Budućnost u Euroligi

Podgoričani ispisali historiju

Budućnost u Euroligi · Kolumna

E. Avdić

Tim iz Podgorice je osvojio ABA ligu prvi put u svojoj istoriji. Nemanja Gordić je sezonu karijere krunisao nagradom MVP finala u seriji prepunoj tenzije, pritisaka, bočnih udara.... uz košarku naravno.

Prije sada već deset godina Budućnost je na stolu imala ponudu Tauceramice za Nemanju Gordića. Tau je bio spreman da plati 800 hiljada eura obeštećenja za ovog momka iz Gacka koji je sve oduševio svojom brzinom i atletskim sposobnostima. Budućnost je smatrala da može da dobije još veći novac, a Gordićeva karijera je umjesto u ACB ligi počela da se razvija u skroz drugom pravcu. Prelom ruke. Duža pauza pa povratak u tim, odakle je zahvaljujući Boši Tanjeviću otišao u rimsku Lottomaticu.

Nikada ne možeš biti siguran kada će nekome sve da se poklopi, a Nemanja Gordić je napravio puni krug preko Rima, Azovmaša, Partizana, Igokee i Cedevite. Vratio se u u Budućnost i odveo taj tim do titule prvaka.

Budućnost je napravila ekipu koji je trebao da konačno uđe u finale ABA lige, nakon što su šest puta gubili u polufinalu. Početkom ovog vijeka Budućnost je igrala Euroligu. Imali su ogromne budžete. Miroslav Nikolić i Boša Tanjević su bili treneri u tom periodu, a veliki novac je dat Dejanu Tomaševiću, Milenku Topiću, Igoru Rakočeviću, Saši Obradoviću, Harisu Brkiću, Dejanu Milojeviću i Jeromeu Jamesu. Nakon 17 godina Budućnost se vraća u Euroligu.



Finalna serija protiv Crvene Zvezde je bila vjerovatno serija najveće tenzije još od polufinala plejofa između Partizana i Crvene Zvezde od prije par godina. Jedan od razloga je jasan. Samo jedno mjesto koje vodi u Euroligu. Nekada su tu bila tri mjesta na ovim prostorima, pa dva, pa sada samo jedno. Plasman u Euroligu znači mnogo veće mogućnosti za sponzore, šansu da se stvori relativno jak tim koji će biti konkurentan u Euroligi. Poraz u finalu za timove sa najvećim ambicijama znači prije svega veliku neizvjesnost oko budžeta za narednu sezonu. Odjednom niste zanimljivi potencijalnim pojačanjima jer igrači nekada i za manji novac pozitivno reaguju na izazov igranja Eurolige. Navijača je automatski manje. Interes za klub slabi.

Sve ovo dovodi do scena tako karakterističnih za ove prostore. Pritisci, uvrede, saopštenja, tenzija, nervoza. Dizanje košarkaške utakmice na pitanje života i smrti. Pritisaka i bočnih udara nisu bili pošteđeni ni vaši komentatori kojima su košarkaške analfabete mjerile decibele prilikom prenosa i secirale svaku riječ. Ako je nama bilo tako možete da zamislite kako su se osjećali sudije, igrači i treneri. Pritisak je dobar ali onaj sportski. Želja da se odigra što bolje, da nadigraš protivnika. Kada se pred ljude stavi da ukoliko pogriješe nema sutra, onda to dovodi do promašaja, grešaka i generalno agonije koja je bila vidljiva na licima pojedinaca.



