Uživa u fudbalskom raju: Sadiković o odlasku u Poljsku, nepravdi kod Kostića, neostvarenoj želji... · Intervju

Sadiković je ljetos otišao u Poljsku. Potpisao je za Cracoviju. Transfer koji je zaslužio svojim odličnim igrama u plavom dresu. Dok mnogi klubovi vode finansijsku bitku s koronavirusom, za Poljake nema zime pa se transfer ispostavlja kao puni pogotak, barem kada je zarada u pitanju.

"Klub je stvarno ozbiljan, finansijski stabilan. Predsjednik stoji iza svega. Kriza s koronavirusom na njega nije utjecala, rekao nam je da je sve uredu, da imamo sve moguće uslove, napravio je čovjek i novi kamp, stvarno je sve vrhunski."

Imao si debi iz snova. Rekao si da nisi ni očekivao da ćeš zaigrati, a stigao si do trofeja. Odmah si postao i standardan?

"Teško je igraču s Balkana nametnuti se na stil i način igranje. Igra se puno brže, igrači su puno spremniji, igra se pressing, dok sam bio u Željezničaru imao sam problema sa koronavirusam, bio sam 15,20 dana bez treninga. Došao sam u trenutku kada nisam bio na top nivou. Igrao sam u Željezničaru na tri meča, ali nisam bio na nekom nivou. Nisam došao maskimalno spreman, ali mi je trener odmah dao šansu u Superkupu, iznenadio sam se jer mi je sve bilo nepoznanica."

"Malo sam se bojao utakmice. Ne pritiska i rezultata. Lično sebe sam se bojao jer nisam bio spreman za tu utakmicu. Igraš protiv Legije u Varšavi, oni su favoriti, morat ćeš se osloniti na odbrambeni dio. Razmišljao sam na način da dam sve od sebe. Igrat ću dok budem mogao. Tražio sam i izmjenu, ali me trener nije htio vaditi. Zbog penala i svega. Ispostavilo se da je prva utakmica bila baš bitan početak za naredni period i utakmice."

Kakve su reakcije trenera i klupskog rukovodstva? Jesi li opravdao uloženi novac?

"Vezni igrač prije mene je stvarno bio dobar. Na neki način je to na mene bio dodatni pritisak. Držao je kontrolu u ekipi. Očekivali su nekog sličnog njemu. Došao sam ja, poklopilo se i s rezultatima. Bili smo pri dnu, ali smo se sada popravili. Došla je stabilnost i diglo se samopouzdanje, sad da li je to do mene... Vjerovatno sam i ja na neki način doprinio tome.

Cracovia je trenutno deseta sa 16 bodova, ali da nije bilo kaznenih bodova situacija bi bila i mnogo bolja.

"Prije nekoliko godina nekoliko igrača je namještalo utakmice, oni su ove godine osuđeni pa je klub kažnjen s -5 bodova."

Možeš li nam tačno ispričati kako je došlo do transfera u Cracoviu? Kakvu ulogu u svemu je imao Semir Štilić? Spominjao se i Ferencvaros?

"S Ferencavorešem smo se 'ganjali' do zadnje minute, tražilo se tada 300.000 eura, oni su se ušutili, možda je to bilo njima preskupo ili je neko drugi uskočio stvarno nisam upoznat. Cracovia me tražila dva mjeseca, iznenadio sam se što su me čekali. Amar i Željezničar me nisu htjeli prodati, ali stanje u klubu je bilo takvo da na kraju krajeva nije bilo izlaza jer sada je teško naći nekog ko će vam donijeti 200.000 eura i reći da će sve biti isplaćeno u roku od deset dana. Nekako je bilo pod moranjem da me puste.

"Čuo sam se sa Štilićem, govorio mi je da su ga zvali Poljaci. Nije ni on htio da me hvali, ako nema osnova. Ne bi ni on da se bruka. Ovdje ga stvarno cijene i u kojem god klubu, svi ga znaju i svi se sjećaju njegovih igara. Mislim da su i njegove riječi imali težinu.

Kakav je život u Poljskoj? Tu su Matej Rodin, Adi Mehremić. Družiš li se s njima?

"Najveći problem je koronavirus. Nisam se nešto previše upoznao s gradom. Tu su Matej Rodin i Adi Mehremić. S Rodinom sam svaki dan, ručamo zajedno, družimo se i s Adijem se uspijem vidjeti, ali malo rijeđe obzirom da on igra za rivalski klub pa je to malo opasnije", govori Sadiković koji kaže da ga navijači uspjevaju prepoznati, ali da nije bilo previše fizičkog kontakta obzirom na mjere restrikcije koje vladaju u Poljskoj.

