Užas je naša furka

"This pitch is horrible" (ovaj teren je grozan) zavapio je tada Cristiano Ronaldo nakon što je okončana utakmica na krompirištu u Zenici. Bio je to pravi sajam bošnjakluka s primjesama bosanskog hrvatstva i srpstva. Ništa se tada nije razlikovalo od travnjaka Grbavice koji je jučer u 90 minuta prikazao svu bijedu i jad ne bh. fudbala, već društva u cjelini. 

Fudbaleri Mehmeda Baždarevića propustili su priliku da se dokopaju još jednog baraža i posrnu u njemu nakon čega bi ih kritikovali i zasipali drvljem i kamenjem. 

Izgubili smo od Belgije kao što bi izgubila i Argentina , primili četiri gola kakva ne bi primila švrakinska Sloboda s Fadilom Žerićem, a Edin Džeko uopće nije bio u krivu. 

Samo što ne živi u BiH pa ne razumije da ovdje ništa veze s mozgom i životom nema, pa zašto bi naša igra imala veze s profesionalnim fudbalom.

"Ubijeđen sam da Begović neće primiti gol", lupio je Adnan Gušo k'o svi sretni nekoliko dana prije utakmice protiv ekipe u kojoj rezervni napadač stavi trojicu na leđa i šetka se po petercu. 

Smjelost za dati takvu izjavu očitava dominantni društveni amaterizam i pokazuje ustvari gdje smo mi, šta smo i gdje nećemo biti. Gušina izjava je upravo u duhu onoga što izgovaraju bh. političari praveći Monty Pyton od države. 

Nastranu što najpitomiji, najkulturniji, najobrazovaniji čovjek u reprezentaciji već nekoliko godina brani nemoguće, a prima ono što ne bi smio. I to niko ne smije da ustvrdi.

Odbrana? Toni Šunjić? Ognjen Vranješ? Ma hajte molim vas, rekao bi Željko Komšić. Uigrani kao bh. vlast. I nedorasli reprezentativnom fudbalu.

Vezni red? Dođe Haris Medunjanin, potpuno zaboravljen od svih i očita lekciju kako se igra fudbal protiv svjetskih giganata. Otmjeno, hrabro, mangupski...dok se imalo snage. Ali ne zaboravimo, nije prvobitno bio pozvan uopće. 

(Koliko je u subotu sve bilo naopako pokazuje i detalj pred kraj poluvremena kada je Muhamed Bešić smirivao suigrače u protestima kod škotskog sudije.)

Napad? Na iskustvu i majstorstvu Edina Džeke i Vedada Ibiševića, koji su još tu, ostvarili smo jednom plasman na SP i to je to. 

Trebamo biti sretni jer je to plod klasičnog incidenta. Nešto što će se teško ponoviti jer mi Mundijalima nismo dorasli. 

Nismo ne zato što nemamo stadion s uređenom drenažom kojim se nećemo brukati pred svijetom, već zato što nemamo ništa da valja. Nemamo vode u glavnom gradu, javni gradski saobraćaj je pred kolapsom, nemamo posla, nemamo mozga, nemamo ljude u Savezu koji se neće baviti marifetlucima s prodajom ulaznica, ostali smo jednostavno u 1984. i Audicija nam je vrh duhovnog nadahnuća.

Užasavamo se što je to tako, a užas nam je zapravo furka.

Što se terena na Grbavici tiče, sreća pa je bio onakav. Ljudi bi nam 12 zabili. A da apsurd bude veći takvi su nam svi tereni osim onog u Zenici koji je suspendovan, a za kojeg se stiče dojam da se nismo previše borili, i oni su slika i prilika bh. fudbala. 

Kako ćeš povezati tri pasa u Bijeljini ili Vitezu kad ne možeš na Grbavici. Da se samo mali dio novca uložio u terene koliko se skršilo u neupotrebljivi trening centar u Zenici mogli smo se nadati nekom novom Pjaniću. Ovako, sačekajmo da nam ga isporuči Luksemburg ili Švicarska. Sačekajmo Godota.

Još jedan ciklus je iza nas i još jedna kalvarija. Nismo bez Rusije ostali zbog Belgije već zbog drugih okolnosti. Razlozi su mnogo dublji i garant su da na veliko takmičenje možemo otići samo ako se pojavi neki novi Izet Hajrović da opuca sa 400 metara i nadoknadi tako sve nestručnosti u svim porama.