Zerina Čengić: Naporan rad je pola uspjeha, ne volim ležati, to me najviše umara

Junakinja današnje priče odbojkašica SOK Mostar Zerina Čengić svijetla je perspektiva bh. ženske odbojke. Stasita devetnaestogodišnjakinja, 187cm. visoka djevojka iz sarajevskog naselja Hrasno već je drugu godinu članica mostarskog kluba s kojim uporedo napreduje i sve više skreće pažnju na sebe svojim dobrim igrama. Zerina igra na poziciji srednjeg blokera, već drugu sezonu u najjačem rangu bh. odbojke i najmlađa je odbojkašica u SOK Mostar. Zerina je za SportSport.ba pričala o svojim početcima, ambicijama, svom klubu i još ponekim stvarima.

Kao i obično, prvo nas je zanimalo otkud Zerine u odbojci i kako je krenula njena priča u ovom lijepom sportu.

"S odbojkom sam počela u osnovnoj školi" - prisjeća se Zerina i nastavlja:
" U školi su se dijelili letci odbojkaške Akademije Smeč koja i danas egzistira pod vodstvom trenera Ekrema Lagumdžije. Tada sam bila ono dijete koje pokušava trenirati 101 sport dok ne pronađe ono što mu se sviđa, a bilo je i korisno i u svrhu sklanjanja s ulice što svaki roditelj na svijetu pokušava učiniti za svoje dijete. Odbojka me odmah jako zainteresirala, nakon što sam pokušavala s plivanjem, košarkom, čak jedno duže vrijeme trenirala i ples. Tamo sam došla kao neko ko nema nikakve veze s odbojkom, praktički sam znala jedino trčati a i tu su me ispravljali" - kroz smijeh govori mlada odbojkašica SOK Mostar i dodaje:
"Ispočetka je to bilo više rekreativno s dva treninga u sedmici, no kada je trener vidio da mi se sviđa odbojka, te želju za napretkom, prebacio me u tzv. 'naprednu' grupu koja je imala još dva dodatna treninga. Automatski se tu otvorila veća prilika za napretkom i nekako iz godine u godinu stvorila se ekipa koja je trebala zaigrati natjecateljske utakmice. Tada sam prešla u OK Ilidža gdje sam zaigrala u Super ligi BiH kod trenera Danila Ružića. Tu sam prvi put osjetila nešto ozbiljnije utakmice i što je još važnije, osjetila sam tu posvećenost i privrženost odbojci i treningu. Tu sam zapravo počela učiti od svojih trenera sve o onom što je potrebno da se postane odbojkašica i tu sam nakon nekoliko godina treniranja savladala veliku većinu odbojkaških elemenata i slobodno mogu reći provela najljepši period mog dosadašnjeg života. Imala sam sreću raditi s odličnim ljudima i stručnjacima, imati sjajnu klapu i sve što je rezultiralo mojim iskorakom i igranjem Premijer lige, u mene je usađeno tu. Onda sam 2019. godine dobila poziv od SOK Mostar i priliku da zaigram u najjačem rangu naše odbojke na svojoj poziciji srednjeg blokera i evo, još sam tu."

Znači tu si u biti shvatila da će odbojka biti nešto više i ozbiljnije u tvom životu?

"Tako je, tu sam prelomila i shvatila to. I zadnju godinu u Ilidži razmišljala sam šta će biti s tom odbojkom obzirom da su nas prestali voditi naši treneri Danilo Ružić i Aldin Jahić, a nekako mi je njihovim odlaskom sve izgubilo smisao. Nisam samo tako ja odreagirala već cijeli tim je doslovno tako shvatio njihov odlazak. Počela sam razmišljati gdje bih opet mogla naći takvo okruženje i baš je u tom periodu došla ponuda SOK Mostar koji je igrao Premijer ligu i tu je došlo do tog 'prelamanja' da će odbojka definitivno biti stvar koja će biti jako ozbiljna u mom životu. O tome sam i prije razmišljala no nisam znala koliko je to moguće obzirom na stanje kakvo vlada općenito u bh. odbojci."

Kako se jedna mlada Sarajka snašla u Mostaru?

"Pa definitivno nenadano sam se jako brzo snašla i još brže zavoljela Mostar. Nisam to iskreno očekivala, barem na teko brzo, jer sam iznimno privržena svom gradu . Međutim, imala sam sreće doći u okruženje divnih ljudi, suigračica i svega, te uz poslovično odličnu klimu i toplotu jako brzo sam zavoljela ovaj grad koji je, moram reći, jako pristupačan i otvoren. Nije bilo nimalo teško uz sve to snaći se i zavoljeti Mostar."

