Buka u modi: Skupo plaćeno besmisleno hajcanje · Kolumna

Kada igrate u polufinalu znači da posjedujete kvalitet. Kada ste među četiri najbolje ekipe vi se borite za jedno od odličja, ulog je veliki. Dvorana je također, Bog dao, ogromna, pa je spektakl zagarantovan.

Šta je jučer u splitskoj Spaladium areni garantiralo spektakl? To što je na jednoj strani Hrvatska, a na drugoj Srbija? Ma hajte molim vas, rekao bi jedan ovdašnji političar.

Volja žrijeba

"Pola godine bili smo pod ogromnim pritiskom zbog ove utakmice", izustio je nakon meča Igor Karačić, hercegovački Hrvat koji je potpunu afirmaciju stekao pod palicom Irfana Smajlagića u sarajevskoj Bosni.

Igor je evropski prvak, top igrač, momčina, ali eto, pola godine imao je u jednom kutku mozga to da će 12. januara na otvaranju igrati Hrvatska i Srbija. Htio ne htio, moraš razmišljati o toj utakmici, to je legitimno sa sportske strane, no čemu hajcanje.

Od trenutka kada ih nije sticaj okolnosti spojio već volja žrijeba, više se priča o toj utakmici, nego o Evropskom prvenstvu. Priča se o utakmici prvog kola jednog veoma dugog i nepredvidivog takmičenja. Priča se o sudaru koji ni po čemu nije derbi. Ptice koje prate rukomet s grane znaju da je Hrvatska, kakva god, od Srbije jača za jedno šest-sedam golova razlike. Bilo je nezasluženih deset. U rukometu su parametri neumoljivi pa neke stvari nije teško predvidjeti.

Patit će rukomet

Ali jok, iz petnih žila se raja upinjala da prisustvuje tom epskom okršaju. Ne samo raja. I predsjednica, premijer, član predsjedništva susjedne države... I uživali su zaista. Jedno osam minuta, uključujući intoniranje himne.

"Malo prije nego što se povrijedio, zvali smo Domagoja Duvnjaka da ga zamijenimo, ali on nije čuo od buke", žalio se selektor Hrvatske Lino Červar Bogu nepravde.

Ma šta kažeš? Nije Duvnjak čuo od buke kada ga je trebalo zamijeniti? Sad će najvjerovatnije utakmice prvenstva posmatrati s tribina ili iz kuće, a da je bilo pameti nije trebao ni igrati. Ali, gdje ćeš ne igrati protiv Srbije zadnjih pet minuta.

Svako hajcanje, svaka halabuka ni oko čega, pogotovo lažna, stvaranje atmosfere kao da se igra na život i smrt, predstave za narodno veselje...moraju kad-tad biti plaćene nečim. Nažalost, ovoga puta plaćene su skupo. Ne bude li Duvnjaka u nastavku prvenstva patit će i domaćin, ali i rukomet generalno.

O tome koliko je bolja i "rukometnija", samim tim i zanimljivija bila utakmica u Poreču između Norveške i Francuske besmisleno je na ovome mjestu objašnjavati. Vodili su Norvežani gotovo cijelu utakmicu, a na kraju su slavili Francuzi. Jedan razlike. Parametri su u rukometu, najčešće, neumoljivi.