Zvonimir Kožulj: Nadam se pozivu Prosinečkog za buduća okupljanja · Intervju

Trener Kosta Runjaić ima puno povjerenje u ovog veznog nogometaša koji mu sve to obilato vraća na terenu. U posljednjih pet nastupa za svoj Pogon Zvone je eksplodirao s dva gola i četiri asistencije u jakoj poljskoj ligi, a posljednji pogodak koji je postigao protiv Legie je uistinu pravi eurogol. U razgovoru za SportSport.ba dotakli smo se svega i svačega, pa i reprezentativnih ambicija koje su ovom momku jedna od pokretačkih snaga. Prisjetio se i dana u NK Široki Brijeg, HNK Hajduk, prvih početaka i ostavio dojam zrelog momka čije najbolje nogometne dane tek treba očekivati.

Zvone, tvoji nastupi u posljednje vrijeme su zaista fantastični, igraš kao preporođen?

„Prije svega drago mi je da je to primijećeno i prepoznato. Prije dolaska u Pogon, u dresu Hajduka nisam provodio previše vremena na terenu, pa je prva ideja nakon odlaska iz Splita bila vratiti kontinuitet nastupa u čemu sam na sreću uspio. Nije bilo lako ispočetka, malo lošiji rezultati ispočetka su diktirali i moju formu, ali kasnije je sve došlo na svoje. U ovih 15 kola odigrali smo utakmice sa svim protivnicima i jako sam zadovoljan i sa igrom tima i svojom te ću nastojati do kraja polusezone da nastavim s ovom formom tako da mogu mirno otići na zimsku pauzu“.

Spominješ svoj bivši klub Hajduk. U Splitu trenutno ne cvjetaju ruže?

„Sve pratim, u kontaktu sam s dosta ljudi dole. Mislim da najveći problem leži u tome što se prodao veliki broj nositelja iz zadnje i što se napravila loša selekcija igrača i pojačanja za ovu sezonu. Tu su se onda nametnule i ozljede, uglavnom, više nagomilanih faktora odredilo je ovo stanje u klubu i na ljestvici ali mislim da i dalje imaju kvalitetu da izbore Europu. Ima tu i nenogometnih razloga iako se ne bih miješao u rad uprave kluba. Velik je pritisak u Hajduku, nadam se da će se to stanje dovesti u red i da će klub poput Hajduka vratiti pozicije koje mu pripadaju“.

Premijer liga, pratiš li?

„Da, imam tu naviku. Posebno pratim timove u kojima sam igrao, Široki i Zrinjski u kojem sam počeo karijeru. Da budem iskren, Premijer liga mi je dosta zanimljivija bila i za igrati i za pratiti nego HNL, posebno jer je više klubova u poziciji da se bori za naslov prvaka. Za mene su Široki i Zrinjski organizacijski najjači klubovi u državi i nadam se da će na kraju sezone biti dosta razloga za radost u oba tabora“.

U Zrinjskom nisi prepoznat kao igrač?

„To je bio jedan splet okolnosti, kakav je danas normalan za igrače koji dolaze iz omladinskog pogona. Neki drugi momci su dobili malo više prigode iz te naše juniorske generacije koja je bila dosta dobra. Po meni su to sasvim normalne stvari koje se dešavaju u nogometu. Možda je bilo do mene, možda u tom trenutku nisam bio dovoljno zreo za neki veći seniorski iskorak. Zle krvi nema, ni pretjeranje ljutnje. Ima igrača koji prije dođu do izražaja, neki se razviju malo kasnije. Za mene je sve ispalo dobro, sticajem okolnosti priliku sam dobio u NK Široki broj i ovom prigodom bih se još jednom zahvalio treneru Toniju Karačiću koji mi je u kratkom vremenskom roku puno pomogao i što sam dosta toga naučio, kao i vodstvu kluba koje me prepoznalo i dalo šansu da zaigram u prvom timu. Bilo bi nepravedno da ne spomenem i Slavena Musu koji je zaslužan za moje prve seniorske nastupe i koji mi je također dosta pomogao u mom nogometnom razvoju".

