Struka u Bratislavi pala na ispitu: Skauting protivnika i priprema utakmice kao da nisu postojali · Riječ, dvije...

Nakon odličnog otvaranja kvalifikacija za Evropsko prvenstvo i domaće pobjede nad Islandom (3:0), fudbalska reprezentacija Bosne i Hercegovine je sinoć u Bratislavi spuštena na zemlju. Očajno izdanje izabranika Faruka Hadžibegića i mnogo pitanja na koje je teško dati odgovor.

No, ipak, jedno je jasno. Za sinoćnji poraz, odnosno igru koja je bila sve osim igre, odgovornost snosi stručni štab na čelu sa Farukom Hadžibegićem. Nakon utakmice sa Islandom pisali smo o savršenoj postavici, odličnom skautingu protivnika što nam je na kraju i donijelo pobjedu i sve pohvale su išle na račun selektora, stručnog štaba i igrača. Zasluženo.

Ali, nekoliko sati nakon meča u Bratislavi s punim pravom se pitamo zašto je SINOĆ sve to izostalo? Skautinga, pripreme i plana za protivnika nije bilo. Takav se dojam stekao nakon odgledanih 90 minuta susreta. Pogotovo se to odnosi na prvo poluvrijeme u kojem reprezentacija Bosne i Hercegovine nije postojala. Čini se da Slovačku nikada nismo gledali, da nismo analizirali njihove mane, a ni vrline.

Samo tri dana prije sinoćnjeg okršaja Slovačka je igrala sa Luksemburgom. Igrački sasvim sigurno nekvalitetnijom reprezentacijom od Bosne i Hercegovine. I takvom Luksemburgu Slovačka nije uspjela postići pogodak, odnosno nije uspjela kreirati ozbiljniju priliku. No, Luksemburg je u tom meču, pogotovo u prvih sat vremena, izlazio visoko, pritiskao je zadnju liniju Slovačke i onemogučavao ih u izgradnji napada. Sve ono što mi nismo radili i već nakon par minuta igre moglo se pretpostaviti da se nećemo dobro provesti.

Istina, počeli smo izlaziti visoko i raditi neki pritisak na zadnju liniju nakon što su Slovaci poveli, ali više pojedinačno nego timski, a takva igra ostavljala je Slovacima, pogotovo u veznoj liniji, više prostora što su oni i koristili. Definitivno, identičan sistem igre onom iz meča sa Islandom (3-5-2) sinoć je bio promašaj, kao i odabir igrača, pogotovo u veznoj liniji gdje su Hadžiahmetović, Tahirović i Krunić bili natrčani i nadigrani od strane Lobotke, Dude i Kucke.

Ispostavilo se da je za mladog Tahirovića, koji u Romi skuplja minute na kapaljku, bilo previše da počne dvije utakmice u tri dana i odigra ih u visokom intenzitetu. A, da stvar bude gora, na klupi smo imali recimo Prcića i Cimirota, igrače koji imaju solidne minutaže u svojim klubovima i koji su "odmarali" u Zenici. To su morali predvidjeti Hadžibegić i njegovi saradnici. Dodamo li tome još i rovitog Krunića, te neraspoloženog Hadžiahmetovića, onda dobijemo razbijen vezni red.

Ipak, ni to nije sve, odnosno u sinoćnjem, a i u timu u duelu sa Islandom, imali smo još jednog fudbalera koji je van takmičarske forme. Radi se o stoperu Siniši Saničaninu, čije mane sakrivene u meču sa Islandom, su sinoć izašle na površinu. Za razliku od islandskog selektora, slovački je sasvim sigurno dobro proučio igru našeg zadnjeg reda. Desnokrilni ofanzivac Mak je svojom pokretljivošću dublje izvlačio Saničanina i onda je lagano iz duela s njim izlazio kao pobjednik.

U tom segmentu su Slovaci stvarali ogromnu prednost, a s obzirom da je Saničanin van bilo kakvog ritma, odnosno da je u ovoj godini odigrao samo dva meča za Partizan u kojem su "crno-beli" ubjedljivo poraženi, onda ne treba ni da čudi njegovo loše izdanje. No, ono što je veći problem je kriterij na osnovu kojeg je Saničanin dobio poziv, pa onda i bio standardan na otvaranju kvalifikacija. Igrama u klubu to nije zaslužio. A, odgovor na ovo pitanje bh. javnosti je dužan dati selektor našeg nacionalnog tima.

