Prije nešto više od 13 mjeseci započela je operacija "Južna Afrika", i sada, nakon devet odigranih utakmica, selekcija BiH plasirala se u baraž, te je pred samim vratima Svjetskog prvenstva.
Počelo je 6. septembra prošle godine u Murciji i ne na najbolji način po našu selekciju. Prvih 45 minuta proteklo je nulom, iako, ruku na srce, Španci su bili potpuno dominantniji na terenu i pravo je čudo da smo na odmor otišli bez primljenog pogotka. U jeku napada Furija dolazi u nastavku do prednosti, gola koji je, ispostavit će se kasnije, našoj reprezentaciji donio poraz na startu kvalifikacija i dao na znanje da je "sve ko' prije." Podsjetimo, David Villa je iz mrtvog ugla matirao Hasagića. No, nezadovoljstva na licima bh. navijača nije bilo, dapače mnogi su bili zadovoljni minimalnim porazom i pruženom otporu jednoj od najjačih svjetskih selekcija.
Četiri dana kasnije pred prepunim Bilinim Poljem Ćirini "lavovi" prave senzaciju i ostvaruju do tada neostvaren rezultat. Estonci su "razbijeni" sa visokih 7:0, igra našeg tima djelovala je poput one koju godinama pružaju velesile kao što su Brazil, Argentina, Francuska, Engleska. Ni oni najveći pesimisti nisu mogli da ne pođu vjerovati novom licu jedne sasvim nove reprezentacije. Na kraju krajeva, konačno se pojavilo svjetlo na kraju tunela i misao da bi ovo mogle biti posebne kvalifikacije.
Uslijedilo je mjesec dana strepnje, čekao se odlazak u Istanbul na noge velesili kao što je Turska. Poslije gostovanja u prvom kolu protiv Španije, čekao nas je novi izazov i ispit za naše mladiće. Gol Džeke u 26. minuti podebljao je onu svjetlost na kraju tunela, a na lica svih Bosanaca i Hercegovaca vratio osmijeh, osmijeh koji ranije nismo mogli "plasirati" na naša lica. Zapravo, bilo je i tih dana, ali jednostavno nova reprezentacija igrala je mnogo ljepše, tehnički potkovana sa igračima koji u to vrijeme počinju svoje "mega" uspjehe u nekim najboljim evropskim ligama.
Do kraja prvog dijela prednost Zmajeva nije se istopila, ali igra i dominacija svakako jeste. Terimovi izbaranici to su dobro iskoristili i u nastavku uspjeli preokrenuti rezultat, nanijeti nam drugi, ispostavit će se poslije, posljednji poraz u kvalifikacijama za odlazak na Svjetsko prvenstvo u Južnoafričku Republiku. Iz prve povoljne prilike u nastavku Turska uspijeva izjednačiti,, i to autogolom našeg "dijamanta" Edina Džeke. Džeko je i ovaj put bio najviši u šesnaestercu, nažalost loptu je proslijedio u vlastitu mrežu. Erdinc iskorištava katastrofalnu pogrešku tri naša odbrambena igrača i matira Kenana Hasagića. "Sve po starom" - riječi pomalo ljutitih bosanskohercegovačkih navijača, iako su u dubini duše vjerovali u eksploziju reprezentacije i uspjeh.
Četiri dana kasnije, tačnije 15. septembra 2008. godine, ponovo sličan scenarij na Bilinom Polju kao i protiv Estonije. Ovaj put naši ofanzivci bili su manje raspoloženi, no svejedno gostujuća mreža se tresla četiri puta. I naša mreža jednom, ali tek kada je pobjednik u Zenici bio odlučen. Pred oko 14 hiljada gledalaca poveli smo golom kapitena Emira Spahića. Edin Džeko, napadač Wolfsburga, tada je povisio na 2:0 do kraja prvog poluvremena. Na asistenciju prilično raspoloženog te noći Zvjezdana Misimovića na 3:0 povisuje PAOK-ov napadač Zlatan Muslimović. Pet minuta pred kraj Minasyan postiže utješni pogodak, ali se prednost na kraju ipak završila sa tri razlike, budući da je Muslimović postigao u 89. minuti svoj 11 pogodak u dresu reprezentacije.