Zerina, odlično si se uklopila i u samu ekipu SOK Mostar koja stalno napreduje. Koji su realni dometi tvog tima?

"Što se tiče ekipe, ono što je zanimljivo je to da smo mi non stop skupa i da smo jako povezane između sebe. Svu tu povezanost prenosimo na teren gdje se jako dobro razumijemo i mislim da i tu leži jedna od tajni naših dobrih rezultata. Dajemo sve od sebe i želimo znati koje su naše objektivne mogućnosti. Trenutno se nalazimo na 4. poziciji čime smo jako zadovoljne jer je liga jaka i gotovo svak može pobijediti svakoga. Mi ćemo i u ovom nastavku prvenstva od sebe davati 110% od sebe i definitivno sam uvjerena da mi imamo dosta prostora za napredak. Radimo, treniramo i što je najvažnije volimo to i uz sve to mislim da nas ne može mimoići ni dobar rezultat." - mišljenja je mlada i lijepa odbojkašica mostarskog kluba.

Klub napreduje i organizacijski, uporedo s rezultatima?

"Da, definitivno je organizacija odlična i sve zahvale idu upravi kluba koja se trudi ispuniti naše zahtjeve. Zaista nas podržavaju i trude se biti maksimalno na raspolaganju i normalno je da bez njih svi ovi dobri rezultati ne bi bili mogući i nema se tu što previše dodati. Drago mi je da postoji ta neka simbioza između kluba i nas igračica i vjerujem da će to vremenom sve ići ka još ozbiljnijoj razini i rezultatima nego je to slučaj u ovom trenutku."

Zerina, koliko smo primijetili, ti dosta treniraš individualno i izvan klupskih treninga?

"Tako je, mišljenja sam da bez individualnog rada i rada na sebi nema napretka. Mlada sam igračica i mislim da je ispred mene još dosta treninga i rada da bih došla u situaciju da svoju igru podignem na višu razinu. Nije to samo zbog mladosti, mislim da je jednostavno to kod sviju recept za napredak. Iako sam ja još na nekom početku, mislim da bez napornog rada ni talenat ni bilo što drugo neće previše pomoći u formiranju u pravu igračicu. S druge strane tako sam i naučena, imam usađenu tu neku radnu etiku i disciplinu pa eto, vidjet ćemo dokle će me sve to odvesti."

Vjerujemo da sav taj trud i rad dovoljno govori i o tvojim ambicijama?

"Pa radim i treniram prije svega što tako volim. Normalno je da ću se potruditi do krajnjih granica da budem najbolja verzija sebe i smatram da uvijek može više i bolje. Za sada me ne 'goni' previše neka pretjerana ambicija jer je želja da završim školovanje jednako jaka koliko i želja za odbojkom. Ali rad na sebi je na prvom mjestu i tu se ne može kiksati. Dolaskom u Mostar, nakon gimnazije, trebala sam upisati i fakultet, no kako me oduvijek zanimalo sve i svašta nije bilo lako pronaći ono čemu ću se u potpunosti posvetiti. Na kraju sam upisala Filozofski fakultet, smjer logopedija i to je definitivno bio pun pogodak. Uvjerena sam da ću studij i odbojku dobro uklopiti jer smatram da je danas jednoj djevojci školovanje nužno potrebno, da se bez toga ne može."

Slobodnog vremena je onda sve manje?

"Pa u Mostaru da, sve ga je manje i manje, nekako je sve u nekom ludom i brzom tempu ali iskreno tako i volim. Svaka minuta je raspoređena i organizirana. Slobodno vrijeme, manje više kao i svi, volim provoditi s prijateljima, a kod kuće u Sarajevu to vrijeme pripada mojoj porodici. I u to slobodno vrijeme volim trenirati, otići u fitnes jer me to najviše opušta koliko god možda čudno zvuči. Najviše mrzim ležati i ne raditi ništa, to me najviše umara. U Mostaru definitivno najviše volim s društvom ispijati kafe što je u tom gradu skoro i stil života, te one uobičajene stvari koje vole svi moji vršnjaci." - govori ova 19-godišnjakinja koja je sasvim sigurno svijetla budućnost bosanskohercegovačke odbojke."