No, vratimo se utakmici, odnosno onom što smo vidjeli na terenu. Napade Slovačke smo dočekivali u drugoj trećini terena sa istim zadacima kao i u meču sa Islandom. Kada bi lopta došla do desnog beka Pekarika u blok bi izlazio Gazibegović, a na suprotnoj strani na Hancka bi izlazio Hadžiahmetović. Ali, nisu te stvari štimale kao u duelu sa Islandom. Upravo smo na toj lijevoj strani imali ogromne probleme. Kada bi Hadžiahmetović izašao na Hancka domaći su bez većih problema loptu gurali u sredinu gdje su imali višak 3 na 2. I tu su pravili razliku u odnosu na Islanđane koji su kod takvih situacija uglavnom dugim loptama tražili svoje napadače.

Također, dobra kretnja Slovaka bez lopte pravila nam je ogromne probleme i činilo se kao da uvijek na određenom dijelu terena imaju igrača više. Krilni igrači Slovačke su se konstantno nudili, odnosno nisu stajali uz naše bočne stopere. A kada bi oni izašli za njima onda je ostajala rupa koju nismo dobro sužavali. Zapravo, tako smo i primili drugi pogodak. Saničanin je izašao, izgubio je duel, a niko nije pokrio pukotinu nastalu njegovim izlaskom. Haraslin je to znalački iskoristio i matirao je Šehića.

U fazi izgradnje napada, prije svega u prvom poluvremenu, imali smo ogromne probleme, odnosno nismo imali odgovor na visoko izlazak Slovaka i igranje 3 na 3 sa našom zadnjom linijom. Jedini šablon u tim momentima nam je bio ispucati loptu na naše napadače, koji ju pak nisu mogli zadržati, pa smo bili primorani vrlo brzo raditi tranziciju iz napada u odbranu što nas je ionako fizički iscrpljene dodatno trošilo.

Izostala je podrška veznih igrača zadnjoj liniji, odnosno njihovo spuštanje i traženje lopte. Sva trojica veznih su bili statični i nisu davali nikakva rješenja u izgradnji napada. Definitivno smo bili nepripremljeni za presing Slovaka, bez bilo kakvog plana kako loptu kroz pas igru donijeti na polovinu protivnika. Zašto? Opet odgovor treba dati stručni štab.

Drugo poluvrijeme smo djelovali nešto bolje, ali usudili bismo se reći, i radi toga što su se Slovaci bili zadovoljili rezultatom. Spustili su se na svoju polovinu i tu su čekali naše napade. U nekoliko navrata smo dobro iskoristili međuprostor i dobrim pasovima smo osvajali teren. Vidjela se i bolja kretnja bez lopte, pa smo stvorili i neke prilike, ali na našu žalost, bez pogotka.

Promjena sistema u drugom dijelu, odnosno prelazak sa 3-5-2 na 4-4-2 sa rombom u sredini nam je donio pomak u igri i to je definitivno najbolji period naše igre. Ali, umjesto da smo do kraja nastavili sa istim sistemom, u 74. minuti Hadžibegić pravi možda i najnelogičniji potez na susretu. Iz igre vadi veznog (Tahirović), a uvodi krilo (Stevanović) te sistem mijenja u 4-2-3-1. I zadnjih 15 minuta i sudijska nadoknada, postajemo ponovo bezopasni.

Sve u svemu, loše izdanje Zmajeva, još lošije Hadžibegića i njegovog stručnog štaba, ali vremena za kukanje nema. Bodovi su izgubljeni, do kraja kvalifikacija je još osam utamica, a naredni ispiti su za tri mjeseca. Pouke iz ovog poraza se moraju izvući, a stručni štab je dužan dati odgovore na pitanja koja smo i postavili u ovom tekstu. Osnovno je, kriterij za pozivanje igrača i da li neki igrači bez obzira na njihovu formu u klubovima, moraju biti na spisku?

Na samom kraju treba selektoru uputiti i kritiku zbog ulaženja u verbalni sukob sa navijačima. Takve stvari se ne smiju dešavati, a s obzirom na igračko i trenersko iskustvo koje ima Hadžibegić, prosto je nevjerovatna da je to sebi dozvolio.