Uslijedila je pauza od skoro pola godine, pomalo se nacionalna reprezentacija zaboravila, no probudilo se sve krajem marta. Mnogi će reći kako je ovo bila prekretnica, glavna utakmica Zmajeva, i sigurno da jest, bar u ovim kvalifikacijama. Borbenost i zalaganje su ponovo isplivali na vidjelo. Malo ko je očekivao uvjerljivu pobjedu u Genku protiv Belgije koja nas je ranije "uništavala" (sjetimo se onih 4:1 u Briselu). Džeko je u 7. minuti postigao rijetko viđeni gol, da bi Dembele pola sata prije kraja susreta izjednačio. Naši navijači zapalili su tribine Cristal Arene, u tim trenutcima sve je izgledalo kao ružan san, štoviše razmišljalo se kako naš put ka Africi polako dolazi do kraja. Kratak prekid, no odlučili su suci da se susret nastavi. Ćiro kao da je na neki poseban način u svlačionici motivirao Zmajeve, koji izlaze i naprosto "gaze" Belgijance. Jahić, Misimović i Bajramović donose visokih i nedostižnih 1:4, tek Sonck sa bijele tačke matira Nemanju Supića.
Sada će se, oni manje upućeni u reprezentaciju, zapitati odakel sada taj Supić? Nemanja Supić, tada golman prvoligaša iz Srbije Javora, debitovao je u Genku budući da nismo imali drugog golmana, a sve je iznenadio svojom kvalitetom i mirnoćom između stativa našeg gola. Bila je to velika pobjeda, pobjeda koja je ujedinila ovu državu i dala na znanje da se stvara jedna nova fudbalska velesila!
Četiri dana kasnije igralo se u Zenici a protivnik je ponovo bila Belgija. Selektor Blažević nije spavao, noćima je razmišljao samo o tome kako ugroziti "ranjenog lava". Ipak, kako su mnogi i očekivali, pobjeda je na kraju došla potpuno zasluženo i ni u trenutku nije bila pod znakom pitanja, iako se Bilino Polje zaledilo u zadnjim minutama kada je Sonck smanjio na 2:1, no nije bilo vremena za drugi pogodak i završeno je rezultatom 2:1 u korist Zmajeva. Drugu pobjedu protiv Belgijanaca u samo četiri dana osigurao je "dijamant" Edin Džeko, kojeg potom u svojim redovima želi pola evropskih timova.
Uslijedila je ponovo jedna duža stanka, da bi početkom septembra uslijedio novi ispit zrelosti. U Jerevanu nas je dočekala "mala" Armenija, a mi smo se pribojavali "nagazne mine", koja se, na našu sreću, nije aktivirala. Rutinski je odrađen i ovaj zadatak, a ovaj put u strijelce su se upisali Senijad Ibričić i rezervista Zlatan Muslimović, da bi utakmica bila upamćena i po prvom nastupu novog čuvara mreže Asmira Begovića, iako Portsmouthov vratar nije dobio priliku. Osmi susret kvalifikacija, vjerovatno i jedan od najtežih za našu ekipu, igran je na domaćem terenu i to protiv "nabrijane" Turske. Fatih Terim doveo je u Zenicu svoje izabranike, koji su žarko željeli pobjedu kako bi završili ispred BiH u petoj kvalifikacionoj skupini.
