Smrtonosni tandem za koji Magath nikad prije nije čuo

Tih je godina Stuttgart uz Werder, Schake i Borussiju Dortmund bio najopasniji rival Bayernu, ali je titula otišla u grad automobila. Wolfsburg je prvak Njemačke i to je tada bilo ravno najvećem sportskom čudu, ali bila je to potpuna perfekcija i igra Vukova pod vodstvom Felixa Magatha bila je toliko impresivna da će je kasnije izučavati. 

Izuzetno napadački nogomet kojeg je bilo užitak gledati i tada su neki 'mali' igrači postali veliki. Bilo je tu sjajnih igrača, koji su imali i velike ljudske osobine, ali najveće zasluge za titulu nekako ipak pripadaju napadačkom tandemu Edin Džeko - Grafite, koji su imali veliku podšrku u vidu Zvjezdana Misimovića, a sve pod rukovodstvom velikog Felixa Magatha.

O Grafiteu se nije puno znalo, pa ni o Edinu Džeki, barem ne u svjetskoj nogometnoj javnosti, ali ispostaviće se da će njih dvojica činiti jedan od najvećih napadačkih tandema u novijoj nogometnoj povijesti.

Grafite je igrao za Le Mens, plaćen je samo 7,5 miliona eura, ali nije imao "ime", a Magath je kasnije priznao da je prvi put za ovog igrača čuo tek kada ga je Wolfsburg kupio.

Njegov savjetnik Roger Wittmann preporučio mu je Grafitea, opisavši ga kao "izuzetnog igrača koji može da zabije u bilo kojem trenutku", pa je Magathov pomoćnik Bernd Hollerbach otišao uživo da gleda Brazilca.

Nisu u početku bili uvjereni da je Grafite pravi izbor, ali Wolfsburg je bio u situaciji da podhitno mora kupiti napadača, pa je rizično potpisan s nadom da će se ipak isplatiti, no svakako se neko već morao dovesti jer se sezona bližila početku.

Također, Magath je 2009. godine u kolumni za Bild priznao da "nikada nisam čuo za Edina Džeku dok nije došao kod mene", ali također je po istom principu, kao i Grafitea, kupio i Džeku. Hollerbach je dobio zadatak da ode da prati Edina u Češkoj, a ovaj se vratio s puno oduševljenja, te je dodatno uvjerio Magatha da ga kupi.

Nakon što je pogledao kratke videozapise o tome što ovaj mladi Bosanac radi u Češkoj, Magath je naredio svom pouzdanom čovjeku da odleti u domovinu napadača kako bi ga promatrao u akciji za reprezentaciju BiH koja je igrala protiv Malte.

Hollerbach je opet bio na zadatku, a Magathu je poslao poruku: "Kupi ga odmah!".

Magath ga je posušao i kupio, a u Sarajevo je lično otputovao da upozna Edina i njegovog oca Midhata, oduševljen svim onim što je čuo o talentovanom napadaču i na osnovu svih pregledanih snimaka.

Tada 21-godišnjem Edinu trebalo je malo vremena da razmisli o mogućem transferu, ali na kraju je ipak odlučio da krene dalje i Teplice je zamijenio Wolfsburgom, te će ispisati zlatne stranice ovog kluba.

Slično kao i njegov napadački partner Grafite, Džeko nije imao jednostavan put do vrha. Naravno, sve je počelo nesretnim ratom, teškim uslovima u djetinjstvu, odrastanju koje je bilo teško, ali i sretno i bezbrižno ma koliko opasno i teško bilo. Bombardiranje Sarajeva otežavalo je Džeki, nije mogao uvijek da igra ono što je najviše volio, što je kasnije u više navrata priznao i sam, a roditelji Midhat i Belma morali su da razigranom dječaku dopuste da pod granatama šutira loptu.

Naporan rad, skromnost i veliki talent Edina su odveli do nezamislivih visina - Wolfsburg, Manchester City, pa Roma. Ali sve je počelo od Wolfsburga.

Njegova prva sezona u Njemačkoj bila je solidna, ako ne i spektakularna. Zabio je respektabilnih osam golova i imao je sedam asistencija dok je Wolfsburg završio u kvalifikacijama za Kup UEFA. Grafite je bio neznatno uspješniji, zabivši 11 golova i uz šest asistencija.

Ljeto 2008. bilo je ključno za Wolfsburg, prekretnica, jer je Magath pažljivo stavio završne poteze na remek-djelo s naslovom. Nadzirao je jačanje prvog tima, a najznačajniji dolazak bio je dolazak Zvjezdana Misimovića iz Nurnberga, koji će potom u potpunosti razigrati napadački dvojac.