Budućnost je već u prvoj četvrtini prve utakmice razbila zvezdinu odbranu od pick and rolla. Tim Dušana Alimpijevića je igru dva na dva uglavnom branio iskakanjem visokog igrača kroz sezonu. Od toga su ovdje odustali već u prvom periodu i počeli da preuzimaju sa svojim centrima ili krilnim centrima. To je ono na čemu je Aleksandar Džikić i bazirao igru Budućnosti većim dijelom sezone. Stalno su vježbali igru jedan na jedan. Prodorima Gordića, Ivanovića i Popovića su slomili Cedevitu, na isti način su slomili Zvezdu u Pioniru. Nikola Ivanović je kralj iracionalnog samopouzdanja u ABA ligi. Jedan od najboljih, ako ne i najbolji jedan na jedan igrač u čitavoj ligi. Njemu ne trebaju ni blokovi, ni asistencije saigrača da bi poentirao. On to radi sam. Apsolutno se ne boji nijednog šuta i ne postoji situacija u kojoj neće preuzeti odgovornost, pa makar prije toga promašio i deset lopti zaredom. Kao da je rođen u Portoriku. U četvrtom meču je ukrao loptu Rochestiu položio na drugoj strani. Zatim u slijedećem napadu uzeo loptu, sam sebi stvorio prostor za šut i riješio titulu. Cojones. Ništa drugo.

Gordić je napravio valjda najviše prodora u istoriji ABA lige ove sezone. Nema odbrane koju nije izbušio. Nemanja se uvijek sa vašim kolumnistom šalio kako pogađa samo najteže šuteve. Kada je sam na trojci, promašaj. Kada šutira iz rolinga, preko igrača i ne vidi koš - onda obavezno pogodi. Konačno je prestao da gazi liniju za tri poena i tako sebi uskraćuje poene. Doelman, Landry i Gibson nisu bili poseban faktor u ovom finalu. Justin sa svojim iskustvom iako je vidljivo da ne može da se savije u leđima je bio odličan u prvom meču, solidan u drugom da bi zbog povrede prepona nestao u naredna dva. Gibson je čitav plejof odigrao sa rupturom tricepsa desne, šuterske ruke. Povreda se u finalu pogoršala tako da smo uglavnom gledali kako Kyle lansira cigle iz otvorenih pozicija. Landy je imao odličnu rolu tokom sezone u meču sa Zvezdom. Upravo je on svojom igrom licem prema košu i otvaranjima u širinu tjerao CZV da snizi petorku. Landryu je u finalu to pošlo za rukom samo u nekoliko minuta čitave serije. Najbolji visoki igrač Budućnosti je bio Filip Barović.


Čovjek koji se ove sezone vraća kao Michael Myers iz "Noći Vještica", je dva puta završavao sezonu zbog povreda da bi na kraju zaigrao u finalu i bio najbolji visoki igrač šampiona. Zoran Nikolić je imao svoju rolu u utakmicama tri i četiri. Petar Popović je riješio polufinale protiv Cedevite igrajući sa četiri lične. U prvoj utakmici finala je pogodio izuzetno bitnu trojku, a zazim u posljednjoj utakmici serije ubacio izuzetno bitna šut i ulaz kada se meč lomio. Veliki je ovo trijumf za Aleksandara Džikića. Džile je u Partizanu dočekan kao spasilac, da bi na stražnja vrata napustio tim na kraju prošle sezone porazima u polufinalu ABA lige od Cedevite i FMP-a u nacionalnom plejofu. Od trenera koji ima izuzetno košarkaško znanje, Džile je dočekao da se nakon neuspjeha u Partizanu dovodi u pitanje kompletan njegov rad. Sada može samo da se nasmije. U posljednjih devet godina ovo je peta ekipa koja osvaja ABA ligu. Ulog da se bude šampion je sada veći nego ikada, jer samo prvi ide u Euroligu.

Crvena Zvezda je samo godinu dana nakon jedne od najuspješnijih sezona u istoriji kluba(tri titule), te gubitka mjesta u četvrtfinalu u zadnjem kolu Eurolige, suočena sa velikom neizvjesnošću. Tim koji je osvojio tri uzastopne titule prvaka ABA lige, igrao jednu od najboljih odbrana u Evropi se rasuo odlaskom Dejana Radonjića i većine nosilaca igre iz prošle sezone. Ekipa je gotovo u potpunosti promijenjena, a za novog trenera je stavljen, neiskusni Dušan Alimipijević. Zvezda jeste napravila 11 pobjeda u Euroligi, ali je što se tiče odbrane u tom takmičenju bila zadnja ili predzadnja čitavu sezonu.