Prepuno Bilino Polje na samom otvaranju utakmice doživljava hladna tuš kada Emre Belozoglu uspijeva zatresti mrežu Supića. Naši potom dolaze do incijative i učestalih napada, da bi sve naprosto eksplodiralo majstorijom Sejada Salihovića. Slobodnjak sa nekih 20 metara završava u gornjem desnom uglu Demirelovog gola. Selektor Turske, Fatih Terim, zaradio je crveni karton zbog prigovora i sa tribina je promatrao ostatak meča u kojem se moglo dogoditi sve i svašta, ali na našu sreću ostao je rezultat 1:1 i time smo sebi otvorili vrata baraža. Sve je poslije ovog remija bilo jasno kao dan. Mi smo morali pobijediti Estoniju, a ono što je najviše radovalo svakako je činjenica da naši momci nisu ovisili niti o jednoj drugoj reprezentaciji, dakle držali su sve u svojim rukama. Turci su, pak, očekivali naš kiks u Talinu i pobjedu u Briselu protiv Belgije.
Sinoć se desilo potpuno suprotno od njihovog očekivanja. Salihović i Ibričić su čas bili u defanzivi, čas na krilnim pozicijama pred golom Estonaca. Misimović se ponovo pokazao kao mozak ekipe, asistirao je Džeki kod prvog gola, te Ibiševiću kod drugog, pobjednosnog, gola. Svoj povratak obilježio je i Kenan Hasagić a prve minute upisao je i Asmir Begović. Vladala je jedna kolegijalnost, borbenost, a u isto vrijeme smirenost i lepršavost. Nešto što godinama nismo mogli vidjeti u okrugu naše reprezentacije.Sada je ostao još susret sa Španijom, dobrim starim poznanikom, u srijedu na Bilinom Polju (Zenica).
Ova utakmica ništa ne može promijeniti, igrat će se "za raju", no svakako da se radujemo i toj utakmici. Očekujemo nove bodove za ukupni FIFA-in rang, iako svakako treba sačuvati igrače za baraž, to nam je sada najbitnije. I selektor Furije, Del Bosque, napravit će isto, odmoriti svoje glavne igrače i one "požutjele" čuvati za prvu utakmicu Svjetskog prvenstva.
Završimo priču, priču koja će se dugo pamtiti. Naša reprezentacija izborila je mjesto u baražu uz još sedam reprezentacija. Smješteni smo u drugu jakosnu skupinu, pa bi po svemu sudeći naši protivnici mogli biti Francuska, Rusija, Portugal (?), Grčka. Svejedno, koja god reprezentacija da bude naš protivnik, vjerovatno se neće dobro provesti, i sa ovakvom ekipom ravnopravno se možemo boriti i sa najjačim reprezentacijama svijeta. Optimisti su i naši igrači, selektor, stručni štab, navijači. Selektor Blažević preporodio je selekciju BiH, unio jednu novu dimenziju, ujedinio sve narode, pronašao ono najbolje u našim igračima i konačno donio osmijeh na lice nacije.
"Bolje će biti narednih kvalifikacija", riječi su dobro poznatog bh. komentatora Sabahudina Topalbećirevića u prethodnim kvalifikacijama kada smo drhtali protiv selekcija kao što su Lativja, Moldavija, Luksemburg, Malta... Sada pred nama drhti jedna Španija, Belgija, Turska, a Francuska, Grčka, Rusija i Portugal ne bi nas za svog protivnika u doigravanju. Bilo kako bilo, Zmajevi su napravili jedan rezultat koji ćemo pamtiti zauvijek, a bojim se i pomisliti šta bi bilo kada bi ova mala zemlja spakovala kofere i krenula put Južne Afrike.
NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora/ica, a ne nužno i stavove portala SportSport.ba te portal ne može i neće odgovarati za sadržaj tih kometara. Komentari koji sadrže vrijeđanja, psovanja i vulgaran riječnik mogu biti uklonjeni bez najave i objašnjenja, ali to ne obavezuje SportSport.ba da obriše sve komentare koji krše pravila. Čitanjem prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim uvjerenjima.