Vrijeme provodi igrajući Play Station s prijateljima iz Bosne i Hercegovine. Uglavnom igramo PES, najčešće bira Liverpool iz razloga što su svi brzi i s njima se može igrati taj neki moderni fudbal.

Još kao 17-godišnjak dobio si priliku da igraš kvalifikacije u Ligi prvaka. Već tada se vidjelo da bi mogao imati dobru karijeru? Jesi li ti zadovoljan kako se sve odvijalo i odvija?

"Na početku sam napravio malo ozbiljniji iskorak. Igrao sam dobro u juniorima Željezničara. Gurnuli su me u prvi tim i dali su mi šansu da igram dosta utakmica. Bilo je tu stvarno puno stvari, od mijenjanja Uprave do mijenjanja trenera. Sve se to odrazilo na mene. Došla je povreda. Uslijedio je pad, trebao sam da idem, nisu me pustili..."

Prije odlaska u Krško, doživio si i neku vrstu nepravde u Željezničaru kod trenera Miloša Kostića. Možeš li se sjetiti šta se dešavalo tada?

"Da li me trener sklonio ili neko drugi stvarno ne znam. Čuo sam i ja za neke priče, ali stvarno ne mogu u nikog da uperim prstom. Ni u Kostića ni u nikog iznad njega. Bilo mi je čudno da me Kostić otjera jer tek tu došao. On me u tom trenutku tek tako skloni a nije me poznavao, vjerovatno mu je to neko rekao. Ne može me tek tako skloniti, jer sam tada bio i zamjenik kapitena U21 reprezentacije. Malo čudno zvuči da klub odjednom ne računa na nekog reprezentativca. Rekao mi je da ne računa na mene, da ima novu formaciju, da mene ne vidi u ekipi. Rekao mi je da mogu tražiti papire. Ja tražim papire i ne mogu da ih dobijem. Bio sam u situaciji 'hoćete da me otjerate, ali donesi pare'."

"U Sloveniji je super liga što se tiče uslova. Preporučujem svakom mladom igraču iz BiH odlazak tamo. Dobro se radi. Spominjao se tada i Maribor, htio sam tamo, ali se nije uspjelo završiti. Na kraju sam ostao bez kluba. Otišao sam kod Edisa Mulalića u Mladost, imao sam i tamo nekih problema. Došao sam kod njega, ali nisam puno igrao kod njega. Poslije je došao Šabić i Zildžović i tu sam uhvatio kontinuitet.

Uslijedio je novi poziv s Grbavice. Sadiković nije puno razmišljao kada se s druge strane našao Amar Osim, čovjek koji mu je oživio karijeru.

"Osim se vratio u Željezničar. Znam da je vjerovao u mene od samog početka, išao sam uzlaznom putanjom, pa sam se malo izgubio, ima tu moje krivice, ali i nekih ljudi. Amar me zovnuo i ja sam bez razmišljanja prihvatio ponudu. Bio sam puno mirniji i stabilniji u glavi, nisam se obazirao na neke stvari. Skoncentrisao sam se na svoje igre i teren. Tada smo stvarno dobro igrali, igrali smo najljepši fudbal. Pogotovo na Grbavici. Alispahić, Štilić, ja, Veselinović i Ramović u vezi, a Krpić je zabijao. U odbrani Sipović i Osmanković. Šteta što je sezona prekinuta, imali smo stvarno dobru šansu da osvojimo trofej.

Sadiković je istakao da se često čuje sa bivšim i nekim sadašnjim igračima Željezničara, posebice kada je neka bitna utakmica. Uspije i pogledati utakmicu.

"Pronađem link utakmice, stvarno pratim Željezničar i gledam kad god sam u prilici", govori odlični veznjak uz zaključak da će i na proljeće biti dosta borbe pogotovo u borbi za Evropu i opstanak.

Neostvarena želja sad sa sad?

"I ovaj transfer mi je iznenada došao. Osjećam se dobro i mislim da ću i ovdje napredovati i da mogu napraviti iskorak. Svako puca na visoko i ima ambicije. Želim i ja u što bolji klub. Ali volio bih zaigrati u Ligi prvaka ili Europa ligi. Što više sreće i zadovoljstva što je cilj i svakog fudbalera", kazao je Sadiković na kraju razgovora.