Nikad više takve generacije: Noć i pobjeda koja je Zmajevima otvorila vrata raja

Pripremamo se tako za prijateljske utakmice koje služe kao uvertira Ligi nacija koja će se igrati u junu i septembru mjesecu, a pravi izazovi počinju tek u martu naredne godine za kada je zakazan početak kvalifikacija za EURO 2024. u Njemačkoj.

Interes za utakmicama reprezentacije nikada nije bio manji, a u prilog svemu ide i činjenica da se radi o prijateljskim utakmicama protiv neatraktivnih protivnika kakvi, uz dužno poštovanje, jesu Gruzija i Luksemburg.

Ipak, martovske noći nekada su bile u znaku reprezentacije. Svi su pričali samo o Zmajevima, a na današnji dan prije devet godina proslavljali smo jednu od najvećih pobjeda Zmajeva u historiji i analizirali sinoć odigrani meč.

Kao što se svi sjećate, 22. marta 2013. godine na Bilinom polju gostovala je reprezentacija Grčke u petom kolu kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo u Brazilu.

Nakon četiri odigrana kola i mi i oni imali smo po 10 bodova i pobjeda je za obje ekipe značila veliki iskorak u borbi za plasman u Brazil, a pobjedu je odnijela naša reprezentacija i to na furiozan način.

Safet Sušić je povrijeđenog Miralema Pjanića ostavio na klupi i na svu sreću, Mire nije imao ni potrebe da ulazi, jer su njegovi saigrači odradili maestralan posao.

Terenska inicijativa bila je u potpunosti na našoj strani, a sve je krunisano u 29. minuti. Sokratis je srušio Ibiševića, slobodan udarac izvodi Misimović, proradila je veza iz Wolfsburga, a Džeko postiže glavom gol za 1:0.

Nisu se Grci ni oporavili od šoka, a doživjeli su novi. Mujdža je oboren i sviran je penal za našu reprezentaciju. Misimović je prezeo orgovornost, Karnezis odbranio, ali Grci traljavo reaguju i Ibišević postiže gol za velikih 2:0.

Na otvaranju drugog poluvremena, novi šok za bivše evropske prvake. Ponovo slobodan udarac, Misimovićev centaršut, a Džekina egzekucija glavom.

Mogli smo postići još poneki gol jer smo apsolutno dominirali na terenu, a u sudijskoj nadokandi dolazi do opuštanja i Grci preko Gekasa postižu gol za konačnih 3:1.

Iz ove utakmice svakako pamtimo i potez legendarnog kapitena Emira Spahića. Prvobitno zbog bolesti je bio upitan za ovaj meč, stisnuo je zube, odigrao maestralno, a koliko mu je stalo do uspjeha reprezentacije pokazuje i činjenica da je u jednom momentu odbio da izađe iz igre jer je želio da nastavi i pomogne ekipi da ostvari veliku pobjedu.

Do kraja kvalifikacija imali smo sve u svojim rukama i izuzev nesretnog poraza od Slovačke u Zenici, odradili smo besprijekorno i po prvi i za sada jedini put se plasirali na veliko takmičenje.

Grčka je s istim brojem bodova (25) završila taj kvalifikacioni ciklus, ali se zbog znatno lošije gol razlike morala zadovoljiti igranjem u baražu preko kojeg su na kraju i oni stigli do Brazila.