Zvonić: San mi je s Veležom osvojiti titulu prvaka BiH! · Intervju

Denis je prošao sve kategorije Veleža, od najmlađih uzrasta pa do prvog tima i sve do kapetanske vrpce koja je velika čast i odgovornost. Tek jednu sezonu je proveo izvan kluba koji mu je sve i to u gradačačkoj Zvijezdi. Volio bi se okušati negdje vani, a sanja titulu prvaka Bosne i Hercegovine sa svojim voljenim klubom. O tome, derbijima s gradskim rivalom Zrinjskim i još koječemu Denis je pričao za SportSport.ba.

Denis, Velež se ponovno polako vraća, ove godine prvi ste favoriti za povratak u PL, stvari izgledaju bolje kao i Veležova budućnost, no pred vama ima još dosta posla. Nije bilo lako proteklih sezona?

„Nije, nimalo nije bilo lako, posebno dvije zadnje sezone u kojima se klub polako stabilizirao i dok su se stvari skoro s dna vraćale na sami početak. I taj sami početak je bio vrlo težak i zahtjevan, išli smo polako da bi dohvatili ovu razinu na kojoj smo sada, no to nije još ono pravo niti je to ono što nas zadovoljava. Prave stvari će doći tek kad se, akobogda, vratimo u Premijer Ligu što nam je i osnovni cilj ove sezone. Da će biti lako, svjesni smo da neće no vjerujem kako ćemo na kraju sezone skupa sa svojim navijačima slaviti povratak tamo gdje nam je i mjesto“.

Vjeruješ li u povratak Veleža, osim u PL, u povratak u sami vrh bosanskohercegovačkog nogometa?

„Mislim da imamo kadar da kroz koju sezonu uđemo u ravnopravnu borbu za sami vrh Premijer lige. Dobar rad, velika želja i trud koji pokazujemo, te na kraju i naše partije u ovoj sezoni dobar su nam putokaz i uvjeren sam kako će za nas biti mjesta u vrhu. No, kuća se ne pravi od krova, nego od temelja, pa ćemo i mi tako. Prvo ćemo se koncentrirati na povratak tamo gdje i pripadamo pa ćemo onda krčiti put i prema vrhu, tako je najbolje“.

 Reci nam nešto o sebi, dijete si Veleža, kako je počela tvoja nogometna priča?

„U Veležu sam prošao baš sve moguće kategorije, od pjetlića, predpionira, pionira...pa sve do prvog tima u kojemu sam debitirao kod trenera Odovića na Koševu. Sve je proteklo praktički u znaku crvenog dresa. Proveo sam samo jednu sezonu u gradačačkoj Zvijezdi, ali sam se nakon jedne sezone vratio u Velež, pa evo sve do današnjeg dana kada smo u prilici ispisati jednu lijepu priču. Od najmlađih dana radio sam s dosta trenera i od svakog ponešto naučio, npr. Mensura Pandura, Mensura Durakovića, Muje Taslidže, Avde Kalajdžića, Enesa Spahića. Od svakog od njih naučio sam ponešto što me formiralo kao igrača i dovelo do prvog tima. Ne mogu nikoga izdvojiti ali nije floskula, zaista sam od svakog pokupio ponešto i ovim putem bih svima njima zahvalio na tome“.

Kapetan si Veleža. To samo po sebi donosi automatski i veliku odgovornost?

Da, svjestan sam odgovornosti koju nosi ta vrpca, ali reći ću vam da je i samo nošenje Veležovog dresa samo po sebi velika odgovornost. Velike legende nosile su ovaj dres prije rata i ovome klubu ostavile dosta toga u amanet, tako da je u ovim vremenima, kroz prizmu imena koja su igrala za Velež biti njegovim kapetanom zaista velika odgovornost, ali istovremeno i još veća čast".

Navijači i simpatizeri Veleža opet su svi uz klub, euforija se osjeti na svakom koraku u dijelu grada koji je uz Rođene?

„Uvijek su se u Mostaru voljeli nogomet i Velež, a sada, kada smo počeli vezati dobre rezultate i kako igramo ovaj lijep i napadački nogomet, lijep za oko, stvorila se i euforija oko svega i sve je više ljudi na našem stadionu. Ljudi vole pogledati dobru utakmicu, napadačku, a mi im to u zadnje vrijeme zaista pružamo i euforija i pun stadion po meni su za Mostar normalne popratne pojave“.

Prije trijumfa nad Zvijezdom od 7:0 na dvije vezane utakmice niste zabili gol?

„Da, bile su to dvije utakmice rezultatske krize, utakmice u kojima nas nije ni htio gol, a kako se to uvijek sve mora negdje vratiti nama se protiv Zvijezde vratilo mnogostruko. Nakon prvih pola sata niko se nije nadao da će ta utakmica završiti onako kako je završila. To je bila jedna od onih utakmica kada se sve otvori i kada sve što šutiraš prema golu završi u mreži. Bila je to stvarno naša sjajna izvedba i najbolja utakmica ove sezone“.