Njegov bi se utjecaj pokazao integralnim. Naštimao je čak 20 golova, a njegov rekord će šest godina kasnije srušiti Kevine de Bruyne s 21 asistencijom i zanimljivo, također u dresu Wolfsburga.

Zvjezdan je jednostavno znao u svakom trenutku kretnje Edina i Grafitea, milimetarskim loptama ih je hranio i odbrane njemačkih klubova naprosto nisu imale nikakvog rješenja u želji da ih zaustavi.

Magath, vjerojatno iznad svih ostalih, zaslužuje zasluge za takve produktivnosti i dosljednosti od Grafitea i Džeke. Njegove oštre metode i značaj koji se pridaje vrhunskoj fizičkoj kondiciji mogu stvoriti ili slomiti igrače, a za dvojicu neprovjerenih, ali talentiranih napadača, njegov nemilosrdni metod dao je najbolje moguće rezultate.

Magath je svoju momčad Wolfsburga odveo u Švicarsku u predsezonski kamp prije te nevjerovatne sezone u kojoj je osvojena titula. Jednog dana igračima je bilo dopušteno da se sami odluče kako će uživati u opuštajućem danu, da bi sve iznenada obavijestio je da će provoditi vrijeme trčeći uz brdo Niesen na visini od 2.362 metra.

Poput kapitena koji je vodio svoje trupe u bitku, Magath je pratio svoje ljude dok su marširali planinom, progresivno se boreći sa disanjem. Pozvao je na intenzitet, otpor i nastojanje tokom ovog mukotrpnog zadatka, ali sve će to na kraju biti debelo naplaćeno i reprezentatovat će se kroz Wolfsburgove partije u kojima su svi rivali izgledali nemoćno, fizički i taktički.

Navodno je taj Magathov zadatak najteže pao Grafiteu, koji se u jednom trenutku i srušio uz riječi "ne mogu više", a kasnije će postati mašina oja je 17 od 28 golova postigla u drugom poluvremenu - kada inače igrači bivaju umorni i ponestaje im kondicije i koncentracije.

"Za mene je on najvažniji trener u mojoj karijeri. Doveo me u Wolfsburg, a pod njim sam mogao proslaviti svoje najveće uspjehe. Dugujem mu puno", hvalio je Grafite Magatha.

Njegov mlađi, impresivniji partner Džeko također bi uživao u prednostima šefove usredotočenosti na fizičku kondiciju. Bosanac je prema uzoru na svog starijeg kolegu iz napada postigao ogroman dio golova u drugom poluvremenu te sezone Bundeslige. Mrežu je tresao 26 puta, ali većina golova padala je u drugom dijelu meča.

Magathovo taktičko vođenje i upravljanje ljudima pokazalo se ključnim u osvajanju naslova prije nego što je u potrazi za novim izazovima otišao u Schalkeu uoči sezone 2009/10.

Njegov rad bio je pozdravljen i od strane nogometnog velikana. Franz Beckenbauer izjavio je da je Magath pretvorio "prosječan tim u prvaka" tokom sezone 2008/09.

No, da se vratimo kratko na Edina i njegov početak u Wolfsburgu.

Edin je bio prepoznatljiv po tome što se često vraćao na sredinu terena po loptu, što i danas radi, no Magath mu je jednom rekao: "Edine, šta radiš? Moraš da zabijaš golove! Želim da te vidim u kaznenom prostoru, ne zanima me ništa drugo".

Presing u igri Wolfsburga je bio očigledan, a sve je to naravno potencirao Magath.

Edin je jednom prilikom rekao da im je Magath pokazivao snimke s utakmica i onda ljutito kritikovao: "Vidiš li gjde je lopta? Ti si 10 metara od nje, šta radiš? Idi po nju, moraš je osvojiti".

Wolfsburgova slava nije dugo trajala. Uslijedio je pad odlaskaom Magatha i nekih ključnih igrača, ali ostaće upamćen kao jedna od najboljih generacija u Njemačkoj.

Ostaće upamćeni Džeko i Grafite kao tandem koji je ispisao historiju Bundeslige i Wolfsburga. Dva nevjerojatna heroja ukrala su srce, um i krunu Bundeslige Bayernu. Kao što pokazuje prošlo desetljeće, to se samo po sebi pokazalo gotovo nepremostivim zadatkom, ali Wolfsburg je natjerao nogometni svijet da ponovno povjeruje 2009. godine.

Grafite je postigao 28 golova u spomenutoj sezoni, Džeko 26, a te za nas posebne sezone Vedad Ibišević je postigao 18 golova u dresu Hoffenheima. Džeko je sezonu završio isa 10 asitsencija, Grafite s 11, Misimović s r rekordnih 20, ostavivši iza sebe tada igrača Werdera Ozila (15).

Koliko je Bayern bio nemoćan govori i podatak da je najbolji strijelac bio Luca Toni sa 14 golova...