tri regionalna u FBiH, pa KS HB. Stvar je dogovora i odgvorno tvrdim da di ta dobra organizacije dala klubovima jedan vjetar u leđa da znaju zbog čega se takmiče. Smatram da ljudi u UO KSBiH ne trebaju biti iz klubova."

Reklama - nastavite čitati ispod oglasa

Na pitanje da li su se u KK Bosna obradovali što je imenovan za ministra i šta misli o investitoru koji se povezuje sa nekadašnjim evropskim prvakom, Avdić je rekao:

"Ne znam jesu li se obradovali, to morate njih pitati. Treba ih pitati i o investitoru. Manje više poznajem čovjeka. Bio je sponzor KSBiH, odnosno muške i ženske reprezentacije. Agantic grupa je u pitanju. Čovjek se bavi građevinskim poslovima u SAD. Vrlo je uspješan poduzetnik. Razgovarali smo s njim, on je iskazao interes za sponzorisanje i siguran sam da ima prostora da se s njim nastavi saradnja. Nadam se da će mu postojeće rukovodstvo Saveza ponuditi nastavak te marketinške aktivnosti."

Osvruo se Avdić i na period kada je nosio reprezentativni dres.

"Nikada nije dolazilo u pitanje da li ću se odazvati na poziv. Sva naša okupljanja u to vrijeme nekako su bila čast i obaveza. Igrali smo mi ozbiljnu košarku, nastupali za ozbiljne klubove, a nikad nismo došli u situaciju da nam neko može zabraniti da dođemo igrati za reprezentaciju", istakao je Avdić pa nam otrkio i šta se desilo kada njega iz Unicaje nisu htjeli pustiti na jedan prijateljski meč reprezentacije.

Reklama - nastavite čitati ispod oglasa

"Nikad nisam ovo ispričao, ali evo koristim priliku. Rahmatli Mira Poljo, koja je bila moj agent, organizirala je u Ankoni jednu humanitarnu utakmicu. Igrao sam tada u Unicaji i treneru sam objasnio da hoću da idem igrati. Nisu to bili kvalifikacijski susreti, ali sam rekao da mi je veoma važno da igram tu utakmicu. Kaže on meni da je nemoguće jer igramo brzo prvenstvenu utakmicu u Sevilli. Rekao sam mu da moram ići, da imam obavezu da igram za BiH. I otišao sam, kaznili su me novčanu, ali nije bitno. Koštalo je poprilično, no nisam imao dilemu hoću li otići."

Osvrnuo se i na reprezentativnu generaciju u kojoj je nastupao, te nam ispričao jednu anegdotu vezanu za historijski meč protiv Hrvatske u Skenderiji, a u kojoj je glavnu ulogu imao proslavljeni košarkaški as iz Hrvatske, Dino Rađa.

"Generacija reprezentacije od 1993. do 1999. kada sam okončao reprezentativnu karijeru je bila generacija koja se na terenu očima dogovarala. Toliko je iskrenosti bilo u toj igri, pa u našim razgovorima. Porodica jedna, vjerujte mi. Tri sedmice prije okupljanja počinjemo intenzivno između sebe fiksnim telefonima da ragovaramo. Kad dolaziš, kojim avionom, kad si čekirao kartu? Nikad nije dolazio u pitanje nastup. Rahmetli Sabe nam je bio selektor, imao je mnogo razumjevanja za nas. Bilo je i komičnih situacija, ali nikad nije bilo kalkulacija za dolazak. Dolazilo se bukvalno ono, ako treba da pobjegeneš. Za mene je to nešto uzvišeno, igrati za reprezentaciju".

"Sa Dinom Rađom sam veliki prijatelj, mogu reći familijarni odnos. Pred utakmicu 1997. godine protiv Hrvatske smo se čuli. Došao je malo ranije jer njega raja u Sarajevu baš gotivi. Kažem mu ja da im neće biti ovdje ugodno. Govorim mu da nema karata. On meni odgovara ono 'ma daj", u tom smislu da se ne sikiram. Mislim da je on među prvim izašao na parket, svi se sjećate tog skandiranja. Mi još pobijedili, a čak mislim da je on nakon utakmice sjeo u auto i otišao. Nismo se ni pozdravili. Čuli smo se za par dana, ljut je bio. Kaže mi da nije vjerovao da će tako biti. Popustio je nakon par dana. I onda šlag na tortu pobjeda naša u Splitu. Sjetim se tog perioda, razgovora u autobusu, ljudi koji su se popeli na tramvaj. Nešto što se ne zaboravlja. Ali, da se vratim na Rađu. Ova naša generacija, 33 godine kako smo osvojili Svjetsko prvenstvo, imamo svoju viber grupu, čujemo se. Svi smo živi. I čini mi se da se od nas samo jedan razvija. To govori možda i da smo bili odabrani na pravi način, u Jugoslaviji se to dobro selektiralo."

Sportista do kraja, rekli bismo. Ne voli Samir gubiti.

"I kad klikera igram ne volim izgubiti. Ima jedna, više alanfordovska i s tim ću završiti. Stvarno sam volio Mirzu Delibašića. Pobijedili smo Zvijezdu u Beogradu i kaže on 'Bogami je puno bolje pobijediti nego izgubiti'. To je neka poenta, moja poruka, ako mogu reći, važno je kakav si karakter. Sve u životu možeš stići, a ako si sitna duša nema tog mjesta na svijetu gdje ti može biti dobro. Ponosam sam na svoju karijeru sportsku, nikad nisam učinio nijednu lošu stvar."

"Zato mi u kući nikad ne igramo društvenih igara.", potvrdio je Rijad uz smijeh.

Reklama - nastavite čitati ispod oglasa

Komentari (3)

Ako mislis da pobijedis,nesmijes da izgubis.. grunf

huba

Na sto spade KS e moj konakovicu kako si unistio KK Bosnu tako ces i KS

user1593509319

Koja ljudina od covjeka! A sino puno srece

Ajax11
Ostalo još 1500 karaktera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora/ica, a ne nužno i stavove portala SportSport.ba te portal ne može i neće odgovarati za sadržaj tih kometara. Komentari koji sadrže vrijeđanja, psovanja i vulgaran riječnik mogu biti uklonjeni bez najave i objašnjenja, ali to ne obavezuje SportSport.ba da obriše sve komentare koji krše pravila. Čitanjem prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim uvjerenjima.