U najboljim si godinama za nogometaša (26). Imaš li ambiciju okušati se negdje u inostranstvu ili namjeravaš ostati vezan za Velež?

„Glavom sam trenutno samo u Veležu. Maksimalno sam koncentriran na svaki trening, na svaku utakmicu. Što mi ostvarujemo bolje rezultate, time raste moja igra, a nadam se da će rasti i cijena. Normalno da bih volio otići okušati se vani, odigrati tri, četiri sezone, pokušati osigurati egzistenciju pa se onda poslije te avanture opet vratiti u Mostar. Bilo je nekih kontakata koji su se nažalost izjalovili u zadnji tren, ali nigdje ne žurim jer uživam biti dio ove priče koju pišem skupa sa svojim klubom“.

Eventualni povratak u Premijer ligu značit će ponovno i obnovu gradskog rivaliteta sa Zrinjskim?

„Znate šta, nadali smo se da ćemo u Kupu izvući Zrinjski, ali voljom ždrijeba igrali smo s još jednim Premijerligašem Sarajevom i ostavili po meni odličan dojam. Što se tiče gradskog derbija, obožavam igrati te utakmice, sav taj naboj i sve to što ide uz te utakmice. Naravno, ne mislim na možebitne nerede, to je suvišno. Čisto iz sportskog motiva. Znam da ni Zrinjskom kao što nije bilo Sarajevu ne bi bilo lako s nama izaći na kraj. Mislim da smo se predstavili u sjajnom svjetlu i već sada pokazali da možemo parirati Premijerligašima. A to što se tiče gradskog derbija, pa to su utakmice koje svi mi volimo igrati. Ako, tj. Kad uđemo u PL uvjeren sam da će to biti sjajne utakmice. Mi s ovakvim nogometom protiv Zrinjskog koji je prvak, mislim da ne može biti loša utakmica. Sve drugo je ponavljam suvišno, osim sportskog rivaliteta. Volim onaj naboj gradskog derbija, ako hoćeš i pritisak koji on nosi. To je ono pravo“.

Denis, šta radiš kad nisi na nogometnom terenu, šta te privatno najviše okupira?

„Imam djevojku Amru koja mi je uz moju porodicu najveća podrška u svemu ovome. Ona je također nogometašica pa onda možete zamisliti koliko zajedničkih tema imamo“ – kroz osmijeh govori Denis i nastavlja: „Volim čitati dosta, najviše o nogometu, o treninzima omladinskih pogona i selekcija pogotovo, ta tematika i ti treninzi me jako zanimaju jer da budem iskren, nekad poslije karijere se vidim kao trener ovih mladih selekcija, to me jako privlači. Jednu bih stvar volio da napišeš, a to je da imam veliki san da s Veležom podignem pehar namijenjen državnom prvaku. To mi je veliki san, a ja vjerujem da ću ga u danima i vremenima koja dolaze i ostvariti“!

 Mostarac si, to samo po sebi znači da sigurno imaš koju dobru anegdotu za podijeliti s čitateljima SportSport.ba portala?

„Uf, ko će se toga sada sjetiti svega, normalno da ima, skoro svaki dan nekakvih smiješnih situacija. Ako moram da biram, evo jedne iz dana kada nas je vodio Mirza Varešanović. Igrali smo utakmicu s prijedorskim Rudarom po ružnom i kišnom vremenu i Mirza je inzistirao da svi nosimo krampone na toj utakmici, inače će biti novčanih kazni. Tada je za nas igrao Nedim Hiroš koji se tada oglušio o taj trenerov zahtjev te je kroz prvo poluvrijeme non stop proklizavao i padao. U poluvremenu je Mirza došao do Nedima i pitao ga: „Nedime, deder digni kopačke da vidim imaš li krampone“?  „Ma imam šefe, tu su“ – rekao je Nedim na što je Mirza povišenim tonom rekao: „Hirke, diži kopačke da vidim krampone“! Naravno, krampona nije bilo nigdje i Nedim je snalažljivo rekao „Auuu, pa vidi, svi su mi ispali na terenu“! Tada je u svlačionici nastao cirkus i toga se nerijetko sjetimo i prepričavamo“ – priča nam stub Veležove obrane i žuri jer je pred njim i njegovom ekipom stajao put za Živinice gdje će Rođeni sutra na megdan NK Slavenu iz Živinica. Denis Zvonić lagan je i nenametljiv momak, ali na terenu sušta suprotnost od svega toga. Sa dva cilja, vratiti Velež u Premijer ligu i kasnije s njim podići pehar namijenjen prvaku naše zemlje.