Minutaža je sve: U Zukanoviću i Šunjiću mogli bismo imati čuveni stoperski tandem · Komentar

Ima i slučajeva u suprotnom "vinklu". Recimo, danas nema ozbiljnijeg navijača Milana koji Leonarda Bonuccija ne smatra propalom investicijom, neki će se usuditi reći i klocinom koji ništa lijepo svojim dolalskom u Milan nije donio tom klubu.

Samo godinu i mnogo godina unazad Bonucci u paru sa Chiellinijem činio je ponajbolji stoperski par na svijetu, a sama činjenica da ga je Juventus vratio dovoljna je da shvatimo da nije klocina. Trabalo mu je samo vremena da se uigra sa čovjekom pored sebe. Slično je i sa Andre Silvom (kada smo već kod Milana) koji je procvao napuštanjem ovoga kluba. Tamo negdje se bolje uklopio i to je to.

Drugi kvaliteti

Fudbalska reprezentacija BiH dobila je i drugu utakmicu u sklopu Lige nacija, savladali smo Austriju u neuporedivo boljem svjetlu nego što smo bili protiv Sjeverne Irske u Belfastu. To je valjda razumljivo jer se dvije utakmice kao u Belfastu zaredom ne mogu ponoviti ni nekoj nižerazrednoj ekipi, ali kada sve sabereš i oduzmeš nemoguće je ne pohvaliti tim, a posebno stoperski par Zukanović - Šunjić.

Dvije utakmice Lige nacija pokazale su nam da vrlo teško možemo igrati onako kako bi Prosinečki volio. I Sjeverna Irska i Austrija držale su više loptu kod sebe i imale više pasova. Za tečnu pas igru i forsiranje posjeda trebalo bi nam više znanja, brzine i uigranosti, ali su i jedna i druga utakmica pokazale da možemo iskoristiti neke druge kvalitete. U takvim okolnostima zašto se ne bi mogli dičiti čvrstom odbranom, čvršćom nego što smo je ikada imali?

Ervin Zukanović i Toni Šunjić stjecajem okolnosti zaigrali su u tandemu, i desilo se da su u 200-tinjak minuta doslovno izginuli. Koliko su lopti izbili, koliko puta skočili, uklizali, postavili se pravovremeno, vjerovatno toliko u svojima klubovima nisu od početka sezone. I eklatantan su primjer onoga o čemu je poslije utakmice pričao trener Slobode sa možda najširom naobrazbom u regionu, Zlatan Nalić: Minutaža je sve.

Uz ozbiljnu minutažu i kontuniranim igranjem zajedno bespogovorno bi Šunjić i Zukanović kroz pola godine činili tandem kojeg bi protivnici spominjali i koji bi bio čuven. U kontekstu "imaju Džeku, Pjanića, uigranu dvojicu pozadi...". Možda je bolje da ih se u narednim utakmica rastereti, da ne moraju pokazivati da su stvarno dobri, ali do tad - svaka čast momci.

Djelujemo kao tim

Utakmica protiv Austrije bila je teška kao tuč. U mnogome je podsjećala na onu čuvenu protiv Norveške kada nam je pobjeda značila sve i kada je u 85. Zlatan Bajramović zabio, također ljevicom kao sinoć Džeko.

Igrači su nagrađeni za pošten odnos, zato što su više nego Austrijanci djelovali kao porodica. I to je možda do sada najveći naš ispoljeni kvalitet pod palicom Roberta Prosinečkog. Odgovara igračima i svi kao da svi zajednički pružaju više od maksimuma. Nadopunjavaju se, bodre, rade jedan za drugoga.

Još da bolje iskoristimo dvojicu igrača iz ozbiljnih liga, Radeta Krunića i Sanjina Prcića, koji će se svakim narednim okupljanjima vjerovatno sve više osjećati dijelom tima, mogli bi imati zanimljivu reprezentaciju. Možda ne jaku kao što je bila slavna "brazilska", ali definitivno reprezentaciju s novom autentičnošću i šmekom. Reprezentaciju za koju će ljudi ponovo postati zainteresovani.