De Sciglio kao Čolić, Allegri poput Osima · Kolumna

Vježbe koje je održavao dešavale su četvtkom, a u sedmicama kada se igrala Liga prvaka muški dio studenata (studente-muškinje) u dnevni red je uvodio pitanjima tipa "kakav vam je bio sinoć Drogba". Da nas opusti, popričamo o fudbalu, a onda krenemo o nervusu trigeminusu, facialisu, oculomotoriusu...

Savršeni organizam

U toj knjizi koju je kanio napisati, Kapur je želio objasniti rad ljudskog organizma kroz jednu fudbalsku ekipu i način na koji bi trebala ona da funkcioniše.

Znate, pričao je, sve je tako jednostavno. U fudbalu imaš golmana, beka, pa onda imaš onoga ko kreira - u tijelu je to mozak. Bez mozga ne možeš ništa, ali šta će mozak bez jetre, bubrega, pitao nas je, a mi odgovorali - ništa.

Šta će Roma bez Džeke, a opet šta će i Džeko da mu De Rossi ne pošalje loptu kako treba. Vrhunski tim je kao i savršeno uređeni ljudski organizam.

(Zamislimo slučaj da se moramo opredijeliti za određeni organ ljudskog tijela. Teško da bi ikada izabrali "Salihamidžića" da nam bude drag.)

Danas je također četvrtak, da je neko drugo vrijeme s Kapurom bi se danas proćakulalo je li bio penal za Real, nije li. Da li je Barcelona pogriješila što su vrli stoperi Pique i Umtiti nabili jedno 600 lopti, odnosno koliko su ih na to primorali ofanzivci i veznjaci Rome.

Sudija "mravojed"

Pričali bismo o igračima i o jednoj ekipi, kao da nikakvog utjecaja na njen rad nema ona druga. Fudbal stoga nije samo anatomija, fudbal je preslikani život, a život nije samo tjelesno. Obuhvata on i filozofiju i fiziku i metafiziku i kontekst. U životu nekada dva plus dva nisu četiri.

Da se u odsudnom momentu nije prerušio u "mravojeda", dosudivši penal za Real Madrid protiv Juventusa na isteku treće minute sudijske nadoknade danas bismo umjesto o Michaelu Oliveru, bestijalnom engleskom sudiji, pričali o ingenioznom Massimillianu Allegriju.

Ne o čovjeku koji iza sebe ima tri braka i jedno ostavljanje pred oltarom, kao da je izašao iz španske sapunice, već o maestralno postavljenoj igri i prije svega potezu kakav smo imali priliku vidjeti na Koševu 13. maja 2012.

Igrali su Sarajevo i Željezničar i koliko je god neumjesno porediti kontekste, domaćin je vodio 2:0, a onda je u 34. minuti Amar Osim posegnuo za izmjenom. Čolić out, Bekrić in. Šta je bilo, nije ništa, igrao si 34 minute i više nećeš igrati. Je li zbog povrede, nije. Je li trebao čekati možda Osim do poluvremena? Što, da ne bude ofirno?

Potez Allegrija iz 16. minute neumoljiuvo je podsjetio na taj detalj koji ne može napraviti neko fudbalski nepismen. De Sciglio haj ti malo na klupu, mladiću moj. Ibretio se desni bek zašto ga trener vadi, ali očito nešto nije radio kako treba. I ne da jednom nije uradio, nego 15 minuta nešto nije radio kako treba.

Oba primjera govore ne o trenerskoj budalaštini nego o uviđavnosti. Nijednog ni drugog nisu izveli jer su oni loši igrači, vjerovali su im, jer ne bi ih drugačije stavili u prvu postavu, ali su izvađeni jer su se prepustili taktičkom budalesanju.

Genijalni Pjanić

Šta nas to posljednje utakmice Lige prvaka još uče u životu? Da nismo svjesni kakva dva igrača imamo, ne samo sada, nego historijski. Edin Džeko sprovede Romu mimo Barcelone u prvo polufinale nakon 1984. Batistuta Gabriele, Džeko je za tebe Pele.

Miralem Pjanić ne igra pa bude 0:3, kada stručni ljudi izjave da Juve ne bi toliko izgubio da je imao Pjanića u prvom meču, svjetina se smije. Miralem Pjanić kad zaigra, bude 3:1. Ne mora da znači to ništa, ali je to činjenica. Ništa spektakularno nema u Pjanićevoj igri osim što je jednostavna, a u tome i jeste genijalnost.

Oslikavaju nam ove utakmice i moralnu posrnulost na globalnom nivou čiji je sinonim isključenje Gianluigija Buffona, da slučajno ne odbrani penal. Isključiti sinonima fudbalske strasti i dugovječnosti jer se strasno pobunio zbog nepoznavanja fudbalskog konteksta, može samo neko dobro glup ili bezobrazan.

Za Juventus ne treba brinuti, sjetite se Toma Henninga Ovreba, opljačkali su i Chelsea svojevremeno, pa osvojiše ljudi Ligu prvaka nekoliko godina kasnije i to usred Minhena protiv Bayerna...

I na poslijetku, Roma i Juventus, premda je italijanski prvak ispao, govore nam o odnosu, vjeri, karakteru, mentalnoj snazi. Ni jednima ni drugima nije bilo bitno što su imali minus tri, vjerovali su i pokazali nam kako treba da se razmišlja. I u fudbalu i u životu.