Defanzivni rejting nikad ne laže. Na kraju je upravo nesposobnost Zvezde da odigra kvalitetnu odbranu i bila presudna u borbama za trofeje. Taylor Rochestie je igrač koji ima napadački repertoar, ali je javna tajna da je pušten iz Lokomotive jer je "mekan" i "nepouzdan u završnicama". James Feldine je u Fuenlabradi bio jedan od najboljih strijelaca Španije, ali to je bila Fuenlabrada. Već odlaskom u Panathinaikos u pet mečeva protiv Olympiacosa nije bio u stanju da se upiše u strijelce i ta nekonstantnost ga prati do današnjeg dana. Rochestie je odigrao pristojno tri meča, ali ni u jednom nije bio dominantan. On jednostavno nije igrač koji može da završava prodore na obruču i uglavnom se oslanja na šut iz driblinga, pri čemu je i tu birao pozicije. Poptuno je nestao u zadnja četiri minuta četvrte utakmice, gdje nije pogledao koš i izgubio je ključnu loptu. Dyllan Ennis je pokušavao ali je išao iz greške u grešku. Povrede Dangubića i Antića su dodatno oslabile ionako lošu zvezdinu odbranu, a posebno je nedostajalo iskustvo Pere Antića koji sigurno ne bi bio impresioniran ambijentom finala.

Potražite više informacija na temu ABA liga:


Zvezda izuzev utakmice broj dva ni u jednom meču nije uspjela da iskoristi svoju prednost u visini na gotovo svim pozicijama. Alen Omić je je bio daleko najbolji igrač Crvene Zvezde u ovoj finalnoj seriji. Borio se za poziciju, poentirao iz reketa čak i pogađao slobodna bacanja ali podrška ostalih igrača iz unutrašnje linije je izostala. Milko Bjelica je ove sezone pod stare dane prošao put od najboljeg prva dva mjeseca do igrača koji je sada na izlaznim vratima zato što u finalu nijednom nije prebacio četiri poena. Nakon trećeg meča čelni ljudi kluba su žestoko kritikovali suđenje, posebno u trećoj četvrtini gdje je bilo spornih odluka ali Zvezda je u ovoj seriji imala prednost domaćeg terena, minus dva i napad u završnici prvog meča, dva šuta za pobjedu od čega čisti zicer Lessorta u trećem i vodstvo 70:68 na minut i 20 do kraja četvrte utakmice. Priča o sudijama je stara koliko i sama evropska košarka. Jednostavno, Gordić i Ivanović su u završnicama imali rješenja, Rochestie i Feldine na drugoj strani nisu i to je suština ovog finala.

Naredna sezona ABA lige bi mogla biti izuzetno zanimljiva. Budućnost već najavljuje trostruko veći budžet, Cedevita će nastaviti da ulaže i pokuša osvojiti ABA ligu. Crvena Zvezda i Partizan su tu kao i svake godine. Olimpija će također imati veći budžet. Mornar će opet sklopiti dobar tim. Ovo finale je bez obzira na sve tenzije donijelo izuzetno interesovanje i popularnost ABA ligi. Čitav region je gledao duele Crvene Zvezde i Budućnosti, a to je ono što je najbitnije za košarku.....

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora/ica, a ne nužno i stavove portala SportSport.ba te portal ne može i neće odgovarati za sadržaj tih kometara. Komentari koji sadrže vrijeđanja, psovanja i vulgaran riječnik mogu biti uklonjeni bez najave i objašnjenja, ali to ne obavezuje SportSport.ba da obriše sve komentare koji krše pravila. Čitanjem prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim uvjerenjima.

Oglasi

Najnovije vijesti