Reprezentacija pod Prosinečkim gura sjajno. Tvoji nastupi sami od sebe te nameću kao igrača koji kandidira za dres nacionalnog tima. Nadaš li se pozivu izbornika?

„Prosinečki je napravio sjajnu selekciju koja funkcionira na onaj način o kojem dovoljno govore ovi rezultati reprezentacije. Vidi se njegova ruka, vidi se zajedništvo momaka i to sve skupa izgleda odlično. A ja, pa normalno da se nadam, da želim i da stremim tome. To je svakako jedan od motiiva, moje je da nastavim s formom, da je dižem i da se nastavim generalno ponašati kao kompletna osoba vrijedna priike u nacionalnom dresu i funkcionirati ovako kao do sada. Ovo je bilo zadnje okupljanje na ovu godinu, nema tu neke filozofije, nadam se da ću svoje mjesto naći na nekom od idućih“.

Trener Kosta Runjaić i ti imate sjajan odnos?

„Istina je, od početka smo stvorili pozitivnu kemiju među nama. Generalno, donosi nam dosta pozitivnog kao i na terenu tako i izvan njega. Mislim da uz što je vrhunski trener, Kosta Runjaić i sjajan psiholog i veliko je zadovoljstvo raditi s njim. Dobro se osjećamo na tereru. Prošl smo taj period u kome nas nije išlo i on je tada pokazao koliko u biti vjeruje u nas. Dosta smo razgovarali, posebno u početku kada mi se bilo teško privići na jaki intezitet igranja i treniranja u poljskoj ligi. Tada mi je on sve to olakšao, odveo me na ovu razinu na kojoj sam sada i mogu se stvarno zahvaliti na prilici da radim s ovakvim stručnjakom“.

Spomenuo si intezitet poljske lige? Može li se usporediti s Premijer ligom?

„Teško je praviti usporedbe. Kvalitet lige je po meni onakav koliko ekipe uspiju napredovati u europskim takmičenjima. Poljska liga je dosta izednačena, na sjajnom je fizičkom nivou. Ne postoji teren u Poljskoj na kojem možeš reći da ćeš sigurno pobijediti. Ne dadneš li svoj maksimum, protivnici će te pretrčati i zgaziti. To je liga u kojoj puno golova pada iz prekida, ekipe su pune visokih igrača znači spremne su za taj vid igre, a opet kažem, trebalo mi je neko vrijeme da se priviknem na fizički intezitet ove lige koja je razina više nego sve ono što sam dosad igrao u karijeri“.

Zvone, u karijeri si imao loših iskustava s menadžerima. Može li danas uspješan nogometaš zamisliti svoju karijeru bez menadžera?

„Dobro pitanje. Svaki igrač treba imati jednu osobu  koja će se brinuti za sve stvari izvan terena. Osobu od povjerenja koja će sređivati stvari koje nisu u domeni nogometaša. Istina, imao sam jako neugodnih iskustava pa se već neko vrijeme ne odlučujem ni na kakve dugogodišnje ugovore s menadžerima. Bitno je povjerenje koje nije lako uspostaviti ni održavati. Ljudi koji su mi pomogli napraviti transfer u Pogon jedna je jako zanimljiva i pozitivna grupa, iako nismo ništa potpisivali nadam se da ćemo nastaviti surađivati u ovom ozračju koje smo uspostavili a koje se bazira na povjerenju“.

Vratimo se na PL, možeš li izdvojiti nekog igrača koji te dojmio u našem prvenstvu dok si još igrao za Široki?

Prije svih Oliver Petrak koji je nastupao za HŠK Zrinjski, on mi prvi pada na pamet. Oduvijek je imao disciplinu i potencijal za nešto više, imao je kontinuitet i bio svjestan onoga što može. Nedavno sam ga sreo jer igra za Koronu s kojom smo prije 7,8 kola remizirali. Vidim da je u velikom kontinuitetu nastupa, trener ga jako cijeni. Tu je svakako i Ahmetović koji nije na mojoj poziciji, niti smo se čuvali ali je i tada odskakao igrom i golovima. Od mojih suigrača svakako veliki Wagner, te Davor Landeka koji mi je puno pomogao savjetima i koji je zaista bio klasa na terenu. Možda to drugi nisu primjećivali ali on je na svojoj poziciji bio dominantan.

