Skromnost, marljivost i poniznost: N'Golo Kante - berač smeća kojeg slava nije promijenila

U velikom finalu Lige prvaka igrat će Mancheset City i Chelsea. Nakon što je Manchester City u utorak preko PSG-a stigao do finala, juče je to isto uspjelo i Chelseaju koji je u polufinalnu nadigrao Real.

Londonski Plavci su nakon 1:1 u prvom meču u revanšu slavili 2:0, a najzaslužniji za njihovu pobjedu bio je "omaleni" veznjak N'Golo Kante.

A Kanteova životna priča nadahnut će i motivirati mnogo dječake koji maštaju da jednog dana upravo oni budu ti koji će voditi svoje klubove ka fudbalskim visinama.

Rođen je 1991. godine u Parizu. Njegovi roditelji migrirali su u Francusku iz Malija 11 godina prije njegovog rođenja. Odrastao je u porodici nižeg sloja, a kao dijete ostao je bez oca. Sav teret podizanja djece pao je na njegovu majku, koja je radila kao čistačica.

Odrastao je u malom i gusto naseljenom prigradskom naselju Pariza, Rueil Malmaisonu, a kako bi pomogao majci da prehrani porodicu, kao dječak je skupljao smeće koje je kasnije prodavao. Tokom Svjetskog prvenstva u Francuskoj 1998. godine kao "berač" smeća zarađivao je pristojan novac s obzirom da je smeće skupljao na velikim trgovima na kojima su se pratili mečevi sa Mundijala.

Popularnost fudbala u Francuskoj je nakon osvajanja titule na Mundijalu naglo skočila, a u blizini Kanteovog doma otvoreno je nekoliko fudbalskih Akademija. Jednoj od njih priključio se i Kante, koji se potom nastavio fudbalski razvijati u lokalnom niželigašu Suresnesu.

Iako je od svojih mladih saigrača bio mnogo niži, njegovi treneri su na samom početku vidjeli da ima ono "nešto" što je potrebno da postanete dobar fudbaler. Njegov klub je počeo osvajati turnire na lokalnom nivou, a Kante je bio sve popularniji kod trenera i svojih saigrača. Divili su se njegovoj skromnosti, poniznosti i volji za uspjehom, a kada je već postao svjetski poznati fudbaler jedan od njegovih trenera u Suresnesu je za francuske medije istakao:

"Bio je jedini igrač koji je slušao i radio apsolutno sve što od njega tražite. Prije ljetne pauze našalio sam se sa njim i rekao sam mu da mu dajem dva mjeseca da žonglira 50 puta lijevom, pa 50 puta desnom i na kraju 50 puta glavom. Šta se dogodilo? Dva mjeseca kasnije je uspio. Bio sam šokiran i od tog momenta nikada mu nisam rekao šta da radi. Jednostavno sam ostavio prirodi da odluči o njegovom slučaju".

[twitter]https://twitter.com/PurelyFootball/status/1390202063209046016[/twitter]

Nekoliko godina kasnije, odnosno 2010. godine, naporan rad se isplatio. Predsjednik Suresnesa je zahvaljujući svojim vezama pomogao Kanteu da pređe u rezervnu ekipu Boulognea. Za prvi tim ovog kluba debitovao je u Ligue 2 u maju 2012. godine. Protivnik je bio Monaco, a Kante je odigrao posljednjih 11 minuta susreta. U idućoj sezoni je u trećem razredu francuskog fudbala odigrao 37 utakmica.

Dobre igre donijele su mu tranfer u Caen s kojim u prvoj sezoni uspjeva se plasirati u elitni rang francuskog fudbala, a 2015. se seli u Leicester s kojim senzacionalno osvaja Premiership. Upravo je Kante smatran za ključnog igrača ovog fudbalskog podviga, a njegov tadašnji trener Claudio Ranieri je u jednoj izjavi nakon susreta istakao:

"Taj mali Kante toliko trči da sam u jednom trenutku pomislio da ima u gaćama skrivene baterije. Na treninzima je trčao kao navijen, a ja sam mu govorio da ću jednog dana svjedočiti kako centrira loptu u kazneni prostor i onda trči do nje i glavom je šalje u gol. On je nevjerovatan".

U Leicesteru je odardio samo jednu sezonu da bi 2016. preselio u Chelsea čije boje brani i danas. Poniznost, vjera u uspjeh i mukotrpan rad su se isplatili, no za razliku od mnogih igrača, slava Kanteu nije udarila u glavu. Nikada se nije bahatio, razbacivao novcem, a svojoj porodici je uvijek bio na usluzi. Pomogao je bratu i majci da započnu svoj posao, a jedan je od rijetkih igrača kojeg respektuju i navijači protivničkih klubova.

Što se tiče reprezentativne karijere, u dva navrata je imao poziv reprezentacije Malija, no želio je igrati za Francusku. Vjerovao je u svoje kvalitet i na kraju je dočekao poziv. Debitovao je za Francusku 24. marta 2016. godine, a dvije godine kasnije osvojio je Svjetsko prvenstvo.

A, koliko je ostao skroman i sramežljiv pored svih ostvarenih uspjeha govori i to da su ga saigrači iz reprezentacije doslovno tjerali da u ruke uzme trofej namijenjen svjetskim prvacima.