Jesmo li dotakli dno? "Mala moja trange - frange, dalje ide Dudelange..."

Neće običan građanin ili pošteni seljak povraćati od muke zbog činjenice što je jedna Crvena zvezda uspjela nadoknaditi 0:2 i nakon šestog pokušaja i petog play-offa izborila grupnu fazu Lige prvaka.

Taj će običan čovjek, ako ima imalo mozga i zna čitati znakove pored puta biti samo očajan gdje smo mi, gdje su oni iz našeg najbližeg susjedstva. Posljednji put kada je neki naš klub igrao play-off kvalifikacija za Lige prvaka bila je 2007. Prvi put ikad do tadašnjeg četvrtog pretkola neki premijerligaš igrao je 2002. Ličilo je da idemo naprijed, ali avaj.

Kalabaluk i frtutma

Primjer Crvene zvezde koja je napokon probila tu barijeru, a nije im ni psihološki ni praktično bilo lako, nastavak je prakse koju je započela hrvatska nogometna reprezentacija koja je pet puta na Svjetskom prvenstvu probijala barijere, vraćala se iz mrtvih sve do finala i grandioznog, džinovskog srebra. Gdje smo mi?

Negdje uporedo dok je Zvezda krčila svoj put ka nikad dostignut cilju, u Košarkaškom savezu BiH nije se dešavalo ništa.

Tek sutradan, u četvrtak, kalabaluk i frtutma doživjeli su svoj vrhunac, ako je moguće u tom segmentu dostići uopće vrh. Kao što je upitno da li je ovo što dotičemo dno ili ima još.

Jesmo li mogli zapravo zamisliti nama imanentniji i karakterističniji epilog uoči kvalifikacija (posljednjeg njenog dijela) koje su prijetile da, nakon ko zna koliko, liče na nešto. Poslije godina tavorenja i previranja, gluposti, svađa, smizdrenja zbog besparice i generalne "futavštine" dolaskom Duška Vujoševića reprezentacija je počela stasavati u koliko-toliko ozbiljnu družinu.

Dule je svojom karizmom, autoritetom, čojstvom što bi rekli u Crnoj Gori, neupitnim znanjem i autentičnošću koji ga stvrstavaju među rijetke trenerske velikane koji su imali ikakve veze s BiH ikad - počeo mijenjati paradigmu.

Nažalost urušeno zdravstveno stanje baš sada ga je moralo odvojiti od reprezentacije- sada kada smo konačno dočekali Jusufa Nurkića, kada imamo Musu u NBA i kad bi se moglo nešto napraviti.

Duleta je trebao na klupi privremeno zamijeniti njegov pomoćnik, ne zato što možda Vujošević ima posebne simpatije prema Mensuru Bajramoviću, već iz praktičnog razloga što je bio - njegov pomoćnik. Čovjek je bio tu, učestvovaao u procesu, naučio je nešto i veća je šansa da on odradi septembar približno Vujoševiću nego neki peti-deseti...

Ali baš sad, kad ni Gordiću nije kuća nekakva završena (zamislite može li igdje u civilizovanom svijetu nekakve kuća i nekakva neispunjena obećanja oko kuće uzrokovati neigranje ponajboljeg igrača), Mensuru se nije platilo valjda koliko je trebalo, pa je čovjek otišao u Hong Kong i tim potezom katapultirao iz Vujoševićeve glave svaku primisao da se više ikad bavi cirkusom kakvog u karijeri nije doživio. Sveopći haos, mizerija, neodgovornosti i bezobrazluci...

Pravna zavrzlama

Košarkaški savez tako je pokazao visprenost kakvu je teško susresti i u Rukometnom savezu. Tamo se godinama sistematski provodio javašluk i godinama se improviziralo do granica lijepog ukusa, a nagrada za takav poduhvat uslijedila je u vidu blokiranog računa kojeg ni Bog dragi odblokirat ne može, a sve u sklopu akcije "pravna zavrzlama".

Ako ikoga više zanima to. Kratko i jasno, reprezentaciji prijeti suspenzija, možda ne budemo igrali ni kvalifikacije za Euro na koji bi se konačno možda mogli plasirati jer će tamo 24 reprezentacije (biju ko neće), a ono malo klubova što bi se kao takmičilo po Evropi ne bi imalo više tu privilegiju. U KS znali su da će igrati kvalifikaciju, ali su se doveli sada da ne znaju ko će biti selektor dan pred okupljanje.

Suština je dakle vrlo bolna, surovo razočaravajuća, degutanta, sramotna, čak možda i bestijalna (bez da vrijeđamo životinje koje na semaforu čekaju zeleno da pređu ulicu), očajni smo u skoro svim segmentima i što je najgore uopće ne marimo za to niti se stidimo.

Teorija razbijenih prozora

Postoji u sociologiji Teorija razbijenih prozora. Ukoliko se na zgradi gdje je nekoliko prozora razbijeno isti promptno ne poprave, velika je vjerovatnoća da će ubrzo i ostala stakla biti porazbijana. Nakon određenog vremena, u tu zgradu će se i provaliti, a ukoliko niko u njoj ne stanuje, neko će se bespravno useliti. Kada smo kod bestijalnog, ovakve stvari životinje ne čine, toga nema kod njih. Po istoj teoriji ako neko baci smeće na ulicu, a niko ga ne pokupi, i ostali ljudi će početi bacati smeće pa će na tom mjestu ubrzo nići smetlište.

Okolina, tačnije uređenost okoline utiče na ponašanje ljudi prema objektima i čak ljudima u toj okolini. Ljudi se u neurednom, neuređenom okruženju ponašaju takođe neuredno, opada nivo prosocijalnih i civilizovanih ponašanja, i uopšte ovakav prostor podstiče dalje destruktivno ponašanje. Obrnuto, uređena sredina, uredan prostor podstiče na civilizovano ponašanje, na čuvanje tog reda. Na neki način uređen životni prostor inhibira destruktivna ponašanja.

Šta mi imamo? Čitava ova naša država je, a o tome svjedoči stanje njenog vlastitog sporta (o komunalijama nećemo) "Država razbijenih prozora" u kojoj je najveći problem svijest njenih građana. Briga samo za sebe.

Ista je to svijest koja u čovjeku rodi ideju da balegu i đubrivo nakon razarajućih poplava 2014. od sebe skloni tako što će je rijekom proslijediti svome susjedu, kao što je Socrates petom proslijedio tuđu zdravu jetru nekome kome je više trebala kada su mu nudili transplantaciju.

Bio je transparent navijača Veleža, vispren i inventivan kakvi su Hercegovci sami od sebe, nakon ispadanja Zrinjskog od Dudelangea svojevremeno: "Mala moja trange - frange, dalje ide Dudelange". Željelo se tada na volšeban način bocnuti navijače gradskog rivala, umiralo se od šege.

Danas Velež igra bitnu utakmicu Prve lige FBiH, i svi su na nogama zbog toga, Zrinjski iako prvak ne može dalje od drugog pretkola Lige prvaka kao što ni tada nije mogao, a Dudelange iz "smiješnog" Luksemburga je u grupnoj fazi Evropske lige. Zbog koga? Kako to objasniti?

Gdje je Luksemburg, gdje smo mi...