Kako napreduje nogometna karijera, s njom raste i pritisak koji dolazi uz sve to?

„Mislim da se bez pritiska ne može izgraditi nijedan igrač. To je ono što treba da te gura naprijed a ne da koči. Da ti daje dodatnu snagu i motiv i bez toga se ne može doseći neki veći cilj. Sjećam se pritiska u Hajduku koji je bio zaista ogroman ali to ti vremenom samo pomogne, osjećaš kasnije da te sve to izgradilo. Nekad se s pritiskom nije lako nositi ali ponavljam, pritisak pomaže igraču da stasa. Onaj ko se ne može nositi s njim nikada neće uspjeti“.

Do uspjeha si došao na malo teži način. Je li bilo momenata u karijeri kada si se želio ostaviti svega, kada si se možda demoralizirao i pomislio kako nogomet nije tvoj konačni izbor?

„Kod mene je bio takav splet okolnosti da sam se ozlijedio u stvarno najgorem mogućem trenutku, kada sam izlazio iz juniorskog staža. Tada sam igrao za U-19 selekciju koja ima malo čudan ritam kvalifikacija za EP u kome se igraju tri utakmice unutar sedam dana. To je za mladog igrača stvarno preveliki napor, tako sam se i ja u trećoj uspio ozlijediti, zaraditi ozbiljnu povredu koljena i pauzirati sedam mjeseci. Onda su uslijedile posudbe, jedna, druga...ipak, nisam posustao nego zagrizao još više . Na svakom treningu sam davao svoj trenutni maksimum. Nogomet je sport u kojem jedan trenutak preokrene sve. Nije kao recimo tenis gdje moraš non stop biti konstantan da bi napravio rezultat. Svaki dan treba mukotrpno raditi i čekati taj momenat, momenat koji sve kompletno mijenja. I u Hajduku me stigla ozljeda koja me na kraju koštala boljeg statusa. Jedini pravi put za one koji žele da uspiju je svaki dan davati svoj maksimum, ne štedjeti se. Iz toga prije ili kasnije dođe rezultat".

Vidiš li nekog igrača u PL koji bi mogao napraviti u dogledno vrijeme neki bolji izlazni transfer u neki jaki klub, ligu?

„Znam da ima dosta potencijala u Premijer ligi, ali nažalost znam i kako agenti gledaju na nju. Naši igrači dosta su podcijenjeni jer se sve dosta gleda kroz prizmu nastupa u Europi, zbog infrastrukture i loše fame koja prati naše prvenstvo. Uzeo bih za primjer Miloša Filipovića koji je u protekloj sezoni predvodio PL po svim statističkim kategorijama i igrao stvarno fantastično. Sigurno je zavrijedio da napravi transfer, no po informacijama koje imam, nije dobio nijednu zadovoljavajuću ponudu. Slična situacija je čini mi se i sa Bilbijom koji je u posljednje vrijeme jedan od najboljih igrača u PL. Što se tiče mlađeg kadra mislim da Široki ima najveću i najpotentniju bazu mladih igrača, uvjeren sam da tu ima nekoliko nogometaša koji će u dogledno vrijeme biti sposobni igrati nogomet na vrhunskoj razini“.

„Zolja iz Bijelog Polja“ je dečko kojemu je samo 25 godina i koji sigurno nije dosegao svoj puni igrački potencijal. Sezona koju igra, posebno posljednje utakmice govore o kakvom se igraču radi. Top u nozi, vrhunski pregled igre, karakteristike su koje su Zvonu izdigle u jakom poljskom prvenstvu. Zasigurno igrač koji zavređuje biti provjeren u dresu reprezentacije i igrač koji će ukoliko nastavi ovom putanjom i budu li ga zaobišle povrede u skoroj budućnosti zaigrati na još višoj razini.